-    1 -

                            Broj: FPž-187/2018

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća te Mladena Genca i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ilije Jurčevića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene pravne osobe K.B.Z. d.d. i drugookrivljene odgovorne osobe B.Z. zbog prekršaja iz čl. 145. st. 1. toč. 20. i st. 3. Zakona o platnom prometu (NN 133/09. i 136/12.), odlučujući o žalbama okrivljenika, koje brani M.LJ., odvjetnica iz Odvjetničkog društva G. i P. iz Z., podnesenim protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Financijskog inspektorata od 5. travnja 2016., klasa: 440-08/15-04/0034/03, ur. broj: 513-08-01-04-16-27, na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2018.

p r e s u d i o     j e

              I.              Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvookrivljene pravne osobe K.B.Z. d.d. i drugookrivljene odgovorne osobe B.Z. i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje.

              II.              Prvookrivljena pravna osoba K.B.Z. d.d. i drugookrivljena odgovorna osoba B.Z. obvezni su platiti paušalne troškove Visokog prekršajnog suda RH u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, svaki, na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

              Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak (dalje: prvostupanjsko tijelo) prvookrivljena pravna osoba K.B.Z. d.d. i drugookrivljena odgovorna osoba B.Z. proglašeni su krivima i kažnjeni, i to prvookrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 90.000,00 kuna, a drugookrivljena odgovorna osoba u iznosu od 7.000,00 kuna zbog prekršaja iz čl. 145. st. 1. toč. 20. i st. 3. Zakona o platnom prometu, pobliže opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja.

Ujedno, okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna, svaki.

Protiv tog rješenja okrivljenici su pravodobno po braniteljici podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnoj sankciji. Okrivljenici uvodno ističu da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, kao i da je povrijeđeno pravo na obranu kao rezultat povrede prava na dokaz, prava na saslušanje te prava na procesnu jednakost i prava na jednakost oružja. Citiraju odluku u predmetu Fedesa i ostali u kojoj je Europski sud pravde konstatirao da izbor mora pasti na onu mjeru koja je najmanje tegobna kada postoji izbor između nekoliko odgovarajućih mjera. Ključno pitanje je način na koji su okrivljenici bili dužni dokazati namjeru odnosno krajnju nepažnju Ž.Č., budući da su im prijedlozi radi saslušavanja svjedoka bili odbijeni, a okrivljenici nisu tijela državnog progona da bi imali mogućnost provođenja čitavog niza dokaza. Okrivljenici su putem treće neovisne osobe E&S B. d.d. dokazali da su prikupili svu relevantnu dokumentaciju. U ugovornom odnosu bilo je ugovoreno da se autorizacijom ima smatrati ili potpis na slipu ili PIN, a svaki imatelj kartice dužan je voditi povećanu brigu oko kartice čiji je imatelj. U građanskom postupku posl. broj: P-7772/15. saslušan je Ž.Č. koji nije želio pokazati platnu karticu. Ž.Č. koristio je platnu karticu kada je boravio u SAD-u upravo u trgovačkom centru WM što se podudara i sa spornim transakcijama. Zaključno žalitelji citiraju zakonske odredbe koje propisuju odgovornost platitelja za neautorizirane platne transakcije. Okrivljenici predlažu da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje, podredno preinači na način da se donese oslobađajuća odluka. U prilogu su dostavili zapisnik od 3. svibnja 2017., posl. broj: P-7772/15. Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

              Predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

              Žalbe nisu osnovane.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje, uz ocjenu žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da prvostupanjsko tijelo nije počinilo povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 202. Prekršajnog zakona, kao ni povrede koje se ističu u žalbama i da je utvrdilo odgovarajuće novčane kazne.

              Prema prvostupanjskoj izreci okrivljenici su u bitnom proglašeni krivima što 29. travnja 2014. Ž.Č., odmah po podnošenju reklamacije, nisu vratili 59.626,62 kn niti su mu platili pripadajuće kamate i to za iznos neautoriziranih transakcija nastalih neovlaštenim korištenjem njegove kreditne kartice.

