Baza je ažurirana 30.04.2025. 

zaključno sa NN 70/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            P-6435/16

                                                                                                                                            P-6435/16

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna sv. Križ, Dračevac

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljak kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja N.G. P. S. d.o.o. Z., OIB , zastupan po direktoru N. G., a ovaj zastupan po punomoćniku F. I. Ž., odvjetniku u S., radi prestanka uznemiravanja protiv tužene D. U. iz S., OIB zastupana po punomoćniku Ž. O., odv. u S.,  radi činidbe, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2018. u nazočnosti pun. F. I. Ž., odv. u S. i pun. tužene Ž. O., odvj. u S., na ročištu za objavu dana 23. travnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Nalaže se tuženoj D. U. da uspostavi prijašnje stanje i da izvrši uklanjanje pristupnog dijela svog stana smještenog na prvom katu stambeno-poslovne zgrade čest.zgr. 1744/1 (kat. oznaka 12611/3) K.O. S. na terasu vlasnika N.G. P. S. d.o.o. koja se nalazi nad poslovnim prostorom položenim na čest.zgr. 2645 (kat. oznaka 12611/2) K.O. S., anagrafske oznake S., na način da prema pravilima građevinske struke izvrši uklanjanje betonske stepenice dimenzije 89 x 31 cm, visine 19 cm, u roku od 15 dana, u protivnom to je ovlašten učiniti tužitelj N.G. P. d.o.o. S. o njenom trošku.

 

II. Dužna je tužena D. U. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 77.530,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica (sada tužena) je protiv tuženika (sada tužitelj), podnijela ovom sudu tužbu dana 10. studenog 2006.g. radi naknade štete, uspostavom prijašnjeg stanja, na način da se tuženiku naloži da uspostavi prijašnje stanje tako da na terasi tužiteljičinog stana napravi ljetnu kuhinju i spremu-drvarnicu, te da postavi ukrasnu žičanu ogradu uz južni rub terase, sve onako kako je bilo prije provođenja privremene mjere, a u skladu sa stanjem koje je utvrdio sudski vještak za graditeljstvo A. P.. U tužbi se navodi da je tužiteljica korisnica (ranije nositeljica stanarskog prava), stana u S. na adresi, na I. katu sa pripadajućom terasom. Tužiteljica da je podnijela zahtjev za otkup tog stana, te da za cijelo vrijeme za koje koristi stan (više od 30 godina), koristi i terasu na koju izlazi iz svog stana, a koje predstavlja krov (krovna terasa) poslovnog prostora tuženika na istoj adresi. Tužiteljica i njen sada pok. suprug da su na toj terasi pred više od 30 godina o svom trošku sagradili ljetnu kuhinju i spremu-drvarnicu, te postavili ukrasnu žičanu ogradu uz južni rub terase. Tuženik da je kao vlasnik poslovnog prostora u prizemlju zgrade, a koji se prostor nalazi ispod terase, podnio prijedlog Općinskog suda u Splitu, radi izdavanja privremene mjere broj Ovr-1215/05, koji je prijedlog prihvaćen, te je tužiteljici naloženo da dopusti pristup radnicima predlagatelja osiguranja (ovdje tuženika), da izvrše radove na otklanjanju uzroka protoka vode, uklanjanja željeznih pregrada i stupova, uklanjanja teškog otpada i dr. sa predmetne terase. Privremena mjera je provedena dana 31. ožujka 2005.g., tako što je na terasi tužiteljičinog stana porušena ljetna kuhinja i sprema – drvarnica kao i ukrasna žičana ograda uz južni rub terase, a nakon toga je izvršena sanacija terase radi otklanjanja protoka vode i vlage. Nakon završetka sanacijskih radova na terasi, tuženik da nije uspostavio stanje kako je bilo na terasi prije provođenja privremene mjere i to unatoč višekratnih upozorenja i traženja tužiteljice.

Odgovarajući na navode tužbe tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući da se isti odbije kao neosnovan. to stoga što u postupanju tuženika nema protupravnosti, što je pretpostavka odgovornosti za naknadu štete. Uklanjanja predmetnih stvari sa terase tužiteljice da je naloženo rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1215/05 od 31. ožujka 2005.g., da su navedene stvari bespravno sagrađene na tuđem vlasništvu i da su stvarale štetu tuženiku, tužiteljica da nije dokazala da je bila vlasnica navedenih stvari za koje traži uspostavu prijašnjeg stanja, te radi toga da ne postoji osnova na temelju koje bi tuženik bio obvezan da uspostavi prijašnje bespravno stanje. Te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije s obzirom da tužiteljica nema pravo vlasništva niti korištenja predmetne terase.

