- 1 -

                                                                                                                               Broj: Jž-2805/2017  

 

 

 

 

                                         

 

 

 

                                 U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

                                                         P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić predsjednice vijeća, te Anđe Ćorkula i Mirjane Margetić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Matacin zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.R., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77., 55/89., 5/90., 30/90.,47/90. i 29/94.) i članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 58/08., 112/12.) odlučujući o žalbi okrivljenog M.R. i žalbi tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje podnesenima protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, broj: 5 Pp J-3374/17 od 25. kolovoza 2017., u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2018.

 

p r e s u d i o j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje i preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okrivljenom M.R., za djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude pravno označeno kao prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji je proglašen krivim, na temelju istog pravnog propisa, izriče kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana. U izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja u trajanju od 1 (jednog) dana pa okrivljenik ima za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 19 (devetnaest) dana.

             

              III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

 

              IV. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.R.

 

              V. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15.,70/17.), okrivljeni M.R. oslobađa se od plaćanja troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljeni M.R. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u točki I. izreke te presude, počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 10 dana. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije, činjenično opisanog u točki II. izreke te presude.

 

Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13.,110/15.,70/17.) u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja od 25. kolovoza 2017. u 01,40 sati do 25. kolovoza 2017. u 14,30 sati kao jedan dan zatvora.

 

Okrivljeni M.R. je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

 

Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni zatvora. U razlozima žalbe tužitelj osporava odluku o oslobađanju od optužbe za prekršaj iz članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije jer smatra da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario obilježja predmetnog prekršaja. U odnosu na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 10 dana za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira tužitelj smatra da je ista izrečena u prekratkom trajanju te predlaže da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u trajanju d o 30 dana.

 

Protiv te presude okrivljeni M.R. je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni zatvora s prijedlogom da se ista ublaži i zamijeni radom za opće dobro ili novčanom kaznom jer kao mlada osoba u starosti od dvadeset godina ne želi ići u zatvor. U žalbi iskazuje kajanje i obećanje da se ovako nešto neće dogoditi, a zatvor bi ga dotukao.

 

              Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba okrivljenika neosnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

Kao razloge za oslobađanje okrivljenika od optužbe za prekršaj iz članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud, prvostupanjski sud navodi da je okrivljenik kao pripadnik navijačke skupine T. fizički napao pripadnike navijačke skupine engleskog nogometnog kluba E., pri čemu se na ovakvu situaciju ne bi mogla primijeniti navedena zakonska odredba jer navijanje za drugi klub, odnosno „pripadnost drugoj navijačkoj skupini, odnosno drugom uvjerenju“ kako navodi tužitelj u činjeničnom opisu djela prekršaja, u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije ne predstavlja „drugo uvjerenje“ i povredu dostojanstva druge navijačke skupine ili pojedinog navijača, a da bi se radilo o diskriminaciji potrebno je da su narušena ljudska prava određene osobe ili skupine, dok se u konkretnom slučaju radi se isključivo o drskom i divljačkom ponašanju jednih navijača prema drugima na javnom mjestu i takvim ponašanjem okrivljenika je narušavan javni red i mir, za koji prekršaj je okrivljenik proglašen krivim.

 

Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba tužitelja u odnosu na odluku o oslobađanju od optužbe za prekršaj iz članka 25. Zakona o suzbijanju od diskriminacije.

 

U odnosu na prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira okrivljeniku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana. Za počinjeni prekršaj Zakon propisuje novčanu kaznu u iznosu od 50 do 350 DEM u kunskoj protuvrijednosti ili kaznu zatvora do 30 dana.

 

Prilikom određivanja vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora kao strožu kaznu pri čemu je kao otegotnu okolnost cijenio okrivljenikovu višestruku prekršajnu kažnjavanost u odnosu na prekršaje iz područja javnog reda i mira. Međutim, po ocjeni ovog Suda otegotne okolnosti na strani okrivljenika nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene od strane prvostupanjskog suda u odnosu na trajanje izrečene kazne zatvora.

 

Iz izvatka o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika proizlazi da je presudama Prekršajnog suda u Splitu okrivljenik kao maloljetnik pravomoćno kažnjavan za prekršaje iz čl. 6. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju droga (presuda broj: Pp J-784/14, pravomoćna 5. lipnja 2016., odgojna mjera posebne obveze), dva puta za prekršaj iz čl. 39a. st. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (presuda broj: Pp J-813/16, pravomoćna 7. ožujka 2016., kazna zatvora od 60 dana uvjetno na 6 mjeseci i presuda broj: Pp J-1490/16 od 16. rujna 2016., pravomoćna 2. lipnja 2016., novčana kazna od 2.000,00 kuna), za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (presuda broj: Pp J-1517/16 pravomoćna 11. srpnja 2016., kazna zatvora od 15 dana, uvjetno na 12 mjeseci), tri puta za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (presuda broj: Pp J-649/17, pravomoćna 26. veljače 2017., kazna zatvora od 30 dana uvjetno na 12 mjeseci, presuda broj: Pp J-841/17, pravomoćna 19. svibnja 2017., kazna zatvora od 10 dana uvjetno na 6 mjeseci, presuda broj: Pp J-3771/16, pravomoćna 11. lipnja 2017., novčana kazna u iznosu od 1.312,00 kuna) i za prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 27. Zakona o oružju (presuda broj:Pp J-303/17 od 27. veljače 2017., novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna).

 

Obzirom na višestruku prekršajnu kažnjavanost okrivljenika za prekršaje iz područja javnog reda i mira, od kojih su prekršaji iz čl. 6. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjeni i za vrijeme dok je bio maloljetni počinitelj prekršaja, činjenicu da mu je u više navrata izricana mjera upozorenja, uvjetna osuda, sa svrhom da mu se uputi takva vrsta prijekora kojom bi se omogućilo ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcijama izricanjem kazne bez njezina izvršenja, te težina i način počinjenja prekršaja koji se sastoji u uporabi fizičke sile (udaranje rukama i nogama drugih osoba) i na taj način napada tjelesni integritet tih osoba, pri čemu se takvo ponašanje opravdava sa činjenicom da su napadnute osobe „ipak navijači nekog drugog kluba i da su došli u njihov grad“, po ocjeni ovog Suda ukazuju da kod okrivljenika ne postoji svijest o protupravnosti svog ponašanje te da do sada izrečene sankcije nisu utjecale na okrivljenika da ne čini prekršaje. Iz navedenih razloga ovaj Sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u većem trajanju, odnosno u trajanju od 20 dana jer smatra da se, imajući u vidu utvrđene otegotne okolnosti te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, u odnosu na okrivljenika specijalna svrha kažnjavanja može postići jedino strožom kaznom.

 

Iz navedenih razloga prihvaćena je žalba tužitelja u odnosu na odluku o kazni za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te odbijena žalba okrivljenika kojom traži ublažavanje izrečene kazne.

 

Okrivljeni M.R. oslobođen je od obveze plaćanja troškova žalbenog postupka jer je nezaposlen i uzdržavan od strane roditelja.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                                  U Zagrebu, 11. travnja 2018.

 

       Zapisničarka:                                                                       Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

       Ana Matacin, v. r.                                                                 Ivanka Mašić, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.