- 1 -              Poslovni broj: Usž-267/17-2

Poslovni broj: Usž-267/17-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Fedore Lovričević-Stojanović, predsjednice vijeća, Dijane Vidović i Gordane Marušić Babić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Z., radi statusa HRVI iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4367/14-7 od 8. studenoga 2016., na sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2018.

p r e s u d i o   j e

1. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4367/14-7 od 8. studenoga 2016.
2. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva branitelja Republike Hrvatske,  klasa: UPII 562-02/14-0001/1749, urbroj: 522-04/1-4-1-14-3 od 23. listopada 2014. i obustavu toga postupka.

Obrazloženje

Osporenom presudom poništeno je rješenje tuženika s obrazloženjem da obnovu postupka nije pokrenuo u roku od 30 dana od saznanja za razlog obnove.

Tuženik je po službenoj dužnosti pokrenuo obnovu postupka u kojem je tužitelju utvrđen status HRVI iz Domovinskog rata do 28. veljače 1996. i od 1. ožujka 1996. (točka I.) te poništio rješenja: Ministarstva obrane, klasa: 562-02/95-01/3183, urbroj: 512-21-05-95-2 od 8. kolovoza 1995. i  klasa: 562-02/96-01/5885, urbroj: 512-21-05-96-2 od 24. lipnja 1996., kao i rješenje Ureda za obranu Centar, Referada za skrb, klasa: UP/I-562-01/96-26/44, urbroj: 512-62-96-3 od 28. veljače 1996. (točka II. izreke).

Označenim poništenim rješenjima tužitelju je utvrđen status ratnog vojnog invalida X. skupine s 20% oštećenja organizma zbog bolesti te priznato pravo na osobnu invalidninu (i posebni doplatak), prvim rješenjem privremeno, a drugim trajno.

           Tuženik (dalje: žalitelj) osporava prvostupanjsku presudu u cijelosti i iz svih zakonskih razloga. U bitnome navodi da se subjektivni rok za obnovu postupka iz članka 123. stavka 2. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odnosi samo na stranku, dok za mjerodavno javnopravno tijelo vrijede objektivni rokovi propisani odredbama članka 123. stavka 1. i 2. ZUP-a. Ističe da su poništena rješenja donesena kao posljedica kaznenog djela prijevare, temeljem lažne potvrde o pripadnosti postrojbama Hrvatske vojske, što je utvrđeno u pravomoćno okončanom kaznenom postupku. Smatra pogrešnim stajalište prvostupanjskog suda da je trebao pokrenuti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. rujna 2012., odnosno presudu Županijskog suda u Zagrebu od 16. travnja 2013. te se poziva na stajalište izneseno u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-4810/2002 od 15. siječnja 2004. Predlaže Sudu da poništi osporenu presudu i sam riješi stvar.

Tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba je osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) – dalje: ZUS, ovaj sud je utvrdio da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešnoj primjeni prava, zbog čega ju je poništio i sam riješio stvar, sukladno odredbi članka 74. stavka 2. ZUS-a.

Odredbom članka 123. stavak 2. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) - dalje: ZUP, propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela.

Citiranom zakonskom odredbom predviđen je izuzetak od objektivnog roka za obnovu od tri godine propisanog odredbom članka 123. stavka 1. ZUP-a.

Nije sporno da je osnova za obnovu predmetnog upravnog postupka pravomoćna presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: KO-1129/12 od 17. rujna 2012., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kž-1656/12 od 16. travnja 2013., kojom je tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine prijevarom, iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona.

Bez zakonske je osnove stajalište upravnog suda da je žalitelj bio dužan pokrenuti obnovu postupka u subjektivnom roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekao mogućnost upotrebe novih dokaza.

Rok iz stavka 3. članka 123. ZUP-a, koji propisuje da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza jest subjektivni rok prekluzivne naravi, ali se odnosi samo na stranku u postupku, neovisno o tome radi li se o postupku obnove iz razloga propisnih stavkom 1. ili stavkom 2. članka 123. ZUP-a.

Žalitelj nije stranka u upravnom postupku. Žalitelj je javnopravno tijelo koje, u okviru svoga zakonom propisanog djelokruga, postupa i rješava u upravnim stvarima te se na njega odnosi samo objektivni rok za pokretanje postupka obnove. Stranka je, s druge strane, fizička ili pravna osoba (pa i javnopravno tijelo) na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja ima pravo sudjelovati u postupku (članak 4. ZUP-a). Žalitelj je stranka u upravnom sporu, ali to je bez utjecaja na njegove ovlasti kod vođenja upravnog postupka po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da je žalitelj pokrenuo postupak obnove izvan zakonom propisanog roka te je valjalo prvostupanjsku presudu poništiti.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Odredbom članka 5. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“, 33/92., 57/92., 77/92., 86/92., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95., 82/01., 103/03. i 148/13.) – dalje: Zakon, propisano je da je ratni vojni invalid osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane, povrede ili ozljede koju je dobila u sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske ili izvan njihova sastava pri obavljanju vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih državnih tijela Republike Hrvatske u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske od 17. kolovoza 1990. do prestanka neprijateljstava ili kao ratni zarobljenik. Ratni vojni invalid je i osoba kojoj je oštećenje organizma nastalo zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti, odnosno pojava bolesti neposredna posljedica okolnosti iz ove točke.

Prema ocjeni ovoga suda, žalitelj je u postupku obnove postupao sukladno zakonskim ovlastima i svoju odluku utemeljio na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i uz pravilnu primjenu materijalnih propisa. Žalitelj je došao do saznanja novih činjenica i mogućnosti upotrebe novih dokaza, koji mogu dovesti do drukčijeg rješenja u predmetu statusa ratnog vojnog invalida i pripadajućih prava.

Naime, konačnim i pravomoćnim rješenjima mjerodavnih javnopravnih tijela od 8. kolovoza 1995. i  24. lipnja 1996., kao i rješenjem Ureda za obranu Centar, Referada za skrb od 28. veljače 1996., tužitelju je utvrđen status ratnog vojnog invalida X. skupine s 20% oštećenja organizma s osnove bolesti koja je posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu kroz pripadnost 99. brigadi Hrvatske vojske, među ostalim i, prema potvrdi VP 2121 od 15. lipnja 1994.

Nakon što je u pravomoćno okončanom kaznenom postupku utvrđeno da zadnje spomenuta potvrda, kao i „potvrda Ministarstva obrane RH o pripadnosti postrojbi“ od 15. studenoga 1994. i „pismo liječniku KBC S. m. od 6. svibnja 1996.“, nisu izdani od osoba označenih kao izdavatelji, pravilno je žalitelj proveo obnovu postupka i donio rješenje o upravnoj stvari koja je predmet obnovljenog postupka. Naime, na osnovi rezultata kaznenog postupka, pravilno je utvrđeno da ranije donešena rješenja o statusu ratnog vojnog invalida za tužitelja, počivaju na neistinitim, lažnim činjenicama o njegovoj pripadnosti oružanim snagama Republike Hrvatske i liječenju.

Pritom je žalitelj postupao prema ovlastima iz odredbe članka 127. stavka 1. ZUP-a, koja propisuje da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

Slijedom navedenog, zakonito je postupio žalitelj kod donošenja osporenog rješenja jer su se stekli uvjeti za obnovu upravnog postupka, te su pravilno poništena ranija konačna rješenja prvoga i drugog stupnja donesena na temelju lažnih isprava i koja su posljedica počinjenog kaznenog djela.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i 57. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. svibnja 2018.

Predsjednica vijeća

Fedora Lovričević Stojanović, v.r.