 

Podneskom od 05. listopada 2008.g. tužiteljica se očitovala da je rušenje naprijed navedenih objekata izvršeno po nalogu suda u nazočnosti policije. Sve na terasi da su porušili i uklonili tužiteljici nepoznati ljudi. Navedenim podneskom tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev određenjem nekretnine za koju traži uspostavu prijašnjeg stanja.

 

Podneskom od 09.02.2009.g. tuženik (sada tužitelj) je protiv tužiteljice (sada tužene) podnio protutužbu tražeći da se tuženoj naloži da prestane uznemiravati tužitelja u mirnom i nesmetanom vršenju vlasničkih ovlaštenja na poslovnom prostoru tužitelja na predmetnoj adresi, tako da prestane koristiti navedeni krov navedenog poslovnog prostora, te da uspostavi prijašnje stanje i da ukloni pristupni dio na nekretninu u vlasništvu tuženika.

Tužena se protivila protutužbi ustrajući u cijelosti u tužbenom zahtjevu.

 

Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao nalaz i mišljenje vještaka A. P. od 26. travnja 2005.g., zahtjev tužiteljice-protutužene za otkup stana, zapisnik o bodovanju, odluku kojom se tužiteljica-protutužena priznaje nositeljem stanarskog prava od 05. veljače 1996.g., povijesni zk izvadak, zapisnik o bodovanju stana, zapisnik Općinskog suda u Splitu u predmetu Ovr-1215/05 od 23. ožujka 2005.g., iskaz tužiteljice-protutužene i zz tuženika-protutužitelja N. G. kao parničnih stranaka, uvid u priložene fotografije, te spis ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-1215/05, odnosno Ovr-9/06, Nalaz i mišljenje sudskog vještaka R. M. od 28.12.2017.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Punomoćnici parničnih stranaka su popisali parnični trošak.

 

Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za prestanak uznemiravanja tužitelja u vršenju vlasničkih ovlaštenja na krovu poslovnog prostora tužitelja na adresi S., te uspostava prijašnjeg stanja uklanjanjem pristupnog dijela na nekretninu tužitelja.

 

Sporno je da li je tužena uznemiravala tužitelja u vršenju vlasničkih ovlaštenja nad poslovnim prostorom u S., anagrafske oznake u S., odnosno krova navedenog poslovnog prostora, te je li dužna uspostaviti prijašnje stanje na nekretnini tužitelja na način da ukloni pristupni dio na nekretninu tužitelja, kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom.

 

Uvidom u spis ovog suda Ovr-1215/05, odnosno kasnije Ovr-9/06, utvrđeno je da je u pravnoj stvari predlagatelj osiguranja N.G.P. d.o.o. Z.,  protiv protivnika osiguranja D. U. iz S., povodom prijedloga za izdavanje privremene mjere od 25. veljače 2005.g. Općinski sud u Splitu rješenjem br. Ovr-1215/05 od 31.03.2005.g. usvojio je prijedlog za osiguranje donošenjem privremene mjere na način da je naloženo protivnici osiguranja D. U. da hitno, a najkasnije u roku od 48 sati od dana dostave rješenja dopusti pristup radnicima predlagatelja osiguranja, kao i izvršenje radova na otklanjanju uzroka protoka vode, uklanjanje željeznih pregrada i stupova, teškog otpada i dr. s predmetne terase, te izvršenje radova na sanaciji terase koja je smještena iznad poslovnog prostora u S., u prizemlju zgrade označene kao čest. zgr. 1744/1 i 2645 Z.U. 1308 K.O. S., a žalba na istu ne odgađa izvršenje, privremena mjera da ostaje na snazi do izvršenja svih radova sanacije predmetne terase, Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj -3726/05 od 13. listopada 2005.g. prihvaćena je žalba protivnika osiguranja, te je prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen sudu na ponovno odlučivanje, te je Rješenjem Ovr-9/06 od 20. svibnja 2008.g. utvrđeno da je predlagatelj osiguranja povukao prijedlog za donošenje privremene mjere, te je postupak osiguranja određivanjem privremene mjere obustavljen.

