Poslovni broj: Gž-204/17-2

 

Poslovni broj Gž-204/17-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu po sucu Vicku Prančiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica Z. P., odvjetnica u S., protiv tuženika B. R. iz S., OIB: …, koga zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-49/15 od 8. studenoga 2016., dana 20. travnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe tuženika i tužitelja u pogledu glavne stvari kao neosnovane, a djelomično prihvaćaju u pogledu odluke o zateznim kamatama te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-49/15 od 8. studenoga 2016. u odluci o glavnoj stvari, a djelomično preinačuje u odluci o zateznim kamatama tako da sada presuda u odluci o glavnoj stvari i zateznim kamatama u cijelosti glasi:

 

Dužan je tuženik B. R., OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: …, iznos od 8.436,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, i to za razdoblje od 5. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženih 2.109,08 kuna zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-49/15 od 8. studenoga 2016.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.436,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. prosinca 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je za više zatraženih 2.109,08 kuna zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.787,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Protiv navedene presude obje s stranke su podnijele žalbu.

 

Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je za razdoblje od 5. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. na iznos glavnice od 8.436,30 kuna dosuđena zatezna kamata po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena i u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.109,08 kuna zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu navoda u žalbi.

 

Tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz dosudu tuženiku parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti  na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.545,38 kuna sa zateznim kamatama. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je zbog oštećenja mopeda Gilera Runner na ime materijalne štete isplatio oštećeniku H. K. na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 3. listopada 2002. iznos od 9.586,71 kuna, čemu je pridružio i trošak obrade štete u iznosu od 958,67 kuna, a koja šteta je nastala u vezi s prometnom nesrećom od 10. srpnja 2002. koju je skrivio tuženik upravljajući vozilom Honda Accord registarske oznake ST …. koje nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti.

 

Nije sporno:

 

- da se 10. srpnja 2002. oko 11:20 na raskrižju G. i S. ulice u S. dogodila prometna nesreća čiji su sudionici bili tuženik koji je upravljao neosiguranim vozilom Honda Accord registarske oznake ST-… iz pravca južnog dijela S. ulice prema G. ulici i vozač H. K. koji je upravljao mopedom marke Gilera Runner registarske oznake ST-… G. ulicom iz pravca istoka prema zapadu,

 

- da je pred raskrižjem s G. ulicom s desne i lijeve strane S. ulice s južne strane raskrižja bio postavljen znak "križanje sa cestom s prednošću prolaza", a isti takav prometni znak s desne – zapadne strane S. ulice promatrano sa sjeverne strane raskrižja,

 

- da se sa sve četiri strane raskrižja nalaze obilježeni pješački prijelazi,

 

- da se istočno od raskrižja G. ulicom obavlja dvosmjerni promet, a zapadno od raskrižja jednosmjerni promet u smjeru zapada,

 

- da se južno od raskrižja S. ulica sastoji od 2 prometne trake po kojima se na raskrižju s G. ulicom iz desne trake skreće udesno prema istoku, a iz lijeve trake ulijevo prema zapadu, ukupne širine 8,20 m, time što je uz zapadni rub kolnika još i prometna traka za parkiranje osobnih automobila,

 

- da su sa sve četiri strane kolnika nogostupi, a zapadno od raskrižja u visini mjesta nesreće (prema policijskom zapisniku o očevidu) zemljana površina s raslinjem–grmom, a s južne strane uz kolnik-obilježeni pješački prijelaz,

 

- da se do dolaska djelatnika Prometne policije na očevid mjesto nesreće promijenilo na način da je automobil uklonjen s kolnika, dok bi prema kazivanju H. K. moped ostao na licu mjesta do dolaska policije,

 

- da je osobnom automobilu Honda Accord kojim je upravljao vlasnik-tuženik registracija istekla 28. travnja 2002., a u vrijeme nesreće su u tom vozilu bili tuženikova supruga i malodobna unuka,

 

- da je moped Gilera Runner u vrijeme nesreće bio evidentiran kao vlasništvo R. V.,

 

