1              Poslovni broj: Gž-4/2018-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-4/2018-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić, kao suca izvjestitelja i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. D., B., R. S., zastupane po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. J. D. iz S., OIB: … i 2. V. D. iz S., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku u S., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2176/17 od 31. kolovoza 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 12. travnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2176/17 od 31. kolovoza 2017., u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Dužni su tuženici J. D. i V. D., temeljem Zakona o nasljeđivanju, članka 9. priznati tužiteljici pravo suvlasništva i to za 1/6 i to na:

 

- zidanoj garaži u nizu kod objekta B. označen br. 2 površine cca 16 m2 u S., sagrađena na čest. zem. 8827/8 K.O. S.,

- osobnom automobilu marke Renault 4, reg. oznake ST-…, broj šasije …, proizvodnje 1978. godine,

- neisplaćenoj mirovini kod Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u S.,

dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II. Dužni su tuženici J. D. i V. D., temeljem Zakona o nasljeđivanju, članka 9., priznati tužiteljici pravo suvlasništva i to za 1/12 na brodici D. registarske oznake ST- …, dok se za više zatraženo, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III. Dužni su tuženici J. D. i V. D., u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, izdati tužiteljici tabularnu ispravu za zidanu garažu u nizu kod objekta B. označen br. 2, površine cca 16 m2, u S., sagrađena na čest. zem. 8827/8 K.O. S., kako bi se ista mogla upisati kao vlasnik na predmetnoj nekretnini i to za 1/6 dijela cjeline, a za više zatraženo tužbeni zahtjev se odbija.

 

IV. Dužni su tuženici J. D. i V. D., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, izdati tužiteljici izjavu podobnu za upis prava vlasništva u odgovarajući upisnik brodica za brodicu D. reg. ozn. ST-… kako bi se ista mogla upisati u upisnik brodica kao vlasnica na predmetnoj brodici i to za 1/12 dijela, a za više traženo tužbeni zahtjev se odbija.

 

V. Dužni su tuženici J. D. i V. D., solidarno i u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici iznos od 290,95 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 08. svibnja 2000.god. do 30. lipnja 2002.god. po kamatnoj stopi od 18%, od 01. srpnja 2002.god. do 31. prosinca 2007.god. po kamatnoj stopi od 15%, od 01. siječnja 2008. god. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 14%, od 01. srpnja 2011.god. do 31. srpnja 2015.god. po kamatnoj stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se za više zatraženih 290,95 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

VI. Dužni su tuženici solidarno, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužiteljici parbeni trošak u iznosu od 17.141,10 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2017.god. do isplate."

 

Tužiteljica pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev preinači tako da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i osudi tužene na naknadu parničnog troška, podredno da pobijanu presudu u odbijajućem dijelu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Neosnovano tužiteljica ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zakonske nasljednice na priznanje prava suvlasništva na imovini iza smrti pok. B. D..

 

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je tužiteljica kći pok. B. D. i njegova zakonska nasljednica,

 

- da je B. D. preminuo 8. svibnja 2000. i da je iza njegove smrti pred Općinskim sudom u Splitu vođen ostavinski postupak i doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1027/00 od 27. lipnja 2000. Navedenim rješenjem je utvrđeno da ostavinu pok. B. D. sačinjavaju neisplaćena mirovina kod Zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u S. i njegovim nasljednikom proglašava se na temelju zakona i uslijed ustupa sina V. D., supruga ostavitelja J. D. za cijelo,

 

- da su tuženici 26. ožujka 2002. podnijeli molbu za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju zbog naknadno pronađene imovine, pa je Općinski sud u Splitu 21. svibnja 2002. održao raspravu i donio dopunsko rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-1027/00 od 24. svibnja 2002. kojim je utvrđeno da ostavinu pok. B. D. kao naknadno pronađene imovine sačinjavaju garaža površine cca 16 m2 u S., brodica D. reg. oznake ST-…, a nasljednicima su proglašeni, na temelju oporuke te uslijed sporazuma J. D. kojoj pripada garaža i V. D. kojem pripada brodica,

 

- da su tuženi odgovorni što tužiteljica nije navedena kao nasljednica i da su svjesno izostavili navesti tužiteljicu kao zakonsku nasljednicu iza smrti njezina oca pok. B. D.,

 

- da su tuženici nesavjesni držatelji imovine jer su zatajili sudu da je tužiteljica zakonska nasljednica, pa da stoga nije osnovan prigovor zastare tuženika.

 

Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupanja smatra da je tužiteljica zakonska nasljednica, te je obvezao tuženike da tužiteljici priznaju pravo suvlasništva i to za 1/6 dijela na garaži, a 1/12 dijela na brodici, kao i da se isplati tužiteljici iznos od 290,95 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a na ime tržišne vrijednosti osobnog vozila marke R. te neisplaćene mirovine.

 

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o nasljeđivanju iz 1971. godine („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78 i 56/00, dalje: ZN) budući se nasljedstvo otvara smrću osobe, a kako je do otvaranja nasljedstva došlo 8. svibnja 2000. kada je umro prednik stranaka B. D., to se navedeni zakon primjenjuje.

 

Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici (članak 231. ZN-a).

 

Dakle, nasljednike koji nisu sudjelovali u ostavinskom postupku ne veže pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju.

 

Prema navedenoj zakonskoj odredbi, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima značenje res iudicate ako strankama nije zakonom priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici, ali samo s obzirom na osobe koje su sudjelovale u postupku raspravljanja ostavine. Stoga, pri nespornoj činjenici da tužiteljica nije sudjelovala u ostavinskom postupku, iako je nasljednica, ima za posljedicu da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju nema za nju značenje odlučujuće stvari.

 

Nužni nasljednici imaju pravo na dio ostavine kojom ostavitelj ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio (članak 31. stavak 1. ZN-a).

 

Oporukom B. D. je raspolagao svojom pokretnom i nepokretnom imovinom i ista je proglašena u ostavinskom postupku, vođenom nakon njegove smrti. Budući je oporuka pravno valjana, a tužiteljica je zakonska nasljednica, to istoj sukladno odredbi članka 31. ZN pripada nužni dio.

 

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao pravo suvlasništva i to za 1/6 dijela garaže, 1/12 dijela brodice, a budući je osobno vozilo marke "Renault 4" koji je dio ostavine B. D. prodan u dijelovima, a njegova tržišna vrijednost je 2000. godine kada je isti umro iznosila 656,00 kuna to je tužiteljici na ime 1/6 dijela nužnog nasljednog dijela pripada iznos od 109,33 kune. Tužiteljici pripada 1/6 dijela neisplaćene mirovine pok. B. D., koji iznos je 181,62 kune, odnosno sveukupno 290,95 kuna.

 

Po ocijeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pri svemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnosti, niti nezakonitost pobijana presude.

 

Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi presudu u pobijanom dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

 

U Splitu, 12. travnja 2018.