 

Iz iskaza zz. tužitelja N. G. od 09.07.2008.g. proizlazi da on nije ništa micao sa predmetne terase, te da su to učinili neki drugi ljudi, prijatelji od tužene ili netko tko živi s njom. ZZ. tužitelja da nije ništa samostalno i samovoljno radio na predmetnoj terasi. Temeljem privremene mjere da su izvršene radnje koje je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio.

 

Iz iskaza tužene D. U., od 20.11.2008.g., proizlazi kako su radnici tužitelja sve srušili s terase, tu da su bili sud i policija, da su na terasu stavljene pločice i više da ništa nema, tako da na terasi više nema onih prostorija koje su bile prije, niti vješala za sušenje robe, a niti ograde. Ostala je samo „trnita“ iznad vrata sobe. Inače, u sklopu njenog stana, te da se radi o terasi koju ona koristi od 1973.g., materijal koji je bio na terasi da je odnio poduzetnik koji je radio za tužitelja, zz tužitelja da je zahtijevao da ona zatvori vrata koja su iz sobe bila otvor na terasu, a da ta vrata postoje otkad je ona došla u predmetni stan.

 

Iz iskaza svjedoka Ž. V. od 04. lipnja 2003.g. proizlazi kako je on bio punomoćnik tužene u postupku ovrhe, koja se provodila kako bi ovrhovoditelj pristupio na predmetnu terasu. U posjedu terase da je bila tužena. Svjedok je naveo kako se ne može sjetiti kada je to bilo, ali da je on bio nazočan tom ročištu kao punomoćnik tužiteljice. Da je došao stručni službenik, ovlašten od strane suda, koji je službeno provodio ovrhu na licu mjesta, te da je sudski ovrhovoditelj da je njegovoj stranci kazao da je potrebno ukloniti stvari sa terase, sve u svrhu sanacije iste, koja je bila krovna u odnosu na prostor u prizemlju (poslovni prostor). Na terasi da je bilo potrebno izvršiti sanaciju jednog ugla, jer se na prostoru ispod plafona vidjelo da se radi o vlaženju iz tog jednog ugla terase. Bila je to specifična situacija, jer da je asistirala i policija.   Tužena je bila protiv toga da se bilo što miče, a protivna strana i stručni službenik, odnosno ovrhovoditelj pojašnjavali su tuženoj da će se vratiti u prvobitno stanje sve što se bude dalo, počevši od nadstrešnice koja je natkrivala njezina izlazna vrata stana na terasu, do svega drugoga što se bude moglo vratiti. Onda da su radnici koje je doveo ovrhovoditelj počeli sa rušenjem svega na terasi. Tu da su bili nekakvi ormari, stol, pitar i spomenuta nadstrešnica, naveo je kako je postojao sudski nalog za sve to, to je bilo protiv volje tužene. Na ovu terasu koju je držala tužena se ulazilo iz njenog stana i postoji jedna ili dvije stepenice, kojima se iz stana tužene pristupalo na terasu, ta terasa je tuženoj služila kao ljetna kuhinja.

 

Iz dopunskog iskaza tužene od 15.01.2014.g. proizlazi kako se ona 1973.g. uselila u predmetni stan i da je odmah počela koristiti spornu terasu, tada je na njoj bila drvarnica, a negdje 1976.g. je sagrađena i ljetna kuhinja od drva sa pokrovom od „trnite“.

Nakon što je sud uredovao na licu mjesta, sve je porušeno i drvarnica i ljetna kuhinja, uklonjena je ograda, kao i konstrukcija za sušenje rublja. Ispod cijele terase se nalazi poslovni prostor tužitelja, nikakvog vlaženja u prostor tužitelja nije bilo, nego je vlažilo tamo gdje se odlijevala voda. Do uredovanja suda nju da nitko nije smetao u posjedu navedene terase, jer da jedino oni imaju ulaz na istu, odnosno samo se iz njihovog stana može pristupiti na istu, isto tako se na istu može pristupiti i sa zajedničkog stepeništa.

Navela je također kako joj je poznato iz razgovora sa zz tužitelja da je tužitelj imao namjeru tu nešto graditi poviše svog poslovnog prostora, na predmetnoj terasi.

