Poslovni broj: 6 Gž-683/16-3

1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Franke Zenić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz Z., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., …, protiv prvotuženika G. Z., kao pravnog slijednika O. Z., OIB: …, koga zastupa gradonačelnik, a ovoga punomoćnica R. V., dipl. iur. kod prvotuženika, drugotuženice M. Z. rođ. B. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik E. Z. iz Z., …, trećetuženice G. K. rođ. B. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., … i četvrtotuženice I. P. rođ. T. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., …, radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-444/15 od 24. ožujka 2016., u sjednici održanoj 18. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              1. Odbijaju se djelomično žalbe prvotuženika G. Z., drugotuženice M. Z., trećetuženice G. K. i četvrtotuženice I. P. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-444/15 od 24. ožujka 2016. u toč. I i II izreke u dijelu kojim je suđeno da su ništavi i ne proizvode pravne učinke:

              - Ugovor o međusobnim pravima i obvezama zaključen 19. siječnja 1993. između O. Z. i tuženice pod 4) I. P. u odnosu na čest. zem. … k.o. Z. nove izmjere, koja odgovara dijelu čest. zem. … k.o. P., koji je na skici izmjere vještaka geodetske struke I. M., ing. geod., od 9. prosinca 2015. označen likom, ljubičastom bojom i slovima F1, F2, F3, F4, F5, F6, F1,

              - Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta od 15. studenoga 1991. zaključen između O. Z. i tuženica pod 2) M. Z. i 3) G. K. u odnosu na čest. zem. … k.o. Z. nove izmjere, koja odgovara dijelu čest. zem. … k.o. P., koji je na skici izmjere vještaka geodetske struke I. M., ing. geod., od 23. lipnja 2015. označen likom, ljubičastom bojom i slovima A3, B2, C1, C2, A3 i u odnosu na čest. zem. … k.o. Z. nove izmjere, koja odgovara dijelu čest. zem. … k.o. P., koji je na skici izmjere od 23. lipnja 2015. označen likom, ljubičastom bojom i slovima C2, C1, F2, F1, C2.

              2. Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. I i II izreke dijelu kojim je suđeno da su ništavi i ne proizvode pravne učinke Ugovor o međusobnim pravima i obvezama zaključen 19. siječnja 1993. između O. Z. i tuženice pod 4) I. P. i Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta od 15. studenoga 1991. zaključen između O. Z. i tuženica pod 2) M. Z. i 3) G. K. u preostalom dijelu, tako da se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

              3. Odbijaju se žalbe tužitelja P. M. te prvotuženika G. Z., drugotuženice M. Z., trećetuženice G. K. i četvrtotuženice I. P. kao neosnovane i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u toč. III izreke.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

              "I              Ništav je i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o međusobnim pravima i obvezama zaključenim dana 19. 01. 1993. g. između O. Z. i tuženice ad 4) P. I..

II              Ništav je i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta od 15. 11. 1991. g. zaključenog između O. Z. i tuženica ad 2) i 3).

III              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Protiv citirane presude žalbu je izjavio prvotuženik, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je čl. 6. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba, određeno da donošenjem zakonskih propisa o vraćanju nekretnina ili plaćanju naknade za nepokretnu imovinu oduzetu temeljem zakonskih propisa navedenih u čl. 1. tog Zakona, prestaje propisana zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenje nekretnina u društvenom vlasništvu. Također, 1. siječnja 1997. na snagu je stupio Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a u vrijeme podnošenja tužbe (26. ožujka 2008.) na snazi je i Zakon o izvlaštenju koji sadrži odredbe kojima se regulira pitanje isplate naknade bivšim vlasnicima oduzetih nekretnina, a nakon stupanja tih propisa ne postoji zakonska mogućnost za utvrđenje ugovora ništavim jer je prestala propisana zabrana.