- da je mopedom Gilera Runner upravljao H. K. bez položenog vozačkog ispita, a s njim je bio i suvozač J. M., pri čemu je za moped istekao rok važenja prometne dozvole na dan 28. studenog 2001.,

 

- da je protiv obojice vozača bio pokrenut prekršajni postupak pod brojem 2-2-6448/02 pred Prekršajnim sudom u Splitu koji je, kako proizlazi iz očitovanja tog suda od 18. siječnja 2011., okončan na način da je protiv imenovanih bio donesen prekršajni nalog 16. lipnja 2004. te je B. R. bila izrečena novčana kazna radi prekršaja kažnjivog po članku 305. stavku 1. (nepropisne radnje u prometu), članku 305. (druge povrede propisa s područja sigurnosti prometa na cestama) i članku 109. stavku 1. (druge povrede propisa s područja sigurnosti prometa na cestama) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a protiv H. K. je izrečena novčana kazna radi prekršaja kažnjivog po članku 305. stavku 1. (vožnja bez izdane vozačke dozvole) i članku 305. stavku 1. (vožnja tehnički neispravnim vozilom) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na koji nalog su okrivljenici uložili prigovor te je prema stanju u upisniku tog suda razvidno da je u postupku nastupila zastara, time da prekršajni spis nije dostavljen prvostupanjskom sudu jer u vrijeme traženja više fizički nije postojao, budući se spisi čuvaju 5 godina,

 

- da izvorni spis prometne policije sa fotodokumentacijom sastavljenom u povodu očevida nije pribavljen jer se prema obavijesti Postaje prometne policije u arhivi nisu mogli pronaći negativi na kojima se nalaze fotografije jer je protekao velik broj godina od događaja do dana traženja.

 

Među strankama je sporna odgovornost sudionika predmetne prometne nesreće za nastanak štetnog događaja jer tužitelj smatra da je tuženik isključivo kriv za nastanak prometne nesreće do koje je došlo na sjevernom prometnom traku G. ulice kojim se propisno kretao mopedom H. K., dok tuženik tvrdi da je svojim vozilom već bio u G. ulici, u lijevoj-južnoj prometnoj traci gledano iz pravca istoka prema zapadu, kada je u njegovo vozilo udario moped kojim je upravljao H. K..

 

Prvostupanjski je sud nakon iscrpne i svestrane analize iskaza svjedoka H. K., I. R., A. V., J. M., J. M. i I. M. te nalaza i mišljenja sudskog vještaka V. U. utvrdio je mjesto sraza osobnog automobila Honda Accord i mopeda Gilera Runner bilo na sjevernoj prometnoj traci G. ulice zapadno od raskrižja sa S. ulicom i to oko 3 m zapadno od obilježenog pješačkog prijelaza i oko 0,60 m sjeverno od središnje crte koja dijeli južnu od sjeverne prometne trake odnosno oko 1 m prije početka prvog traga struganja, pri čemu u srazu osobni automobil Honda Accord ima kontakt s prednjim desnim bočnim dijelom, a moped Gilera Runner s prednjim lijevim bočnim dijelom. Budući da u spisu nije bilo podataka o tome gdje se automobil Honda Accord zaustavio pred obilježenim pješačkim prijelazom, da li je to bilo s južne strane raskrižja ispred obilježenog pješačkog prijelaza na kolniku S. ulice ili u raskrižju ispred zapadnog obilježenog pješačkog prijelaza na kolniku S. ulice ili je to bilo u raskrižju ispred zapadnog obilježenog pješačkog prijelaza na kolniku G. ulice i gdje se automobil zaustavio nakon prometne nesreće vještak nije bio u mogućnosti točno izračunati brzinu osobnog automobila pred nesreću i u mjestu sraza, navodeći da bi ona na temelju raspoloživih parametara mogla iznositi oko 10-15 km/h. S druge strane u spisu nije bilo podataka o mjestu gdje se točno moped Gilera Runner zaustavio nakon prometne nesreće, niti je bilo podataka o tragovima kočenja i zanašanja prije prometne nesreće zbog čega također nije bilo moguće točno izračunati kretanje mopeda pred nesreću i u srazu ali je vještak na temelju tehničkih karakteristika ustvrdio da u danoj prometnoj situaciji moped može postići najvišu brzinu od oko 50 km/h.

