Poslovni broj: 12 Gž-465/16-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari predlagateljice B. M. iz B. L., …, B. i H., zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Z., protiv protustranke G. M., odsutnog i nepoznata boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku D. K., odvjetniku iz Z., radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1-376/2015 od 29. siječnja 2016., dana 10. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba predlagateljice B. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1-376/2015 od 29. siječnja 2016.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, odlučeno je:

„Odbija se prijedlog radi priznanja pravomoćne odluke Osnovnog suda u Banja Luci, broj: K-387/04 od 23. kolovoza 2004.“

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila predlagateljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjskog rješenja usvoji njezin zahtjev za priznanjem pravomoćne odluke Osnovnog suda u Banja Luci broj K-387/04 od 23. kolovoza 2004. U žalbi ističe da je sud prvog stupnja njezin zahtjev odbio iz razloga jer S. od 26. veljače 1996. ("Narodne novine", broj 12/96) nije regulirao postupak priznanja strane odluke u kaznenim stvarima. Pri tome dodaje da budući postupak priznanja stranih odluka u kaznenim predmetima u R. H. se može tražiti samo za izvršenje odluke stranog suda i to temeljem bilateralnog S. između R. H. i B. i H. ("Narodne novine", broj 37/10) jer je tim ugovorom reguliran postupak izvršenja sankcija za osobu pravomoćno osuđenu za kazneno djelo koja je državljanin jedne od država ugovornica. Nadalje obrazlaže da predlagateljica upravo traži priznanje te odluke, jer se pred prvostupanjskim sudom vodi postupak radi utvrđenja prava vlasništva pod brojem P-2076/10. Međutim, čl. 2. S. od 26. veljače 1996. propisuje da države ugovornice uzajamno pružaju pravnu pomoć u građanskim i kaznenim stvarima na način i obujmu predviđenim S., dok je stavkom 2. tog članka propisano da pojam "građanska stvar" u S. obuhvaća i gospodarske i obiteljske stvari, a čl. 3. da pojam "kaznene stvari" obuhvaća privredne prijestupe i prekršaje. U konkretnom slučaju predlagateljica nije podnijela zahtjev za priznavanje strane sudske odluke radi njezinog izvršenja, odnosno, da bi okrivljenik izdržavao kaznu zatvora u R. H., što nije moguće, jer to može učiniti samo nadležno državno odvjetništvo R. H., pa je na taj način pogrešno primijenio materijalno pravo. Čl. 86. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Urednički pročišćeni tekst, "Službeni list", broj 43/82 i 72/82 – ispravak, "Narodne novine", broj 53/91 i "Narodne novine", broj 88/01 – Zakon o arbitraži) jasno propisuje da se strana sudska odluka izjednačuje  s odlukom suda R. H. i ima pravni učinak u R. H. samo ako je prizna njezin sud. Dakle, čl. 86. govori samo o stranoj sudskoj odluci, a kako se radi o izvanparničnom postupku i kako je Sporazumom ugovorena uzajamna pravna pomoć i građanskim stvarima, a predlagateljica je i podnijela zahtjev za priznanje strane sudske odluke kako bi istu koristila u građanskim stvarima, tada je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev predlagateljice valjalo prihvatiti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud nalazi da pred sudom prvog stupnja takve povrede nisu počinjene.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev predlagateljice za priznanje odluke Osnovnog suda u Banja Luci broj K-387/04 od 23. kolovoza 2004. zbog parničnog postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod brojem P-2693/04.

Odlučujući o prijedlogu predlagateljice sud prvog stupnja je isti odbio kao neosnovan, imajući u vidu čl. 3. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 88/01), te Sporazum između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 26. veljače 1996. ("Narodne novine", broj 12/96) i Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjeni Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima ("Narodne novine" – "Međunarodni ugovori", broj 5/03). Međutim, da iz tih sporazuma slijedi da nije reguliran postupak priznanja strane sudske odluke u Republici Hrvatskoj vezano za kaznene stvari, već samo u građanskim stvarima. Također da čl. 1. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima regulira određivanje mjerodavnog prava za statusne, porodične i imovinske odnose, kao i druge materijalnopravne odnose s međunarodnim elementom, dok je st. 2. istog članka propisano da taj Zakon sadrži pravila postupka i pravila za priznanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka.

Budući da u R. H. nije reguliran postupak priznanja stranih sudskih odluka u kaznenim stvarima, to je po mišljenju suda prvog stupnja prijedlog predlagateljice trebalo odbiti.

Suprotno žalbenim navodima predlagateljice ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio njezin prijedlog za priznavanje strane sudske odluke, ali ne iz razloga navedenih u prvostupanjskom rješenju već iz razloga jer se u konkretnom slučaju radi o priznanju presude Osnovnog suda u Banja Luci, dakle iz nadležnosti suda koji se nalazi u entitetu Republike Srpske na koji se ne primjenjuje Sporazum između Vlade R. H., Vlade B. i H. i Vlade F. B. i H. o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, pa u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iz čl. 92. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima.

Prema Sporazumu između Vlade R. H., Vlade B. i H. i Vlade F. B. i H. o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 26. veljače 1996. godine („Narodne novine“ broj 12/96), propisano je da se taj Sporazum privremeno odnosi samo na teritorij F. B. i H., dok će se posebnim sporazumom urediti pitanje i njegove primjene na srpski entitet u B. i H.. Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjeni Sporazuma između Vlade R. H., Vlade B. i H. i Vlade F. B. i H. po pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 5/03) čl. 6. kao poseban dodatak Sporazumu o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima je stavljen izvan snage.

Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

U Zadru 10. svibnja 2018.

Sutkinja

    Franka Zenić