Ustraje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije jer tužbu za utvrđenje ništavosti ima ona osoba koja za to ima pravni interes, a tužitelj nije bio vlasnik u času dodjele zemljišta tuženicama pa nema pravni interes za utvrđenje ništavosti sklopljenih ugovora. Na ovaj način se kažnjavaju tuženice koje su dobile u vlasništvo označene parcele kao zamjenske i stekle ih u dobroj vjeri. Treba imati u vidu da je čest. zem. …k.o. P. samo malim dijelom ušla u novoformirane građevinske čestice koje su dodijeljene tuženicama, dok su nekretnine za koje tužitelj traži utvrđenje ništavosti većim dijelom, a čest. zem. … cijela, nastale od drugih čestica koje nemaju nikakve veze s tužiteljem. Predlaže preinaku pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv iste presude žalbu su podnijele drugotuženica M. Z. i trećetuženica G. K. pobijajući je zbog svih žalbenih razloga. Smatraju da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama uopće nema razloga. Tužitelj nije dokazao kada mu je i na koji način tadašnja čest. zem. … k.o. P. oduzeta po Zakonu o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera. Nakon provođenja očevida nesporno je da čestica po staroj kat. oznaci … k.o. P. koja je oduzeta tužitelju odgovara dijelu čest. … k.o. Z. na skici označenom slovima A3, B2, C1, C2, A3 u vlasništvu drugotuženice i dijelu čest. … k.o. Z. na skici označenom slovima C2, C1, F2, F1, C2 u vlasništvu trećetuženice. Ako tužitelj i ima pravni interes za utvrđenje ništavosti ugovora, nije jasno kako se cjelokupni ugovor kojeg su tuženice sklopile s G. Z. može utvrditi ništavim. Druge nekretnine nisu predmet spora pa tužitelj nema aktivnu legitimaciju u pogledu njih, što znači da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Zakon o zabrani ima više članaka i treba ga primijeniti u cjelini. Tuženice su dostavile više materijalnih dokaza, kao što su upravna rješenja koje treba dovesti u vezu s odredbama Zakona o zabrani, pa donijeti meritornu presudu. Na usmenoj raspravi 18. lipnja 1971. sudjelovala je baka tužitelja F. M. ž. T. koja je u izvanparničnom postupku isplaćena za površinu od 1414 m2. Predlažu da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu naknade parničnog troška, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

Žalbu protiv presude izjavila je i četvrtotuženica I. P. pobijajući je zbog svih žalbenih razloga. Tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije otklonio raniju povredu postupka, već je počinio nove povrede postupovnog i materijalnog prava. Tužitelj je radi dokazivanja aktivne legitimacije trebao dokazati ne samo da je pokrenuo upravni postupak radi naknade, nego da je taj postupak pokrenut radi nekretnine koja je ovdje predmet spora. Ugovor između žaliteljice i G. Z. je sklopljen nakon što je prestala zabrana, s obzirom na čl. 6. Zakona o zabrani koji propisuje da propisana zabrana prestaje najkasnije do 31. prosinca 1991. Žaliteljica je svoju nekretninu stekla na ime naknade za dio oduzetog zemljišta, deposediranog u korist M. centra Z., u svrhu izgradnje nove poliklinike, a koja je u trenutku stjecanja predstavljala društveno vlasništvo s pravom korištenja O. Z.. Za navedeno zemljište je platila naknadu troškova pripreme zemljišta koja se smatra uvjetom ishođenja građevinske dozvole, dakle privođenjem gradnji. Utvrđenjem ništavosti spornog ugovora, nastala bi nemoguća situacija u kojoj bi sporna nekretnina bila "vraćena" slijedniku prijašnjeg nositelja prava korištenja, dok bi četvrtotuženici na ime restitucije valjalo izvršiti povrat nekretnine na kojoj je izgrađena poliklinika. Pobija i odluku o troškovima postupka te predlaže preinaku pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tužitelja na naknadu troškova postupka žaliteljici, uključujući i trošak za sastav žalbe.

Protiv rješenje u kojem je odlučeno o troškovima postupka tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Tvrdi da se sud pogrešno pozvao na čl. 154. (pogrešno navedeno 152.) st. 2. Zakona o parničnom postupku. Točno je da je tužba odbačena u odnosu na dio koji se odnosi na utvrđivanje ništavim rješenja S. općine Z., ali nakon ukidanja presude, parnica je tek započela i svi provedeni dokazi su vezani uz zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništavosti ugovora. Predlaže preinačiti odluku o trošku na način da se tuženici obvežu na plaćanje istoga u cijelosti. 

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tužitelja nije osnovana, dok su žalbe tuženika djelomično osnovane.

              Suprotno tvrdnji četvrtotuženice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), s obzirom da je tužitelj dokazao postojanje pravnog interesa za podnošenje deklaratorne tužbe, o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja.

              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire žalba drugotuženice i trećetuženice, jer pobijana presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava te se može ispitati.

              Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

              Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništavi i ne proizvode pravne učinke Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 19. siječnja 1993. između O. Z. i četvrtotuženice te Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta od 15. studenoga 1991. između O. Z. te drugotuženice i trećetuženice.

              Prvostupanjski sud je utvrdio da su građevinska zemljišta oznake čest. zem. 1266/10 (ranije u društvenom vlasništvu s pravom korištenja O. Z.), čest. zem. … i … k.o. Z. (ranije u društvenom vlasništvu bez upisanih korisnika), ugovorima kojima je sklapala O. Z., data u vlasništvo (na ime naknade za oduzeto zemljište, a u svrhu izgradnje stambene zgrade radi rješavanja stambenih potreba) i to drugotuženici čest. zem. … k.o. Z., trećetuženici čest. zem. … k.o. Z. i četvrtotuženici čest. zem. … k.o. Z., a kako su predmet spornih ugovora nekretnine koje odgovaraju čest. zem. … k.o. P., koja je tužitelju oduzeta na temelju Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Narodne novine", broj 30/68., dalje Zakon o određivanju građevinskog zemljišta), tužitelj ima pravni interes za utvrđenje da su ti ugovori ništavi i da ne proizvode pravne učinke, imajući u vidu odredbu čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine", broj 53/90., 61/91., 25/93. i 70/93.; dalje Zakon o zabrani prijenosa) te čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.; dalje ZOO).

              U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije kojega su isticali tuženici, valja istaći da je tužitelj 7. svibnja 1997. nadležnom Uredu za imovinsko-pravne poslove Zadarske županije podnio zahtjev za denacionalizaciju čest. zem. … k.o. P., a kako su spornim ugovorima tuženicama dane na korištenje, na ime naknade za oduzeto zemljište , i nekretnine koje su nastale od čest. zem. .. k.o. P., tužitelj ima pravni interes za utvrđenje da su ti ugovori ništavi i da ne proizvode pravne učinke, jer je nedvojbeno zainteresirana osoba koja se može pozivati na ništavost ugovora u smislu odredbe čl. 109. st. 1. ZOO.

              U činjeničnom supstratu tužbe tužitelj navodi da mu je stara čest. zem. … k.o. P. oduzeta na temelju Zakona o određivanju građevinskog zemljišta.

              Tuženici u žalbi tvrde da tužitelj nije dokazao kada mu je i na koji način tadašnja čest. zem. … k.o. P. oduzeta po Zakonu o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera.

              Iz priloga podnesenih uz zahtjev tužitelja za povrat oduzete imovine, konkretno iz rješenja S. općine Z. od 29. ožujka 1971. proizlazi da se E. školi u Z. daje uz naknadu za korištenje nacionalizirano građevinsko neizgrađeno zemljište radi izgradnje školskog centra za robni promet i turizam u predjelu regulacije P. među ostalim i dio čest. zem. … (dio čest. zem. …) u površini od 1414 m², iz čega se može zaključiti da su dijelovi spornih nekretnina oduzeti prednici tužitelja na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj 52/58.), koji se nalazi na popisu Zakona u smislu odredbe čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa, a kojim se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo, odnosno općenarodna imovina).

              Prema odredbi čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa, zabranjuje se prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo, odnosno općenarodna imovina), na temelju:

              - Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/58.),

              - Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Narodne novine", br. 30/68.);

              - Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine, br. 48/88. i 16/90.);

              - Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ", br. 43/65., 57/65. i 17/67., te Zakona o preuzimanju saveznih zakona kojima se uređuju odnosi o kojima po Ustavnim amandmanima XX. do XLI na Ustav SFRJ odlučuju republike ("Narodne novine", br. 52/71. i 52/73.);

              - Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. ("Službeni list FNRJ", br. 61/46.),

              - Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba ("Službeni list FNRJ", - prečišćeni tekst br. 63/46. i 105/46.);

              - Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća ("Službeni list FNRJ", br. 98/46. i 35/48.);

              - Zakona o potvrdi i izmjenama Zakona o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača ("Službeni list FNRJ", br. 64/46., 88/47. i 99/48.), na druge društvene pravne osobe odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba.

              Ova zabrana traje do donošenja odgovarajućih zakona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljavanju vlasništva fizičkih i pravnih osoba na nekretninama iz prethodnog stavka.

              Prema odredbi čl. 6. Zakona o zabrani prijenosa, donošenjem zakonskih propisa o vraćanju nekretnina ili plaćanjem naknade za nepokretnu imovinu oduzetu temeljem zakonskih propisa navedenih u čl. 1. toga Zakona prestaje propisana zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu.

