1              Poslovni broj: Gž R-152/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Posl.br. Gž R-152/2018-2

 

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu kao sud drugog stupnja,  u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr.sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i Svjetlane Vidović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužiteljice B. J. iz K., V., OIB: … protiv tužene G. D., D., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. L., odvjetnici u D., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, te odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-108/17 od 24. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 22. ožujka 2018.

 

 

p r e s u d i o    j e :

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-108/17 od 24. studenog 2017.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za trošak parničnog postupka-parnične radnje odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tužene koji glasi:

 

"1) Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tužiteljici B. J., K., temeljem Obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme, klasa: 112-01/17-01/01, ur.broj: 2111-24/01-17-33 od 11.04.2017. nije dopušten, te se poništava Obavijest tužene o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme, klasa: 112-01/17-01/01, ur.broj: 2111-24/01-17-33 od 11.04.2017., kao i odluka tužene povodom zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice, klasa: 112-01/17-01/01, ur.broj: 2111-24/01-17-35 od 28.04.2017.;

 

2) Nalaže se tuženoj G. D., D. da tužiteljicu vrati na rad i da joj omogući da radi na poslovima radnog mjesta profesor engleskog jezika do povratka radnice N. T. s bolovanja, ali ne duže od 30.06.2017., da joj naknadi troškove ovog sudskog spora, a sve to u roku od 8 dana."

 

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP). Predlaže da  se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

U smislu odredbe članak 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.

 

Tuženik  je odgovorio na žalbu tužitelja porekavši žalbene navode s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije i naknadi tuženiku trošak odgovora na žalbu.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da otkaz ugovora o radu temeljem obavijesti o prestanku rada na određeno vrijeme nije dopušten kao i da se poništi i obavijest tužene o prestanku ugovora o radu kao i odluka tužene povodom zahtjeva za zaštitu prava tužitelja.

 

Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud  i nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

Ovaj žalbeni sud, razmatrajući žalbu tužitelja, po službenoj dužnosti kao sud drugog stupnja, pozivom na odredbu članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrdio je da odluka suda prvog stupnja nije opterećena bitnom povredom odredbi parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlaze slijedeće činjenice:

 

-stranke su imale zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme, do povratka radnika s bolovanja, a radilo bi se o radniku T. i to za vremensko razdoblje od 15. ožujka 2017. najdalje do 30. lipnja 2017.,

 

-radnik T. vratio se s bolovanja dana 11. travnja 2017. te samim tim prestao je ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između tužitelja i tuženika.

 

Kod ovakvog činjeničnog stanja, tvrdnja tužitelja da je jedini razlog prestanka ugovora o radu nije činjenica što se radnik T. vratio na posao već da je bilo problema u nastavi i komunikaciji između tužitelja i učenika IV a razreda tuženika.

 

U ovom postupku suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 8. ZPP-a te je savjesno i brižno ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelovitog dokaznog postupka donio pravilnu prvostupanjsku odluku.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja da nije bilo govora o povratku radnika T. sa bolovanja, sud prvog stupnja utvrdio je da je došlo do povratka radnika T. sa bolovanja te da je čak i spomenuti radnik održao i nastavu po povratku sa bolovanja a sukladno školskom rasporedu za školsku godinu 2016/2017.

 

Činjenicu, što je radnik T. ponovno u vrlo kratkom roku otvorio bolovanje ne umanjuje činjenicu da je prestao radni odnos između tužiteljice i tuženika jer su isti ugovorili radni odnos na određeno vrijeme i to do povratka radnika sa bolovanja kojeg je zamjenjivao tužitelj.

 

U svojoj žalbi tužitelj se bavi suprotno odredbama ZPP-a procjenjivanju izvedenih dokaza tako da žalba tužitelja nema utjecaja na pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja.

 

Tužitelj u svom zahtjevu pobija i odluku ravnatelja tužene povodom zahtjeva za zaštitu prava  tužitelja, jer je sukladno odredbi članka 118. stavak 2. točka 7. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama ("Narodne Novine" broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 16/12, 87/12, 94/13, 152/14, 7/17) bila obaveza da nadležni školski odbor odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava radnika a ne ravnatelj ustanove.

 

Prema stavu ovog suda činjenicu što je o zahtjevu tužitelja za zaštitu prava radnika odlučio ravnatelj a ne školski odbor može se tretirati kao da te odluke o zahtjevu tužitelja za zaštitu prava radnika tuženik nije ni donio i samim takvim tumačenjem nije uskraćeno nikakvo pravo tužitelja da podnese sudsku zaštitu kao što je on to i učinio.

 

Radi iznijetog ukazuje se da je žalba tužitelja neosnovana pa je shodno tome valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom I presude ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U odnosu na zahtjev tužene  na ime troška odgovoran  na tužbu, zahtjev tužitelja je neosnovan jer pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a nije bio nužni trošak koji je bio potreban za vođenje parnice.

 

Radi iznijetog odlučeno je kao u točki II.

U Splitu 22. veljače 2018.