- 1 -              Kzz 13/2018-3

Broj: Kzz 13/2018-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. K. zbog prekršaja iz čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 19. ožujka 2018. broj ZPP-DO-131/2017, podignutim protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 1. veljače 2017. broj Ppu P-470/16 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 4. listopada 2017. broj Pž-529/17, u sjednici održanoj 26. travnja 2018.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 1. veljače 2017. broj Ppu P-470/16 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 4. listopada 2017. broj Pž-529/17, povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13 i 157/13), čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona te se pobijano prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 1. veljače 2017. broj Ppu P-470/16 koje je potvrđeno rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 4. listopada 2017. broj Pž-529/17 odbijen je zahtjev okr. S. K. za naknadu troškova obrane u prekršajnom postupku koji je okončan izricanjem odbijajuće presude zbog nastupa apsolutne zastare  prekršajnog progona (čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona). Prema obrazloženju Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, pozivom na čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda samo ako se postupak obustavlja iz razloga što djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema dokaza da je počinio prekršaj. Taj sud smatra da je smislenim tumačenjem spomenute norme potpuno „…jasno da je intencija zakonopisca bila obuhvaćanje procesnih situacija kada postupak dovršava pravomoćnom oslobađajućom presudom.“ te da „…nema mjesta primjeni procesnih pravila iz Zakona o kaznenom postupku…“ jer je Prekršajni zakon „…kod svakog pojedinog pitanja gdje nije uopće ili u cjelini uredio pojedino pitanje postupka propisao odgovarajuću primjenu i odredbi kaznenog postupka u prekršajnom postupku…“ a pitanje troškova prekršajnog postupka u cjelini je uređeno „…Glavom XVIII Prekršajnog zakona (članci 138.-140.)...“.

Protiv tog pravomoćnog rješenja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi s čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona s prijedlogom da se utvrdi povreda zakona, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U pravu je Državni odvjetnik Republike Hrvatske da odredba čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, "Narodne novine" broj 107/07, 39/13 i 157/13, koji se primjenjuje u ovom predmetu, ne regulira pitanje prava na troškove obrane u slučaju izricanja odbijajuće presude pa je stoga trebalo,  sukladno čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona primijeniti čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku. Naime, odredba čl. 82. Prekršajnog zakona načelnog je karaktera i odnosi se na cjelokupni prekršajni postupak. Stoga okolnost da je kod uređenja pojedinih postupovnih odredbi Prekršajni zakon izrijekom uputio na odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o kaznenom postupku ne isključuje primjenu čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona kada se radi o pitanju troškova prekršajnog postupka pri izricanju odbijajuće presude što nedvojbeno nije regulirano u Glavi XVIII Prekršajnog zakona, koji stav je izražen u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Kzz-32/16, Kzz-53/17, Kzz-48/2017, Kzz-16/17).

Prema tome, kako tijekom postupka odnosno pri donošenju pobijanog rješenja sud nije primijenio odredbu čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona što je utjecalo na zakonitost rješenja ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona koja iziskuje ukidanje pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog trebalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17) pravomoćno rješenje koje čine rješenje Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne Službe u Garešnici i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 26. travnja 2018.