              Pitanje pravne valjanosti pravnog posla cijeni se prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a to u ovoj pravnoj stvari znači da bi sporni ugovori, u dijelu u kojem se odnose na nekretninu koja je predmet zahtjeva za povrat oduzete imovine, bili ništavi jer takvu pravnu posljedicu za ugovore sklopljene protivno čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa propisuje čl. 4. toga Zakona.

              Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96., dalje Zakon o naknadi) nije propisao nastupanje konvalidacije za ugovore sklopljene protivno Zakonu o zabrani prijenosa, pa dolazi do primjene odredbe čl. 107. st. 1. ZOO, prema kojoj ništavi ugovori ne postaju pravovaljani kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestaju (tako i V. sud R. H. u presudi broj Rev-870/01-2 od 27. lipnja 2001.).

              Neosnovano stoga tuženice ističu da nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi i Zakona o izvlaštenju, koji sadrži odredbe kojima se regulira pitanje isplate naknade bivšim vlasnicima oduzetih nekretnina, ne postoji zakonska mogućnost za utvrđenje ugovora ništavim jer je prestala propisana zabrana.

              Što se tiče tvrdnje četvrtotuženice da je sklopila ugovor s O. Z. nakon prestanka zabrane, s obzirom na čl. 6. Zakona o zabrani prijenosa koji propisuje da propisana zabrana prestaje najkasnije do 31. prosinca 1991., valja istaći da su Zakonom o izmjeni Zakona o zabrani prijenosa ("Narodne novine", broj 61/91.) brisane riječi "a najkasnije do 31. prosinca 1991. godine", tako da je u vrijeme sklapanja ugovora između O. Z. i četvrtotuženice Zakon o zabrani prijenosa bio na snazi, sve do donošenja Zakona o naknadi, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. (tako i V. sud R. H. u presudi broj Rev-870/01-2 od 27. lipnja 2001.).

              Međutim, s osnovom tuženice ističu da je čest. zem. … k.o. P. samo malim dijelom ušla u novoformirane građevinske čestice koje su im dodijeljene, dok su nekretnine za koje tužitelj traži utvrđenje ništavosti većim dijelom, a čest. zem. … cijela, nastale od drugih čestica koje nemaju nikakve veze s tužiteljem te da čestica po staroj kat. oznaci … k.o. P. koja je oduzeta tužitelju odgovara dijelu čest. … k.o. Z. na skici označenom slovima A3, B2, C1, C2, A3 u vlasništvu drugotuženice i dijelu čest. … k.o. Z. na skici označenom slovima C2, C1, F2, F1, C2 u vlasništvu trećetuženice.

              Prema tome, osnovan je tužbeni zahtjev na ništavost i neproizvodnju pravnih učinaka ugovora zaključenih između O. Z. i drugotuženice te trećetuženice i četvrtotuženice (samo) u dijelu koji se odnosi na dijelove nekretnina koje su dane tuženicama, a koje su nastale od čest. zem. … k.o. P., za koju je tužitelj podnio zahtjev za povrat oduzete imovine.

              U preostalom (većem) dijelu, u kojem su predmet prijenosa vlasništva bile nekretnine koje nisu nastale od čest. zem. … k.o. P., nema osnove da se sporni Ugovori oglase ništavim na temelju općih propisa obveznog prava (čl. 103. ZOO), pa u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbe tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim su ugovori oglašeni ništavim i da ne proizvode pravne učinke u odnosu na dijelove nekretnina koje su nastale od čest. zem. … k.o. P., tj. odlučiti kao u toč. 1. izreke ove presude.

              Također je trebalo na temelju čl. 373. toč. 2. ZPP preinačiti istu presudu u toč. I i II izreke kojom su u preostalom dijelu ugovori utvrđeni ništavim i da ne proizvode pravne učinke, tj. odlučiti kao u toč. 2. izreke ove presude.

              S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, trebalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

              Imajući u vidu da je tužiteljeva tužba odbačena s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništavosti dva rješenja S. općine Z. te da je djelomično uspio sa zahtjevom za utvrđenje ništavosti ugovora, ovaj sud ocjenjuje da je uspjeh stranaka u ovoj pravnoj stvari razmjerno podjednak, pa da u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP treba odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

              Stoga je o troškovima parničnog postupka trebalo odlučiti kao u toč. 3. izreke ove presude.

 

U Zadru 18. svibnja 2018.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov