- 1 -              I Kž 215/2018-5

Broj: I Kž 215/2018-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv izručenika O. A. S., zbog kaznenog djela propisanog u Missouri Revidirani Statut, odjeljak 195.211 i dr., odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 22. veljače 2018. broj Kv I-11/2018, u sjednici održanoj 10. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se žalba izručenika O. A. S., ukida se pobijano rješenje, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem utvrđeno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje O. A. S. Sjedinjenim Američkim Državama, radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju 7 godina, izrečene presudom Okružnog suca u St. Charles County, Missouri broj 1311CR0599601 od 8. rujna 2014., zbog kaznenog djela propisanog u Missouri Revidirani Statut, odjeljak 195.211, i radi kaznenog progona od strane Županijskog suda u El Pasu, Colorado, zbog kaznenih djela propisanih Revidiranim Statutom Colorada, odjeljak 186401 (1) (a) (7) (a) (III), odjeljak 181.3406 (2) (a) (I) (B), te izmijenjenim Statutom Colorada, odjeljak 186401 (1) (a) (78) (a) (IV).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik O. A. S., putem branitelja B. M., odvjetnika iz S., zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Na temelju članka 495. u svezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

U pravu je kada tvrdi da prvostupanjski sud nije pribavio presudu odnosno, kako žalitelj tvrdi „… primjerene sudske odluke …“, na temelju koje bi se moglo udovoljiti zahtjevu za izručenje radi izdržavanja kazne zatvora. U zamolbi za izručenje nema priložene presude odnosno drugog akta „… ravnog toj odluci …“, a što je potrebno kako bi se, u smislu čl. 43. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMPO) moglo odlučiti o postojanju zakonskih pretpostavki za izručenje. Naime, iz priložene presude ili drugog odgovarajućeg akta mora biti vidljiv ne samo identitet osobe čiji se izručenje traži, već i opis te zakonski naziv kaznenog dijela, kao i izrečena kazna zbog koje se traži izručenje. Međutim, iz međunarodne tjeralice, koja se nalazi u spisu, može se samo zaključiti da je izručenik optužen za jedan slučaj distribucije, isporuke ili proizvodnje kontrolirane tvari i jedan slučaj nezakonite uporabe droge paraphernalia, da je priznao krivnju te bio osuđen na "... sedam godina zatvora i pet godina uvjetne osude ...".

U spisu, dakle, nema odgovarajućeg akta iz kojeg je vidljiv točan opis kaznenog djela te mjera i vrsta kazne, pa prvostupanjski sud nije niti mogao, na pouzdan način, utvrditi ovu odlučnu činjenicu kada je odlučivao o izručenju O. A. S., radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju 7 godina „… i pet godina uvjetne osude ...".

Nasuprot deficitu odgovarajućeg akta glede odluke o izručenju radi izdržavanja kazne zatvora, a na što žalitelj s pravom upućuje, u međuvremenu je dostavljena dostatna dokumentacija koja potkrjepljuje zahtjev za izručenje radi kaznenog progona od strane Županijskog suda u El Pasu, Colorado, zbog kaznenih djela propisanih Revidiranim Statutom Colorada, odjeljak 186401 (1) (a) (7) (a) (III), odjeljak 181.3406 (2) (a) (I) (B), te Izmijenjenim Statutom Colorada, odjeljak 186401 (1) (a) (78) (a) (IV).

U pravu je, međutim, žalitelj da je prvostupanjski sud utvrdio udovoljenje zakonskim pretpostavkama za izručenje radi izdržavanja kazne zatvora i kaznenog progona, premda je propustio utvrditi postojanje uzajamnosti u postupanju sa Sjedinjenim Američkim Državama, a što je u smislu odredbe čl. 17. ZOMPO odlučna činjenica i opća pretpostavka postupanja po zamolbi za međunarodnu pravnu pomoć.

Ovdje treba napomenuti kako je, sukladno općoj sukcesiji, Republika Hrvatska bila stranka Konvencije o izdavanju krivaca, koja je bila zaključena između Kraljevine Srbije i Ujedinjenih Američkih Država 12./25. listopada 1901. Radilo se o bilateralnom sporazumu sa SAD-om, kojim je bilo uređeno pitanje izručenja na način koji je bio primjeren vremenu u kojem je nastala. U međuvremenu je Republika Hrvatska postala 28 članica Europske unije, pa sada treba imati u vidu postojanje Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj Sporazum obvezuje osigurati poboljšanje suradnje, u kontekstu izručenja počinitelja kaznenih djela, između država članice EU i Sjedinjenih Američkih Država. Sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2010., što znači da su sve tadašnje države članice EU i Sjedinjene Američke Države u pisanom instrumentu, sukladno odredbi članka 3. stavak 2. podstavak a. Sporazuma, potvrdile primjenu svojih bilateralnih ugovora o izručenju na način da je ta primjena usklađena sa Sporazumom.

Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije u trenutku potpisivanja Sporazuma, niti u trenutku njegovog stupanja na snagu. Međutim, odredbom članka 6. stavka 2. podstavka 1. Akta o pristupanju, Republika Hrvatska se obvezala pristupiti Sporazumima koje su dotadašnje države članice i Unija sklopile ili potpisale s jednom ili više trećih zemalja ili međunarodnom organizacijom. S obzirom da Republika Hrvatska i Sjedinjene Američke Države nisu još obavijestile Europsku uniju o završetku njihovih unutarnjih postupaka radi primjene Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, treba zauzeti stajalište kako Republika Hrvatska, kao članica Europske unije nema, u smislu odredbe čl. 17. ZOMPO, zaključen Ugovor o međunarodnoj pravnoj pomoći sa SAD-om, premda i dalje egzistira njena obveza pristupiti ovom Sporazumu. Zato u postupku pravosudnog tijela Republike Hrvatske kada odlučuje o zamolbi za izručenje SAD-u, s obzirom da je zamolba upućena članici Europske unije, više se ne primjenjuju zastarjele i neusklađene odredbe Konvencije o izdavanju krivaca iz 1901., već treba primijeniti odgovarajuće odredbe ZOMPO-a, a što je samo djelomično učinio prvostupanjski sud. To znači da će domaća pravosudna tijela udovoljiti zamolbi za međunarodnu pravnu pomoć pravosudnog tijela SAD-a po načelu uzajamnosti, dakle ako se na temelju uvjerenja koje ta država moliteljica dala, može očekivati da bi država moliteljica izvršila usporedivu zamolbu domaćeg pravosudnog tijela.

Imajući u vidu navedeno, u pravu je žalitelj kada tvrdi da treba ukinuti pobijano rješenje, jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi da li postoji uzajamnost u postupanju sa SAD-om, a potom pribaviti odgovarajući akt iz kojeg bi bio vidljiv točan opis kaznenog djela i izrečena kazna zbog koje se traži izručenje.

U ponovljenom postupku treba utvrditi postojanje uzajamnosti, kao opće pretpostavke da bi se moglo udovoljiti zamolbi za izručenje O. A. S. Uvjerenje države moliteljice ne mora biti efektivno jamstvo, već izjava nadležnog tijela države moliteljice kojom se deklarira spremnost izvršiti usporedivu zamolbu našeg pravosudnog tijela. Ovisno o prethodnom utvrđenju, potrebno je pribaviti presudu ili neki drugi akt ravan presudi iz kojeg je vidljiv opis kaznenog djela i jasno označena vrsta i mjera kazne na koju je O. A. S. osuđen presudom Okružnog suca u St. Charles County, Missouri. Nadalje, prvostupanjski sud će izložiti da li izručenik pristaje na izručenje i da li se odriče prava iz članka 40. stavak 2 ZOMPO, premda ministar pravosuđa, primjenom načela specijaliteta u smislu članka 37. stavka 1. ZOMPO, u rješenju kojim dopušta izručenje navodi uvjete za izručenje iz članka 57. stavak 3. i 4. ZOMPO.

Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 10. svibnja 2018.