 

Budući da se prometna nesreća dogodila u uvjetima dnevne svjetlosti i na preglednom raskrižju po mišljenju vještak vozači su se mogli uočiti kada su međusobno udaljeni preko 60-70 m pod uvjetom da je automobil Honda Accord u visini južnog ruba kolnika i da između automobila i mopeda Gilera Runner nema drugih vozila koja bi zaklanjala vidno polje vozačima.

 

Prema nalazu i mišljenju navedenog vještaka predmetna prometna nesreća se dogodila tako što se od pravca juga prema sjeveru zapadnom prometnom trakom S. ulice kretao osobni automobil Honda Accord koji na raskrižju s G. ulicom skretao ulijevo prema zapadu, dok se od smjera istoka prema zapadu desnom prometnom trakom G. ulice kretao moped Gilera Runner, pri čemu je vozač osobnog automobila Honda Accord iza zapadnog obilježenog pješačkog prijelaza vršio prestrojavanje iz lijeve u desnu (južnu i sjevernu) prometnu traku G. ulice i na taj način ušao u putanju kretanja mopeda Gilera Runner koji se kretao uz samu središnju crtu s desne strane i kod takvog kretanja automobila i mopeda došlo je do sraza na način da je osobni automobil udario prednjim desnim dijelom u prednji lijevi bočni dio mopeda te je nakon sraza moped s vozačem i putnikom pao na kolnik po kojemu je klizio prema sjevernom rubu kolnika.

 

Na temelju nalazu i mišljenju navedenog vještaka utvrđeno je da je u trenutku kada je tuženik započeo ulazak svojim vozilom u raskrižje njegov osobni automobil Honda Accord bio udaljen od mjesta sraza oko 1,62 sekunde ili oko 6,5 metara, a u istom tom trenutku je moped Gilera Runner udaljen od mjesta sraza 18 m i već je u cijelosti ušao u raskrižje, pri čemu se vozači bez problema mogu uočiti u trenutku kada se osobni automobil Honda Accord nalazi na zamišljenoj južnoj rubnoj crti kolnika.

 

Pritom je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio sva utvrđenja iz policijskog zapisnika o očevidu kao javne isprave, u kojem zapisniku su zabilježena oštećenja na vozilu Honda Accord (prednji desni kotač - kotač i felga), prednji desni blatobran i prednji desni smjerokaz) te ona na mopedu (ukrasna maska, prednje svjetlo, prednji smjerokaz, bočni blatobran, cijela bočna strana u vidu struganja koja su nastala od pada mopeda na kolnik), položaj raskrižja, širina kolnika, te položaj tragova struganja na kolniku, koja utvrđenja su bila podloga za izradu nalaza i mišljenja sudskog vještaka V. U., koju javnu ispravu tuženik tijekom postupka nije doveo u pitanje niti je opravdano ukazao da bi stanje lica mjesta uključivši mehanizam nastupa nesreće, ucrtane pozicije vozila i materijalni tragovi bili drugačiji od onoga što je u tom zapisniku sa skicom navedeno odnosno ucrtano.

 

Zbog toga je prvostupanjski sud s uporištem u spomenutoj javnoj ispravi te nalazu i mišljenju navedenog sudskog vještaka prihvatio utvrđenja i zaključke u pogledu mehanizma nastupa nesreće onako kako ih je iznio navedeni sudski vještak kao osoba s dugogodišnjem stručnim iskustvom i znanjem čijem nalazu i mišljenju te dopunama i izjašnjenjima tuženik nije ponudio konkretnih protudokaza.

 

Uzimajući u obzir da je do sraza osobnog automobila Honda Accord i mopeda Gilera Runner došlo na sjevernom kolničkom traku G. ulice promatrano od istoka prema zapadu, kojom se kretao moped, da je tuženik dolazio iz južnog dijela S. ulice koja je na ušću sa G. ulicom na obje strane imala prometni znak "križanje sa cestom s prednošću prolaza“, da je tuženik mogao vidjeti moped s desne strane, a isto tako i da je vozač mopeda, neovisno o tome što se kretao cestom sa prednošću prolaza, približavajući se četverokrakom raskrižju bio dužan postupiti s posebnom pažnjom, prvostupanjski sud je ocijenio da su i tuženik i vozač mopeda svojim skrivljenim ponašanjem prouzročili prometnu nesreću i da je tuženik odgovoran za nastup štete za 80%, a vozač mopeda H. K. za 20%.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo – odredbu članka 178. stava 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO/05) kada je ocijenio da je predmetna prometna nesreća uzrokovana obostranom krivnjom tuženika i vozača mopeda H. K. jer su oba sudionika ponašala u prometu protivno prometnim propisima. Naime, tuženik je postupio protivno odredbi članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 84/92, 5/93, 6/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96 i 59/96 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZSPC), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, jer prilikom ulaska vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom, u konkretnom slučaju moped Gilera Runner kojim je upravljao vozač H. K., dok je vozač mopeda H. K. postupio protivno odredbi članka 33. stavka 1. ZSPC-a jer prilikom približavanja raskrižju nije vozio s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju. S obzirom na navedene okolnosti pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik s 80% odgovoran za nastanak štete, dok je vozač mopeda H. K. odgovoran s 20% za nastanak štete.

 

U postupku je nadalje utvrđeno da je J. O. d.d. u postupku obrade štete 3. listopada 2002. s oštećenikom H. K. zaključilo izvansudsku nagodbu prema kojoj je spomenutom oštećeniku 9. listopada isplaćeno 9.586,71 kuna, nakon čega je 23. listopada 2002. J. O. d.d. podnijelo tužitelju zahtjev za refundaciju potražujući naknadu u spomenutom iznosu uključivši i pristojbu radi obrade štete u iznosu daljnjih 958,67 kuna, čemu je tužitelj i udovoljio uplatom iznosa od 10.545,38 kuna u korist J. O. d.d. dana 4. prosinca 2002.

 

S obzirom na navedeno utvrđenje koje se tiče visine štete, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 91. stavka 4. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97 - pročišćeni tekst, 116/99 i 11/02) kojom je propisano da Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu nanesenu vozilom koje nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove, kada je tuženiku naložio da isplati tužitelju 80% isplaćene štete, odnosno iznos od 8.436,30 kuna, i to s kamatom od 5. prosinca 2007. pa do isplate.

 

Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužitelju za razdoblje od 5. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. zatezne kamate po odredbi članka 29. stavka 2. ZOO/05 odnosno po kamatnoj stopi koja se određuje se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Naime, prema odredbi članka 1165. ZOO/05 odredbe članka 29. stavka 2. – 6. su se počele primjenjivati nakon isteka dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (ZOO/05 je stupio na snagu 1. siječnja 2006.), dakle odredba članka 29. stavka 2. ZOO/05 se primjenjuje od 1. siječnja 2008. Stoga tužitelju za razdoblje od 5. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. na dosuđenu glavnicu pripadaju zatezne kamate po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj 153/04) odnosno po stopi od 15% godišnje, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do isplate mu pripada zatezna kamata prema odredbi članka 29. stavka 2. ZOO/05.

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a presuditi kao u izreci.

 

Unatoč djelomičnom preinačenju pobijane presude, valjalo je potvrditi odluku o parničnom trošku. To stoga jer je prvostupanjski sud vodeći računa o uspjehu svake od stranaka u sporu o troškovima pravilno odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. stavka ZPP-a, a preinačenjem pobijane presude nije došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, budući da nijedna od stranaka u žalbenom postupku nije uspjela u pogledu glavne stvari, već samo u pogledu sporednih traženja, što nema utjecaja na odluku o troškovima postupka.

 

U Splitu 20. travnja 2018.