1

                                                                                             Poslovni broj: 6 UsI - 141/17

 

 

                                                                                             Poslovni broj: 6 UsI - 141/17

 

 

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

           Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužitelja R. B. iz V. V. zastupanog po opunomoćeniku A. M., odvjetniku u V. L., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske i upravne poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi stalnog boravka, nakon javne rasprave zaključene 19. travnja 2018. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja I. B. – N., odvjetničke vježbenice kod A. M., odvjetnika u V.L. i opunomoćenice tuženika R. M., objavljene 26. travnja 2018.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske i upravne poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo, broj: 511-01-204-UP/I-4497/8-15 od 09. veljače 2017. i odobrenje stalnog boravka, kao i podredni tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

 

 

 

Obrazloženje 

 

              Osporenim rješenjem tuženika, broj: 511-01-204-UP/I-4497/8-15 od 09. veljače 2017. odbijen je zahtjev  tužitelja za izdavanje odobrenja za stalni boravak.

Tužitelj u tužbi, kojom u cijelosti osporava zakonitost tuženikovog rješenja, u bitnom navodi da je nadležno tijelo tužitelju kontinuirano odobravalo privremeni boravak počev od 09. ožujka 2010., dakle već sedam godina bez prekida. Međutim, pozivajući se na klasificirani dokument Sigurnosno - obavještajne agencije od 30. prosinca 2016. tuženik je utvrdio „da postoje razlozi koji predstavljaju zapreku za pozitivno rješavanje navedenog zahtjeva“ te da time tužitelj nije ispunio uvjet propisan odredbom članka 96. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima. Tužitelju se postavlja pitanje kako je onda on dobivao odobrenja za privremeni boravak kroz preko sedam godina, koliko već živi i radi na otoku K. Dakle, tužitelju je nejasno zbog čega tada, tijekom svih sedam godina, nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi i takvi zahtjevi za privremeni boravak bili odbijani. Ističe da nikada nije učinio ili propustio učiniti nešto što bi i makar upućivalo na zlouporabu ili postojanje rizika od zlouporabe radnog mjesta ili dužnosti, odnosno određenih prava ili ovlasti na štetu nacionalne sigurnosti ili interesa Republike Hrvatske. Prigovara da u obrazloženju pobijanog akta nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, jer nije dopušteno da se odluka o bilo čijim pravima i obvezama može zasnivati isključivo na mišljenju nadležne sigurnosno - obavještajne agencije, bez navođenja ikakvih razloga na kojima se takvo mišljenje zasniva, što čini bitnu povredu odredbi upravnog postupka i ustavnih načela. Smatra kako je upravno tijelo bilo dužno provesti posebni ispitni postupak, što uključuje održavanje usmene rasprave i saslušanje stranaka. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i odobrenje tužitelju stalnog boravka, te podredno poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja te iste ponavlja. Navodi da isti nije vlasnik klasificiranih podataka označenih stupnjem tajnosti, niti raspolaže podrobnijim saznanjima o istim, niti je u obrazloženju osporenog rješenja moglo navesti koji su to razlozi jer se radi o klasificiranim podacima iz djelokruga sigurnosno-obavještajnog sustava, koji se tuženiku dostavlja samo kao mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke bez obrazloženja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis kojem prileži osporeno rješenja, broj: 511-01-204-UP/I-4497/8-15 od 09. veljače 2017. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je dana 16. travnja 2018. izvršio uvid u klasificirane podatke Sigurnosno obavještajne agencije RH, o čemu je sastavljena službena bilješka koja prileži spisu predmeta.

              U sporu su održane rasprave 09. ožujka 2018. i 19. travnja 2018. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 10. srpnja 2015. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak, uz koji je priložio: presliku putne isprave Bosne i Hercegovine s rokom valjanosti do 29. prosinca 2024., obračun plaća za travanj, svibanj i lipanj 2015., radne dozvole od 01. ožujka 2010., 24. veljače 2011. i 08. veljače 2012., dozvole za boravak i rad od 18. veljače 2013., 13. siječnja 2014. i 14. siječnja 2015. te izvornik prijave Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje od 09. veljače 2015.