 

              Iz dopunskog iskaza zz tužitelja N. G. proizlazi kako je 2004.g. njegova tvrtka kupila sporni poslovni prostor, koji se nalazi ispod sporne terase i odmah da je tada utvrđeno vlaženje u prostoru. On da je razgovarao sa tuženom, međutim ona da mu nije dopustila da se izvode radovi pa je ishođena i privremena mjera, te je sanirana krovna terasa, postavljena je i hidroizolacija i postavljene keramičke pločice. Što se tiče pristupa na spornu terasu isto da je moguće preko centralnog stubišta u ulazu do zgrade.               Također je naveo kako je on kupio sa poslovnim prostorom i dio te sporne terase, odnosno kupio je cijelu terasu i to je krov njegovog objekta, na jednom dijelu terase je bila i kućica sa postavljenim klima uređajem.

              Naveo je kako mu je poznato da tužena ima stanarsko pravo na stanu u predmetnom zgradi, također je naveo da su objekti i stvari koje su zatečeni na terasi uklonjeni po nalogu suda, a tko je to točno radio, nije se moga izjasniti.

              Prvi put da je došao na predmetnu terasu, tu je zatekao drvo za ogrijev, a isto tako su tu bile posude sa cvijećem, te jedan dio odnosno nadogradnja od valovitog lima, s kojim je ta nadogradnja bila pokrivena i ista su bila prislonjena na nosivi zid zgrade. Dodao je kako ne postoji direktna komunikacija iz poslovnog prostora na terasu nego se ide preko centralnog stubišta, ali da postoji svjetlarnik iz poslovnog prostora. Naveo je kako je ishodio i lokacijsku dozvolu, prema kojoj on može podignuti još jednu etažu na spornoj terasi.

              Dodaje kako je od 2004.g. gotovo šest puta sanirao predmetnu terasu, radi prodora vlage, zbog oštećenja koja su nanesena povlačenjem posuda sa cvijećem. Na jugo-zapadnom dijelu terase nalazi se sprema i ona je u njegovom vlasništvu i to je onaj prostor gdje su prije bili klima uređaji za poslovni prostor ispod terase. Na predmetnoj terasi da je bio noć prije davanja iskaza, i ode na predmetnu terasu svaki put kada dođe u S.. Sanaciju terase nakon 2004.g. je radila jedna tvrtka iz S. i radilo se o dizanju pločica, postavljanju ponovno izolacije i zaštitnih premaza. Sanacija je rađena na terasi, zbog prodora vlage vršena je sanacija i u samom prostoru, a kod velikih kiša da mora držati posude s vodom u prostoru.

 

              Iz iskaza svjedoka M. Š. od 14. svibnja 2014.g. proizlazi kako je tužena njena teta i zna da je do 2005.g. ista koristila predmetnu terasu, na istoj da je bila metalna konstrukcija ljetne kuhinje dimenzije 2x4 m, i tu da su bili kuhinjski aparati i stol, također da je bio i otvoreni prostor, gdje je bilo dosta pitara sa cvijećem, posađenih limuna, također da je bila jedna drvarnica sa alatom, te da je sve 2005.g. uklonjeno.

              Što se pak tiče komunikacije na predmetnu terasu, ista je bila moguća samo iz stana tužene, te da su postojale 2 stepenice, što se tiče komunikacije sa stubišta, da ista više nije moguća, jer da su susjedi njene tete, pregradili taj dio.

              Prije se moglo doći sa stubišta na terasu, ali na otežan način, na način da se prvo uđe na susjednu terasu, a poslije toga se prijeđe na ovaj sporni dio terase.

 

              Iz iskaza svjedoka O. J. od 14.05.2014.g. proizlazi kako je on prvi susjed tužene i kako na predmetnoj adresi živi 60 godina, zna da je stanar koristio predmetnu terasu, koji je tu stanovao prije tužene i uvijek je ona bila sastavni dio stana. Na terasi da je bila jedna kućica, a bilo je tu i cvijeća sve do 2005.g. Što se tiče komunikacije, naveo je da postoji direktna komunikacija iz stana tužene, a da je moguće na terasu doći i preko glavnog stubišta, na način da se dođe na susjednu terasu, te pređe na ovu predmetnu.

              Svjedok je naveo kako se ispod jedne i druge terase nalazi poslovni prostor. U poslovnom prostoru ispod predmetne terase da se nalazi sada trgovina D., te je svjedok naveo kako mu nije poznato da bi trgovina D. radila bilo kakve radove na terasi. Naveo je također kako nije primijetio da bi se izvodili bilo kakvi radovi na predmetnoj terasi.              

