1

 

                            Poslovni broj 69 Gž-4656/17-4

 

             

             

 

             

              Poslovni broj 69 Gž-4656/17-4

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Mariji  Zrilić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz O., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo branitelja iz Domovinskog rata, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz S., Stalnoj službi u M., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-2518/16 od 3. svibnja 2017., 9. travnja 2018.

 

 

      r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj P-2518/16 od 3. svibnja 2017. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

            II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

   Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tužena isplati iznos od 25.228,76 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2015. i da mu naknadi trošak postupka (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda odluka preinači i tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na mjesečne iznose osobne invalidnine i posebnog dodatka za razdoblje od 31. svibnja 2001. do 15. lipnja 2015.

 

Među strankama nije sporno:

 

- da je rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za obranu Č., Ureda za obranu Č. od 25. lipnja 1996. tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu od 50,52 kn mjesečno i na poseban dodatak  u visini od 50 % pripadajuće svote osobne invalidnine  počam od 1. srpnja 1995.,

 

- da je na navedeno rješenje Ministarstvo obrane dalo suglasnost svojim aktom od 16. listopada 1996.,

 

- da je zaključkom Ministarstva Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 22. svibnja 2001. po službenoj dužnosti obnovljen postupak okončan rješenjem Uprave za obranu Č. od 25. lipnja 1996. te da je odgođeno izvršenje navedenog rješenja o isplati osobne invalidnine i posebnog dodatka do okončanja obnovljenog postupka,

 

- da je rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske od 30. kolovoza 2013. ukinuto rješenje Ministarstva obrane, Uprave za obranu Č., Ureda za obranu Č. od 25. lipnja 1996. te je utvrđeno da je tužitelju prestao status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi ranjavanja i sva pripadajuća prava  po toj osnovi zaključno sa 31. svibnja 2001.,

 

- da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-4001/13-8 od 25. studenog 2014. poništeno rješenje Ministarstva branitelja Republike Hrvatske od 30. kolovoza 2013.,

 

- da je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-740714-2 od 11. veljače 2015. odbačena žalba Ministarstva branitelja Republike Hrvatske protiv  navedene presude Upravnog suda u Zagrebu,

 

- da je rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odjela za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata od 20. svibnja 2015. utvrđeno da je tužitelju prestaje pravo na posebni dodatak s danom 6. studenog 2001.,

 

- da je tužitelju na ime neisplaćene osobne invalidnine i posebnog dodatka tuženica 15. lipnja 2015. isplatila iznos od 26.246,72 kn.

 

Na temelju tako utvrđenih relevantnih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica u razumnom roku, računajući od dana zaprimanja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, isplatila tužitelju neisplaćene osobne invalidnine i posebni dodatak i da stoga nije bila u zakašnjenju s plaćanjem navedenih naknada te smatra da zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznose osobne invalidnine i posebnog dodatka nije osnovan.

 

Navedena odluka temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

Naime, odredbom čl. 127. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09), čije se procesne odredbe u konkretnom slučaju primjenjuju jer je taj zakon bio na snazi u vrijeme donošenja odluka javnopravnih tijela u postupku obnove, propisano je  da nadležno tijelo donosi rješenje  o upravnoj stvari koja je bila predmetom obnovljenog postupka. Tom odlukom, koju nadležno tijelo donosi u obnovljenom postupku, rješenje koje je bilo predmet obnove može se ostaviti na snazi ili se zamijeniti novim rješenjem, u kojem će se slučaju, s obzirom na okolnosti prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

 

U konkretnom slučaju u obnovljenom postupku ranije rješenje od 25. lipnja 1996.  kojim je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu i poseban dodatak zamijenjeno je novim rješenjem samo u odnosu na priznavanje prava na poseban dodatak na način da je utvrđeno da to pravo tužitelju prestaje sa 6. studenim 2001., pa valja zaključiti da je u odnosu na osobnu invalidninu potvrđeno, odnosno da je u tom dijelu ostalo na snazi.

 

Prema izloženom proizlazi da obveza tuženice za plaćanje osobne invalidnine koja je utvrđena rješenjem od 25. lipnja 1996. nije prestala, odnosno proizlazi da je takva obveza postojala i u spornom razdoblju, jer navedeno rješenje kojim je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu nije zamijenjeno novim rješenjem, zbog čega tužitelj nije izgubio kako pravo tražiti isplatu osobne invalidnine, tako niti pravo tražiti isplatu kamate na pojedinačne mjesečne iznose invalidnine koje mu je tuženica dobrovoljno platila tek nakon okončanja postupka pred upravnim sudom, dakle sa zakašnjenjem, jer je navedene naknade prema odredbi čl. 61. st. 1. Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“ broj 33/1992, 57/1992, 77/1992, 27/1993, 58/1993, 2/1994, 76/1994, 108/1995, 108/1996, 82/2001, 94/2001, 103/2003, 148/2013) bila dužna isplaćivati u mjesečnim svotama unazad.

 

U odnosu na obvezu plaćanja posebnog dodatka koje je tužitelju priznato od  1. srpnja 1995. za stalno valja reći da je ta obveza tuženice, prema rješenju Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije od 20. svibnja 2015., prestala sa 6. studenim 2001. pa su do navedenog dana bili na snazi svi učinci ranijeg rješenja kojim je to pravo tužitelju priznato, zbog čega mu za razdoblje od 31. svibnja do 6. studenog 2001. pripada i pravo na navedeni dodatak sa pripadajućim kamatama.

 

Dakle, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelj ima pravo tražiti isplatu kamate na iznose osobne invalidnine za razdoblje od 31. svibnja 2001. do 15. lipnja 2015. i posebnog dodatka koji mu je pripadao u razdoblju od 31. svibnja do 6. studenog 2001. do dana plaćanja. 

 

Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, konkretno o kojem se iznosu kamata za osobnu invalidninu odnosno posebni dodatak radi, niti je navedene činjenice moguće utvrditi iz izvedenih dokaza u spisu, jer je u nalazu i mišljenju vještaka primjerice navedeno da potraživanje s naslova kamata do 30. travnja 2015. iznosi ukupno 24.840,43 kn, odnosno do 17. listopada 2015. ukupno 27.150.58 kn, dok je u dopuni nalaza navedeno da potraživanje s naslova invalidnine iznosi 27.110,18 kn od čega se prema navodima vještaka iznos od 24.357,12 kn odnosi na glavnicu, a iznos od 2.753,06 kn na kamate, pa nije jasno o kakvoj se glavnici radi jer je ona isplaćena izvan ovog postupka, proizlazi da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 373.a ZPP-a.

 

Zbog izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U daljnjem postupku je potrebno pozvati vještaka da razjasni nejasnoće u nalazu i mišljenju te da nalaz dopuni na način da jasno navede koliko iznose zatezne kamate na mjesečne iznose invalidnine za razdoblje od 31. svibnja 2001. do 15. lipnja 2015. te koliko iznose zatezne kamate za mjesečne iznose posebnog dodatka koji tužitelju pripadaju samo za vremensko razdoblje od svibnja do 6. studenog 2001. pa do dana njihovog plaćanja 15. lipnja 2015., pri čemu valja voditi računa da je tuženica dužna mjesečne iznose navedenih naknada plaćati unazad tako da obveza njihove isplate ne nastaje u mjesecu za koji se naknada potražuje, nakon čega će  prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donijeti novu odluku, ocjenom ostalih žalbenih prigovora.

 

Odluka o troškovima postupka ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a, a odluka o troškovima u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

 

 

U Zagrebu, 9. travnja  2018.

 

Sutkinja:

Marija Zrilić, v.r.