REPUBLIKA HRVATSKA

  Trgovački sud u Zagrebu

   Zagreb, Amruševa 2/II

23.P-1809/17

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU po sucu ovog suda Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. Z. O., Z., OIB: …, protiv tuženika U. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa odvjetnik K. M., Z., radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 04. travnja 2018.godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 11. travnja 2018.godine

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju H. Z. Z. Z. O., Z., OIB: … iznos od 56.422,43 kn, na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja osiguranika tužitelja, na žiro račun broj: HR6510010051550100001, model 64 pozivom na broj 5916-41722-170000266 sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koje teku:

 

-          na iznos od   1.737,12 kn računajući od 21.10.2015.g. do isplate,

-          na iznos od 16.150,00 kn računajući od 25.04.2015.g. do isplate,

-          na iznos od      235,20 kn računajući od 11.08.2015.g. do isplate,

-          na iznos od      229,84 kn računajući od 15.08.2015.g. do isplate,

-          na iznos od   2.605,68 kn računajući od 21.10.2015.g. do isplate,

-          na iznos od        70,17 kn računajući od 07.05.2015.g. do isplate,

-          na iznos od        75,86 kn računajući od 16.07.2015.g. do isplate,

-          na iznos od        70,17 kn računajući od 04.06.2015.g. do isplate,

-          na iznos od   2.729,76 kn računajući od 21.10.2015.g. do isplate,

-          na iznos od        38,42 kn računajući od 18.08.2015.g. do isplate,

-          na iznos od        37,93 kn računajući od 04.06.2015.g. do isplate,

-          na iznos od      186,16 kn računajući od 15.07.2015.g. do isplate,

-          na iznos od   2.853,84 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      138,65 kn računajući od 07.08.2015.g. do isplate,

-          na iznos od   2.605,68 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od        48,15 kn računajući od 07.08.2015.g. do isplate,

-          na iznos od      103,48 kn računajući od 15.10.2015.g. do isplate,

-          na iznos od   2.729,76 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od   2.729,16 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od   2.605,68 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      707,30 kn računajući od 19.01.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      110,76 kn računajući od 16.12.2015.g. do isplate,

-          na iznos od        96,55 kn računajući od 09.12.2015.g. do isplate,

-          na iznos od   2.853,84 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      108,68 kn računajući od 19.01.2016.g. do isplate,

-          na iznos od   2.605,68 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      103,48 kn računajući od 13.02.2016.g. do isplate,

-          na iznos od   2.605,68 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od        43,16 kn računajući od 15.03.2016.g. do isplate,

-          na iznos od   2.853,84 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      102,85 kn računajući od 14.05.2016.g. do isplate,

-          na iznos od        37,96 kn računajući od 21.05.2015.g. do isplate,

-          na iznos od      496,32 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od   2.109,36 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      121,55 kn računajući od 15.06.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      292,24 kn računajući od 14.05.2016.g. do isplate,

-          na iznos od   2.481,60 kn računajući od 20.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      117,52 kn računajući od 15.06.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      131,04 kn računajući od 15.06.2016.g. do isplate,

-          na iznos od        10,40 kn računajući od 13.08.2016.g. do isplate,

-          na iznos od      316,80 kn računajući od 07.09.2016.g. do isplate,

-          na iznos od        96,55 kn računajući od 08.10.2016.g. do isplate,

-          na iznos od        37,96 kn računajući od 15.04.2016.g. do isplate, u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015.god., a od 01.08.2015.god. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a koje je dužan uplatiti na račun broj: HR6510010051550100001 model 65 s pozivom na broj 5401-060-41722-1700266 sve to u roku od 8 dana.

Obrazloženje

             

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je osiguranik tužitelja A. J. zadobio tjelesne ozljede dana13.04.2015. na radu. Povodom nezgode izvršen je inspekcijski nadzor državnog inspektorata, klasa: UP/I-116-02/15-41/26, ur.broj: 524-10-03-02/2-15-3, te su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu. Tužitelj je platio zdravstvenim ustanovama na ime troškova liječenja osiguranika iznos od 56.422,63 kn, pa tužitelj u smislu čl. 13 st.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 144/12, 80/13) traži naknadu navedene štete.

              Tuženik osporava tužbeni zahtjev, navodeći daje tuženik kao poslodavac poduzeo sve propisane mjere, te da nije bilo propusta u zaštiti na radu. Ističe da su radnici samoinicijativno bez naloga ovlaštene osobe skinuli zaštitnu ogradu kako bi im bilo lakše skidanje oplate, te stoga smatra da je šteta nastala isključivom radnjom radnika, te stoga tuženik ne odgovara za nastalu štetu.

U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to:odštetni zahtjev (list 3 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 16.04.2015. (list 5-9 i 123-127 spisa), preslika informatičkog ispisa s datumom plaćanja faktura (list 10-12 i 138-140 spisa), ispis troškova liječenja (list 14-17, 19-21, 23-25, 27, 29-30, 34-36, 38, 40, 42, 44-45, 48-49, 51-56 spisa), izvješća o bolovanju (list 13,18,  22, 26, 28, 31-33, 37, 39, 41, 43, 46-47, 50spisa),doznake za bolovanje ( list 58-72 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 73-116 spisa), dopis Inspektorata rada od 30.12.2015. (list 117 spisa), Izjava osiguranika tuženika od 15.04.2015. (list 118,129 i 259 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 14.04.2015.  (list 119-122 spisa), nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva od 20.04.2015. (list 128 i 133 spisa), liječnička svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika (list 130 spisa), obrazac s općim podacima osiguranika tuženika s opisom poslova koje obavlja (list 131-132 spisa),  prijava o ozljedi na radu (list 134-137 spisa), popis izvoda stavaka tužitelja (list 141-255 spisa.

Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja, za naknadu štete u vidu troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja koje je isplatio svojem osiguraniku A. J.

Između stranaka nije sporna uzročno posljedična veza između nezgode i zadobivenih ozljeda i liječenja niti visina tužbenog zahtjeva.

Između parničnih stranaka je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja.

Prema čl.136. Zakon  o obveznom zdravstvenom  osiguranju propisano je da je Zavod

obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe i kada je šteta nastala jer je radnik stupio na rad bez propisanoga prethodnoga zdravstvenog pregleda, a kasnije se zdravstvenim pregledom utvrdi da ta osoba prema zdravstvenom stanju nije bila sposobna za rad na određenim poslovima.

Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 16.04.2015.g. proizlazi da je ozlijeđeni radnik skidao stropnu oplatu na katu uz rub objekta koji nije bio zaštićen čvrstom zaštitnom ogradom za zaštitu radnika od pada s visine, a pri tome nije koristio  zaštitni pojas s užetom za zaštitu radnika od pada s visine. Proizlazi da radnik prema predočenoj zdravstvenoj dokumentaciji  nije smio obavljati poslove na visini, a što je utvrđeno očevidom na mjestu događaja i inspekcijskim nadzorom.

Ovdje treba reći da je Zapisnik o inspekcijskom nadzoru javna  isprave. Prema odredbi čl.230.st.1. ZPP-a isprava  koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili  fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje. Prema odredbi čl.230.st.3. ZPP  propisano je  da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene  činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Na opisani način sud je utvrdio da je tuženik propustio provesti sve mjere zaštite na radu koje bi spriječile ozljeđivanje radnika.

Naime, prema odredbi čl.8.ZRR-a zaštita na radu  je sastavni dio organizacije rada i izvođenja radnog procesa, a ostvaruje se obavljanjem poslova zaštite na radu i primjenom

propisanih, ugovorenih, kao i priznatih pravila zaštite na radu te naređenih mjera i uputa poslodavca. Preventivne mjere te radni i proizvodni postupci koje poslodavac primjenjuje na temelju procjene ili u slučaju potrebe moraju osigurati najveći mogući stupanj zaštite sigurnosti i zdravlja radnika i biti uključene u sve radne procese poslodavca i na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja (st. 2.). Poslodavac je u organizaciji radnog procesa i povjeravanju poslova radniku dužan voditi računa o svim sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu njegova zdravlja i sigurnost na radu (st. 3.).

Nadalje, odredbom čl. 26. ZZR-a propisano je da poslodavci ili njihovi ovlaštenici moraju biti osposobljeni iz područja zaštite na radu, ako se radi o tehnologijama u kojima postoji opasnost od ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i poremećaja u tehnološkom procesu koji bi mogli ugroziti sigurnost radnika.

Odredbom čl. 27. ZZR-a propisano je da je poslodavac dužan radnika prije početka rada obavijestiti o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika vezanim uz obavljanje poslova i osposobiti ga za rad na siguran način (st. 1.). Poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radnicima koji prethodno nisu osposobljeni (st. 2.).

Također, odredbom čl. 28. st. 1. ZZR-a propisano je da je poslodavac dužan osposobiti

radnika za rad na siguran način i dati mu informacije i upute vezane uz njegovo mjesto rada i poslove prije početka rada, kod promjena u procesu rada, kod uvođenja nove opreme i nove tehnologije i kod upućivanja radnika na novi posao.

 Prema čl.17.st.1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima.

Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu (st.2.)

Pri organiziranju i provođenju zaštite na radu, poslodavac je obvezan uvažavati prirodu obavljanih poslova te prilagoditi zaštitu na radu promjenjivim okolnostima radi poboljšanja stanja (st.3.).

Poslodavac je u organizaciji radnog procesa i povjeravanju poslova radniku obvezan voditi računa o sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu (st.4.).

U svrhu unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika poslodavac je obvezan poboljšavati razinu zaštite na radu i usklađivati radne postupke s promjenama i napretkom u području tehnike, zdravstvene zaštite, ergonomije i drugih znanstvenih i stručnih područja, te ih je obvezan organizirati tako da smanji izloženost radnika opasnostima, štetnostima i naporima propisanima u pravilniku iz članka 18. stavka 6. ovoga Zakona, a osobito izloženost jednoličnom radu, radu s nametnutim ritmom, radu po učinku u određenom vremenu (normirani rad), radi sprječavanja ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom (st.5.).

Prema članku 36.st.1. ZZR-a  poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom iz stavka 6. ovoga članka, odnosno posebnim propisom za te poslove.

Osobu s kojom namjerava sklopiti ugovor o radu za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, poslodavac upućuje na pregled specijalistu medicine rada, uputnicom koja sadrži podatke o naravi ili vrsti poslova i drugim okolnostima od utjecaja na ocjenu njezine sposobnosti za obavljanje tih poslova i mogućeg utjecaja štetnosti s mjesta rada na zdravlje radnik (st.2.)

Poslodavac je obvezan radnika koji obavlja poslove s posebnim uvjetima rada ponovno uputiti na pregled prije isteka roka utvrđenog propisom iz stavka 6. ovoga članka ili kada to ocijeni specijalist medicine rada (st.3.)

Poslodavac ne smije dozvoliti radniku da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada ako ga ponovno ne uputi na pregled u roku u kojem je to bio obvezan učiniti ili ako radnik odbije pristupiti pregledu na koji ga je uputio (st.4.)

Stoga, slijedom navedenih utvrđenja i citirane odredbe Zakona o zaštiti na radu,  ovaj sud zaključuje da kod tuženika nisu bile primijenjene sve propisane  mjere zaštite na radu, da tužiteljev  osiguranik nije koristio zaštitni pojas  s užetom za zaštitu od pada s visine te da tužiteljev osiguranik nije bio osposobljen  za poslove na visini, pa tuženik kao poslodavac tužiteljevog osiguranika, nije primijenio sve propisane mjere zaštite na radu  u smislu odredbe čl.17. ZZR-a.

Slijedom svega navedenog,  do povređivanja osiguranika tužitelja došlo je  i iz razloga što prilikom obavljanja posla nisu bile provedene sve mjere zaštite na radu odnosno jer je poslodavac odnosno tuženik nije skrbio da radnik koristi osobno zaštitno sredstvo te je dozvolio da  osiguranik tužitelja obavlja posao na opisani način.

Međutim, sve da tome i nije tako,  na opisani način sud je utvrdio da je radnik tuženika postupio protivno pravilima o zaštiti na radu odnosno, protivno čl.77. Zakona o zaštiti na radu te svoje poslove nije obavljao s dužnom pozornošću te vodio računa  o svojoj sigurnosti i zdravlju.             

Iz  Izjave osiguranika tužitelja A. J. od 15.04.2015. (list 259 spisa) sud je utvrdio da je sam osiguranik tužitelja zajedno s drugim radnikom skinuo zaštitnu ogradu jer im je smetala.

Ovdje valja reći da sam tuženik izričito navodi da je osiguranik tužitelja u cijelosti odgovoran za nastanak ozljeda.

Prema čl.15.st.1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na  radu. Iznimno od stavka 1. ovog članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti odnosno više sile, a na koju poslodavac unatoč njegovo dužnoj pažnji nije moga utjecati.

Prekršajna odgovornost nije preduvjet za imovinsku odgovornost i članak 15. Zakona o zaštiti na radu dakle propisuje da se ova odgovornost zasniva na načelu objektivne odgovornosti poslodavca i prema općim odredbama ZOO-a.

Dakle odredbom ZZR  koji zakon  je lex specialis u odnosu na ZOO je isključena  mogućnost  da se poslodavac oslobodi od objektivne odgovornosti ako je šteta nastala isključivom radnjom radnika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao  ni izbjeći ni otkloniti, odnosno da ga se djelomično oslobodi od odgovornosti ako je  radnik djelomično pridonio  nastanku štete.

U konkretnom slučaju  tuženik nije ukazivao na niti jedan od egzoneracijskih razloga iz čl.15.st.2. ZZR tj. nije ukazivao da je šteta tužitelju nastala zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti,  odnosno više sile, pa je stoga  dužan naknaditi  tužitelju svu štetu  koju je pretrpio zbog predmetnog štetnog događaja. Prema tome ne može se smatrati da je uzrok  nezgode na radu  vanjska, izvanredna i nepredvidiva  okolnost koju tuženik nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

Stoga, tuženik je odgovoran za nastalu štetu te je  prvenstveno temeljem odredbe čl.15. Zakona o zaštiti na radu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev.             

              Osim toga, prema čl.136. Zakona Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

Za štetu koju je Zavodu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka počinio radnik na radu ili u svezi s radom odgovara pravna ili fizička osoba – poslodavac.

Zavod je obvezan u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika, ako je šteta prouzročena namjerno ili grubom nepažnjom. Kada Zavod zahtijeva naknadu štete od pravne osobe, fizičke osobe i od radnika, oni odgovaraju za štetu solidarno.

Dakle, sve da je  tuženik zaista dokazao daje proveo sve mjere zaštite na radu pa da njegova odgovornost ne proizlazi iz odredbe čl. 136. Zakona o   obveznom zdravstvenom osiguranju, provođenjem mjera zaštite na radu poslodavac nije otklonio svoju odgovornost  niti prema čl.136.st.2.  Zakona, a nije otklonio niti svoju solidarnu odgovornost s radnikom prema čl. 136.st.4. Zakona.

Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja,  a što ističe i sam tuženik,  proizlazi da je osiguranik tužitelja  postupajući neoprezno i protivno  pravilima struke i propisima o radu na siguran način nije koristio zaštitna sredstva.                                                                                                  Prema tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi odgovornost zaposlenika za štetni događaj (što tvrdi  i tuženik) pa je pravilnom primjeno odredbe čl. 113. Zakona o obveznom  zdravstvenom osiguranju i odredbi o solidarnoj odgovornosti dužnika prema čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima  kojom je propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjene od koga hoće sve dok dug ne bude potpuno ispunjen (...) valjalo utvrditi i tuženikovu solidarnu odgovornost i prihvatiti tužbeni zahtjev.

              S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, te je odbio daljnje dokazne prijedloge. Pri tome se posebno ukazuje da  vještačenje nije provedeno s obzirom da sve da je vještak utvrdio da je osiguranik tužitelja isključivo  odgovoran za nastanka nezgode, sud bi kao što je gore  obrazloženo donio jednaku odluku u ovoj pravnoj stvari odnosno bez obzira da li je tuženik proveo zaštitne mjere na radu, sud bi zbog odgovornosti radnika tuženika donio jednaku odluku. Iz toga razloga sud je odbio i saslušanje  osiguranik tužitelja kao nepotrebno, a uzročno posljedična veza između  ozljeđivanja i liječenja nije bila sporna pa  bi svjedočenje na tu okolnost bilo nepotrebno.

Veritet i bonitet tražbine ne dokazuje internom evidencijom, no dokumentacija koja prileži i koju je tužitelj dostavio kao dokaz da je doista imao štetu u visini koju potražuje, nije interna evidencija nego su to potvrde o plaćanju koje je tužitelj izdao prilikom obavljanja povjerenih mu javnih ovlasti.

Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državnom tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija dokaze i navode protivnika.

Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, no u ovom slučaju tuženik samo tvrdi da navedene isprave nisu dokaz, a ne i da nisu istinite činjenice koje su u njima utvrđene.                                         

Na temelju potvrda o plaćanju sud je utvrdio da je tužitelj platio troškove liječenja za svojeg osiguranika u iznosu od 16.150,00 kn dana 24. travnja 2015., u iznosu od 235,20 kn dana 10. kolovoza 2015., u iznosu od 229,84 kn dana 14. kolovoza 2015., u iznosu od 70,17 kn dana 06. svibnja 2015., u iznosu od 75,86 kn dana 15. srpnja 2015., u iznosu od 70,17 kn dana 03. lipnja 2015., u iznosu od 38,42 kn dana 17. kolovoza 2015., u iznosu od 37,93 kn dana 03. lipnja 2015.,u iznosu od 186,16 kn dana 14. srpnja 2015., u iznosu od 138,65 kn dana 06. kolovoza 2015., u iznosu od 48,15 kn dana 06. kolovoza 2015., u iznosu od 103,48 kn dana 14. listopada 2015., u iznosu od 707,30 kn dana 18. siječnja 2016., u iznosu od 110,76 kn dana 15. prosinca 2015., u iznosu od 96,55 kn dana 08. prosinca 2015., u iznosu od 108,68 kn dana 18. siječnja 2016., u iznosu od 103,48 kn dana 12. veljače 2016., u iznosu od 43,16 kn dana 14. ožujka 2016., u iznosu od 102,85 kn dana 13. svibnja 2016., u iznosu od 37,96 kn dana 20. svibnja 2015., u iznosu od 121,55 kn dana 14. lipnja 2016., u iznosu od 292,24 kn dana 13. svibnja 2016., u iznosu od 117,52 kn dana 14. lipnja 2016.., u iznosu od 131,04 kn dana 14. lipnja 2016. ., u iznosu od 10,40 kn dana 12. kolovoza 2016. ., u iznosu od 316,80 kn dana 06. rujna 2016. ., u iznosu od 96,55 kn dana 07. listopada 2016. ., u iznosu od 37,96 kn dana 14. travnja 2016. i naknadu plaće za vrijeme bolovanja u iznosu od 1.737,12 kn dana 20. listopada 2015., u iznosu od 2.605,68 kn dana 20. listopada 2015., u iznosu od 2.729,76 kn dana 20. listopada 2015., u iznosu od 2.853,84 kn dana 19. kolovoza 2016., u iznosu od 2.605,68 kn dana 19. kolovoza 2016., u iznosu od 2.729,76 kn dana 19. kolovoza 2016.,u iznosu od 2.729,76 kn dana 19. kolovoza 2016., u iznosu od 2.605,68 kn dana 19. kolovoza 2016., u iznosu od 2.853,84 kn dana 18. kolovoza 2016., u iznosu od 2.605,68 kn dana 19. kolovoza 2016., u iznosu od 2.605,68 kn dana 19. kolovoza 2016., u iznosu od 2.853,84 kn dana 19. kolovoza 2016., u iznosu od 496,32 kn dana 19. kolovoza 2016., u iznosu od 2.109,36 kn dana 19. kolovoza 2016., u iznosu od 2.481,60 kn dana 19. kolovoza 2016., što ukupno iznosi 56.422,43 kn.

              Dakle, navedene potvrde o plaćanju su isprave koje je tužitelj izdao u obavljanju povjerenih mu javnih ovlasti pa se stoga radi o javnoj ispravi u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Tuženik nije u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP-a isticao da su u toj ispravi činjenice neistinito utvrđene, nego d nisu dokaz. Zbog navedenog sud nije provodio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem jer se činjenica da je tužitelj plaćao troškove liječenja za svog osiguranika može utvrditi na temelju isprava u spisu pa nije potrebno izvođenje vještačenja.

Slijedom svega navedenog tuženik je odgovoran za nastalu štetu te je  prvenstveno  temeljem odredbe čl.15. Zakona o zaštiti na radu valjalo  prihvatiti tužbeni zahtjev.             

Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu u visini utuženog iznosa i da je za nastanak štete odgovoran tuženik pa tužitelju pripada pravo na regres od tuženika u visini od 56.422,43 kn.

Tužitelju, temeljem odredbe čl. 68. st. 3. ZZOZZR-a, pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice koje teku od nastanka štete tj. od plaćanja računa zdravstvenim ustanovama i to od prvog idućeg dana od dana kada su troškovi liječenja plaćeni, pa je utvrđen osnovanim njegov zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 56.422,43 kn, slijedom čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

 

                                                        U Zagrebu 11.travnja 2018.godine

 

SUDAC

Romina Markovinović, v.r.

 

  Za točnost otpravka:     

  MarinaUlamec

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.