 

              U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, potrebno je istaknuti da je predmetna terasa, ravna krovna terasa koja čini sastavni dio nekretnine tužitelja, što bi proizlazilo i iz spisa ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-1215/05, te tužitelj ima pravni interes da svakog drugog isključi iz svog prava vlasništva, koji ga uznemirava u njegovom pravu vlasništva sukladno čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

              Iz odluke G. S. od 05.02.1996.g. proizlazi da je tužena dobila na korištenje stan u S.,  površine 35 m2, u zgradi koja neposredno graniči uz predmetni poslovni prostor.

 

              Nije sporno da postoje 2 pristupa na predmetnu terasu i to preko glavnog ulaza i iz stana tužene, da je prag vrata podignut od poda za 0,40 m, te da je za pristup izvedena jedna stepenica, da se očito radi o improviziranom izlazu na predmetnu krovnu terasu.

 

              U ponovljenom postupku sud je izveo dokaz očevidom lica mjesta uz sudjelovanje sud. vještaka R. M..

Iz rezultata očevida lica mjesta kao i iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da postoje dva pristupa terasi u vlasništvu tužitelja, oba su vezana za stambeno poslovnu zgradu. Da pristup istočnom dijelu terase, koja se nalazi na poslovnom prostoru položenom na čest. zgr. 2645 KO S. anagrafske oznake S., u vlasnosti tužitelja, je iz sobe stana tužene kroz vrata smještena na zapadnoj strani sobe. Da je izvedena stepenica, sa zapadne strane sobe tužene kao pristup istočnoj terasi u vlasnosti tužitelja, dimenzije 89 x 31 cm, visine 19 cm, da iznad iste se na visini od 20 cm nalaze ulazna vrata dimenzije 2,35 m x 1,10 m. Vještak končano zaključuje da pristup iz sobe na terasu je izveden betonskim stepeništem obzirom da je nivo terase niži od nivoa predmetnog stana za ukupno 39 cm.

Dalje vještak navodi da je potrebno da tužena ukloni pristupni dio iz svog stana na terasu tužitelja koja se nalazi nad poslovnim prostorom položenim na čest. zgr. 2645 KO S., i to točno betonsku stepenicu dimenzija 89 x 31 cm, visine 19 cm.

Kako je tužitelj podneskom od 22.02.2018. uredio tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju sudskog vještaka R. M. to se tužbeni zahtjev, a poklanjajući vjeru Nalazu i mišljenju sudskog vještaka kao i rezultatima očevida lica mjesta, u cijelosti ukazuje osnovanim pa je istog trebalo usvojiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

 

              Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), a isti troškovi se sastoje  od sastava podneska od  25.11.08. 100 bodova, 26.01.09. 250 bodova, pristupa na ročišta od 09.02.09. 250 bodova, sastava podneska od 09.02.09. 250 bodova, pristupa na ročište od 09.04.09. 250 bodova, sastava podneska od  22.04.09. 250 bodova, pristupa na ročište od 04.06.09. 250 bodova, sastava žalbe od 28.12.09. 312,50 bodova, sastava podneska od 29.01.10. 250 bodova, pristupa na ročišta od 23.05.13. 250 bodova, 05.09.13. 250 bodova, 07.11.13. 250 bodova, 05.11.14. 250 bodova, 17.02.14. 250 bodova, 08.04.14. 250 bodova, sastava podneska od 09.05.14. 250 bodova, pristupa na ročišta 14.05.14. 250 bodova, 09.06.14. 250 bodova, sastava podneska od  30.01.17. 250 bodova, 05.07.17 250 bodova, pristupa na ročišta od   18.12.17. 250 bodova,  sastava podneska od 22.02.18. 250 bodova, pristupa na ročište od 13.03.18. 250 bodova, ukupno 5600 bodova, što uz vrijednost boda sa paušalom od 10,00 kn daje iznos od 56.000,00 kn uvećano za 25% na ime PDV-a odnosno 14.000,00 kn te sudskih pristojbi odluke 5.000,00 kn, vještačenja 2.530,00 te zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 77.530,00 kn koji iznos je i određen u izreci ove presude.

 

U Splitu, 23. travnja 2018.

 

                                                                                                                                        S U D A C

 

                                                                                                                              DRAGAN RAMLJAK v.r.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

 

                                         

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu