- 1 -              Revr 1474/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1474/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Mikšića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. P. D. iz Z., koju zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. B. d.o.o. Z., protiv tuženika Sveučilišta u Z., Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Z., koje zastupaju punomoćnici N. Ć. i A. D., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. A. i Ć. N. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-989/14-2 od 1. listopada 2015., ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-989/14-4 od 19. svibnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9125/13-19 od 25. travnja 2014., u sjednici održanoj 18. travnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 17.369,94 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj točki izreke. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

Drugostupanjskom presudom, koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-989/14-4 od 19. svibnja 2016. suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9125/13-19 od 25. travnja 2014. pod toč I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.369,94 kn zajedno sa zateznim kamatama, osim dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pod toč. II. izreke, te u dijelu u kojem u nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn.

 

II. Preinačuje se ista presuda pod toč. I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, te pod točkom II izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 7.812,50 kn do iznosa od 8.437,50 kn (za iznos od 625,00 kn) i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznos od 625,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku osam dana.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 183,75 kuna, u roku osam dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.“

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je preinačen dio tužbenog zahtjeva u odnosu na dosuđeni tijek zakonskih zateznih kamata tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) navodeći kao sporno pravno pitanje:

 

"Pripadaju li tužitelju od naplaćenog iznosa novčanog potraživanja i kamate na dosuđeni bruto iznos plaće pa tako i zatezne kamate na predujam poreza i prireza?"

 

smatrajući da o rješenju tog pitanja ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o tom pitanju postoji različita praksa Županijskog suda u Zagrebu (presuda Gžr-1694/11, Gžr-1914/14, Gž R-1764/14). Tužiteljica predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena ali nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu,

 

time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet ovog spora je isplata iznosa 17.369,94 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na ime mjesečnog dodatka na plaću u razdoblju listopad 2010.- siječanj 2014., koji tužiteljica potražuje od tuženika na ime obavljanja poslova radnog mjesta sa posebnim uvjetima u smislu odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

 

Pobijanom presudom kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tužiteljici je dosuđen iznos od 17.369,94 kn na ime mjesečnih dodataka na bruto plaću u promatranom razdoblju sa zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, pri čemu je izraženo pravno shvaćanje da porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji uz neto plaću i doprinos čine dijelove bruto plaće dospijevaju tek s naplatom, zbog čega da se na te iznose (porez na dohodak i prirez na dohodak) zatezna kamata ne obračunava.

 

Suprotno takvom pravnom shvaćanju, Županijski sud u Zagrebu je u presudi Gžr-1694/11 od 24. veljače 2015., a čiji predmet spora je također bila isplata dodatka na plaću tužitelju, izrazio pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na čitav dosuđeni iznos bruto plaće.

 

Kako dakle na razini Županijskog suda u Zagrebu postoji neujednačeno pravno shvaćanje o tome pripada li tužitelju – osobi koja potražuje dodatak na bruto plaću i zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i na prirez poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći, to je, a polazeći od odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a za ocijeniti da je ovako podnesena revizija dopuštena jer ista sadrži sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost: postoji određeno naznačeno pravno pitanje, rješenje kojeg je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju postoji neujednačena praksa Županijskog suda u Zagrebu, a svrha je revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ujednačavati praksu sudova od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u cilju osiguranja jedinstvene primjene prava za sve građane.

 

U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

 

Kako je već prethodno rečeno pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zatražena zatezna kamata na dosuđenu razliku plaće tužiteljici u bruto iznosu u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i na prirez na bruto dohodak sadržane u bruto plaći, s obrazloženjem da ovi dospijevaju tek isplatom plaće (u ovom slučaju dodatka na plaću) što znači da dok nisu dospjeli – isplaćeni, nema ni pretpostavki za dosuđenje zatezne kamate na iste.

 

U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od:

 

- odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR) koji se primjenjuje na ovaj spor, a prema kojoj plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna primanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, te

 

- odredbe čl. 84. ZR-a prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, plaća i naknada plaće isplaćuje se u novcu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, za prethodni mjesec se isplaćuje najkasnije do 15.-og u mjesecu, a u smislu tog zakona plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu, kao

 

- odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04), a prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužiteljici ne pripada pravo potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak (tako i u odluci broj Revr-426/16 od 13. rujna 2017.).

 

Slijedom navedenog, a kako je djelomičnim odbijanjem zahtjeva tužiteljice materijalno pravo pravilno primijenjeno, trebalo je odbiti reviziju kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 18. travnja 2018.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.