              Ovaj sud ponavlja da je H.N.B., kao tužiteljica, tijekom postupka konstatirala da je Ž.Č. izdana kreditna kartica koja nema dodatna personalizirana sigurnosna obilježja te kod koje se platna transakcija na fizičkom POS uređaju autorizira samo nazočnošću platne kartice i potpisom, kao i da navedene okolnosti povećavaju rizik, dok potrošač ima povećanu zaštitu. Ujedno je navela da je „obveza pružatelja platne usluge kao profesionalca koji nudi svoj proizvod na tržištu i na tome zarađuje da poznaje rizike s kojima je povezano korištenje proizvoda koje nudi, da ih (koliko je to u njegovoj moći) nastoji otkloniti ili umanjiti“. Sukladno čl. 35. st. 1. i 2. Zakona o platnom prometu, ako je neautorizirana platna transakcija izvršena, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je odmah vratiti platitelju iznos neautorizirane platne transakcije te platiti pripadajuće kamate. Izuzetak od navedenog predviđen je u čl. 36. u kojem je uz ostalo propisano da platitelj odgovara za izvršene neautorizirane platne transakcije u punom iznosu ako je postupao prijevarno ili ako namjerno ili zbog krajnje nepažnje nije ispunio jednu ili više svojih obveza iz čl. 31. ovog Zakona. U spisu se nalazi prijevod odgovora Europske komisije o tumačenju Direktive 2007/64/EZ od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ (dalje: Direktiva 2007/64/EZ), koji je bio dostupan na internetskoj stranici http://cc.europa.eu, u kojem je uz ostalo navedeno da bi se u slučajevima „sive zone“ (npr. platitelj tvrdi da nije poduzeo mjere za zaštitu osobnih sigurnosnih obilježja platnog instrumenta), prema čl. 60. st. 1., platitelju odmah izravno odobrio povrat nakon obavijesti u skladu s čl. 58. Nakon što je platitelju izvršen povrat, pružatelj platnih usluga tada će imati dovoljno vremena za traženje dokaza u skladu s čl. 59. (npr. ako nakon potrage za dokazom, pružatelj platnih usluga dokaže da je platitelj propustio poduzeti mjere za zaštitu osobnih obilježja platnih instrumenata, pružatelj platnih usluga trebao bi teretiti račun platitelja za iznos naveden u čl. 61. st. 1.). Osim toga, navedeno je da u slučaju velike sumnje u prijevaru pružatelj platnih usluga može u prihvatljivom roku provesti istragu, ali riskira sankcije ako u prihvatljivom roku ne poduzme radnje i istraga ne pokaže da transakcija nije bila odobrena.