U provedenom postupku, uvidom u evidencije MUP-a utvrđeno je da je tužitelju od strane Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje K. prvi privremeni boravak odobren od 09. ožujka 2010. do 08. veljače 2011. Privremeni boravci su mu kontinuirano odobravani, a posljednji je odobren od 09. veljače 2016. do 09. veljače 2017. u svrhu zaposlenja.

Operativnom provjerom na terenu utvrđeno je da tužitelj od 2010. kontinuirano boravi na području Policijske postaje K.

Provjerom Sigurnosno-obavještajna agencija, provedenoj u skladu sa odredbom članka 5. Zakona o strancima, utvrđeno je kako kod tužitelja postoje razlozi koji predstavljaju zapreku za pozitivno rješavanje predmetnog zahtjeva, slijedom čega je utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava uvjet za odobrenje stalnog boravka u smislu odredbe članka 96. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima.

U smislu odredbe članka 96. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11. i 74/13.) stalni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje koji uz uvjete iz članka 92. ovoga Zakona: 1. ima valjanu stranu putnu ispravu, 2. ima sredstva za uzdržavanje, 3. ima zdravstveno osiguranje, 4. poznaje hrvatski jezik i latinično pismo te hrvatsku kulturu i društveno uređenje, 5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija. Stavkom 2. istog članka propisano je da u odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak strancu ili se stranac protjeruje, navest će se zakonska odredba bez obrazlaganja razloga koji su bili odlučujući za donošenje odluke.

Nadalje, odredbom članka 13. stavka 1. podstavka 10. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ broj: 85/08. i 86/12.) propisano je da se temeljna sigurnosna provjera provodi za  strance prilikom odobravanja boravka ili primanja u hrvatsko državljanstvo.

Odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o sigurnosnim provjerama propisano je da sigurnosne zapreke kod provođenja temeljne sigurnosne provjere jesu činjenice koje upućuju na zlouporabu ili postojanje rizika od zlouporabe radnog mjesta ili dužnosti, odnosno određenih prava ili ovlasti na štetu nacionalne sigurnosti ili interesa Republike Hrvatske.

Odredbom članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama propisano je da iznimno od članka 35. i 39. ovoga Zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

Prema ocjeni ovog Suda, osnovano su upravna tijela zaključila kako tužitelj ne ispunjava uvjet za odobrenje stalnog boravka u smislu odredbe članka 96. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima, budući je provjerom Sigurnosno-obavještajne agencije RH utvrđeno da kod tužitelja postoje razlozi koji predstavljaju zapreku za pozitivno rješavanje predmetnog zahtjeva. Obzirom da provjera Sigurnosno-obavještajne agencije sadrži klasificirane podatke pod oznakom tajnosti „Ograničeno“ upravna tijela, kao niti ovaj Sud, sadržaj istog nisu mogli navesti u obrazloženju svojih odluka, pa se prigovor tužitelja da u obrazloženju pobijanog akta nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, ocjenjuje neosnovanim.

Dakle, stranci se kao sudioniku upravnog postupka i sudskog spora isti podaci ne mogu dati na uvid, niti isti mogu biti sadržajno navedeni u obrazloženju odluku, već uvid u iste mogu izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja s klasificiranim podacima. Stoga, uredujući sudac, koji je upoznat s načinom postupanja s klasificiranim podacima, izvršio je uvid u navedene klasificirane podatke te utvrdio da je osporena odluka donesena u skladu sa zakonskim ovlaštenjem i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

Visoki upravni sud RH u presudi Usž-3402/16 od 30. siječnja 2017. izrazio je pravno shvaćanje da je tužitelju, kojem nije omogućen uvid u sadržaj tajnih podataka, zaštita zakonitosti postupka i donesene odluke ostvarena u upravnom sporu na način da je sudac izvršio uvid u prikupljenu dokumentaciju klasificiranu kao tajnu, obzirom da tajnost podataka osigurava djelotvornost rada Sigurnosno-obavještajne agencije radi ostvarivanja legitimnog cilja zaštite interesa Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, prigovore tužitelja u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka sud nije prihvatio osnovanima.

              Stoga, valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

 

 

 

 

              U Splitu, 26. travnja 2018.

 

                                                                                                                                S U T K I N J A

 

                                                                                                                Nela Mešin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                               

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Daria Roić Erceg