Iako okrivljenici u žalbama u biti tvrde da je obrazloženje prvostupanjskog tijela o odbijanju ispitivanja svjedoka Ž.Č. arbitrarno, ovaj sud ponavlja da je sukladno predmetnoj prekršajnoj odredbi propisano kažnjavanje pružatelja platnih usluga ako odmah ne vratiti platitelju iznos neautorizirane platne transakcije, kao i pripadajuće iznose, sukladno citiranim uvjetima. Kao što su okrivljenici u žalbama istaknuli, vrijeme počinjenja prekršaja je 29. travnja 2014., kada je Ž.Č. podnio reklamaciju, i ako okrivljenici tog dana nisu dokazali da je okrivljenik postupao barem krajnjom nepažnjom, bili su dužni vratiti predmetni iznos s pripadajućim kamatama. U slučaju velike sumnje u prijevaru, okrivljenici bi imali mogućnost provesti istragu u prihvatljivom roku, međutim iz obrane okrivljenika u biti proizlazi kako su smatrali da je ponašanje Ž.Č. nemarno, a osim toga se u konkretnom slučaju već u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka ne bi moglo raditi o prihvatljivom roku provjeravanja spornih transakcija (prekršajni je postupak pokrenut u drugom dijelu 2015., s time da su okrivljenici u prvostupanjskom tijelu iznosili obranu do kraja ožujka 2016.), imajući na umu protek vremena od reklamacije koja je podnesena 29. travnja 2014. Interna korespondencija K.B.Z. d.d. s E&S B. d.d., u kojoj je potonja institucija navela da je postupanje sukladno kartičnim pravilima, nije dostatna za isključenje prekršajne odgovornosti glede djela koje je propisano Zakonom o platnom prometu. Pružatelji platnih institucija obvezni su osigurati odgovarajuće sigurnosne mjere, a cilj prekršajne odredbe je zaštita potrošača. Konstataciju okrivljenika da im je odbijanjem ispitivanja Ž.Č. u prekršajnom postupku onemogućeno dokazivanje namjere ili krajnje nepažnje, ovaj sud ne smatra osnovanom. Ako bi se prihvatila takva konstatacija, kreditne bi institucije tek u slučaju vođenja prekršajnog postupka mogle provjeravati može li se ponašanje korisnika okarakterizirati barem kao postupanje iz krajnje nepažnje i na taj bi način bila upitna adekvatna zaštita potrošača, koji bi u vremenu dokazivanja ostali bez znatnih sredstava, i u slučajevima u kojima ne bi postojala opravdana sumnja u prijevaru.

U odnosu na konstataciju da Ž.Č. na ročištu u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu nije želio pokazati platnu karticu, što se dokumentira zapisnikom od 3. svibnja 2017., koji se odnosi na isplatu u parničnom postupku koji je pokrenuo Ž.Č. protiv K.B.Z. d.d., ovaj sud prije svega primjećuje da je prema tom zapisniku ročište za objavu presude određeno za 9. lipnja 2017., međutim, ostale zapisnike, kao niti presudu u tom predmetu okrivljenici nisu dostavili, a ovaj sud podsjeća da su žalbe okrivljenika protiv rješenja o prekršaju podnese neposredno u prvostupanjskom tijelu 17. travnja 2018., dakle znatno nakon objave presude u građanskom sporu. Neovisno o navedenom, u ovom prekršajnom predmetu izvan svake sumnje je utvrđeno da pružatelj platnih usluga nije odmah po podnošenju reklamacije postupio na propisani način. Prema stavu ovog suda, navedeno nepoštivanje procedure u sporno vrijeme ne isključuje mogućnost pružatelja platnih usluga da u građanskom sporu, koji se odnosi na isplatu spornog iznosa Ž.Č., nadalje dokazuje da postoji odgovornost platitelja.

Ovaj sud akceptira žalbeni navod o tumačenju načela razmjernosti Europskog suda pravde, ali isto tako napominje da je u čl. 81. st. 1. Direktive 2007/64/EZ, koja je transponirana u Zakon o platnom prometu, propisano da sankcije trebaju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Prilikom odlučivanja o prekršajnoj sankciji, prvostupanjsko tijelo osnovano je uzelo u obzir raniju nekažnjavanost okrivljenika, obiteljsko stanje drugookrivljene odgovorne osobe, ali i težinu prekršaja, koja se reflektira u visini spornih iznosa, tako da je okrivljenicima izreklo novčane kazne unutar propisanih raspona, pri čemu je drugookrivljenoj odgovornoj osobi odmjerilo kaznu znatno bliže posebnom minimumu. Imajući na umu navedeno, svrha specijalne i generalne prevencije postići će se tim kaznama.

Uz prvostupanjske troškove, okrivljenici su dužni platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna, svaki, sukladno čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona. Kako iz osobnih podataka okrivljenika nije vidljivo njihovo imovno stanje, troškovi ovog suda odmjereni su u spomenutom iznosu prije svega imajući na umu složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

Glede toga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. travnja 2018.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Financijskom inspektoratu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužiteljicu.