1

Broj: Jž-3333/2017

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Katarine Perjanec Prstec u svojstvu zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.V., zbog prekršaja iz čl. 20. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj: 137/09, 14/10 i 60/10), odlučujući o žalbi okrivljenog M.V., podnesenoj po branitelju T.Č., odvjetniku iz Z., protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 84. Pp J-2733/15 od 23. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2018.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenog M.V., ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

                                         Obrazloženje

Pobijanom presudom okrivljeni M.V. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 4. st. 1. podst. 3. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl.. 20. st. 3. istog Zakona i kažnjen je novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna te je, također, upozoren da ukoliko u roku određenom u izreci prvostupanjske presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena. Okrivljenik je, također, obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

Protiv te presude okrivljeni M.V. je pravodobno, po svom branitelju, podnio žalbu protiv utvrđenja odgovornosti te protiv kazne i troškova postupka, prvenstveno ističući da sud selektivno nabraja i obrazlaže samo dokaze koji idu in favorem osuđujućoj presudi, a ispušta one koje govore in favorem oslobađajućoj presudi, što u konačnici predstavlja i razlog za oslobađajuću presudu. Tako prilikom obrazlaganja da je Internet maliciozno isključen upravo dva dana nakon presude za obiteljsko nasilje sud navodi dokument dostavljen sudu od VIP-a i djelomično ga citira, a ne navodi najbitnije, odnosno da je on već u ožujku 2015. godine zatražio isključenje usluge, dakle pet mjeseci prije nego mu se to stavlja na teret, a što se tiče medicinske dokumentacije ističe se da je ista „izvađena“ ad hoc, samo za potrebe ovog prekršajnog postupka, a sud činjenicu psihičkog i tjelesnog nasilja nije utvrdio niti jednim egzaktnim dokazom, a to bi prvenstveno bilo medicinsko vještačenje. Žalitelj, nadalje, ističe kako i dan danas plaća režije za stan u kojem već dvije i pol godine ne živi te se pita tko nad kim vrši ekonomsko nasilje te ističe kako je A.V. prilikom saslušanja govorila da je sve ovo prijavila iz osvete. Žalitelj smatra kako se ne radi o ponašanju koje bi spadalo u krug djela iz obiteljskog nasilja jer je bračna zajednica prekinuta, a sam događaj nema veze s bivšim bračnim odnosima. Stoga okrivljenik predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugom sucu u rad na prvostupanjskom sudu.

              Žalba je osnovana.

              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a kako se to ukazuje u žalbi.

U prvom redu valja istaknuti kako je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da se u konkretnom slučaju ne radi o nasilju u obitelji jer je bračna zajednica prekinuta, a sam događaj nema veze s bivšim bračnim odnosima, budući je nesporno da su u kritično vrijeme okrivljenik i R.R.V. bili u braku te imaju zajedničko dijete A.V., ovdje tužiteljicu, pa isti svakako čine obitelj u smislu odredbe čl. 3. st. 1. alineja 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kako je to pravilno zaključio i obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

Nadalje, ispitujući pobijanu odluku, ovaj Sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka ispitao okrivljenika, ispitao je svjedokinje tužiteljicu oštećenu A.V. i oštećenu R.R.V., izvršio je uvid u dokumentaciju navedenu u pobijanoj odluci, nakon čega je donio pobijanu presudu navodeći kako je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj stavljen mu na teret na način opisan u izreci. Takav zaključak prvostupanjskog suda, odnosno ocjena izvedenih dokaza se zasada ne može prihvatiti. U postupku je sud dužan postupiti sukladno odredbi čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona kojom je propisano da je dužan s jednakom pažnjom utvrditi kako činjenice koje terete okrivljenika, tako i one koje mu idu u korist te iako Prekršajni zakon ne određuje jasna, formalna dokazna pravila, već isti, sukladno čl.. 88. st. 2. Prekršajnog zakona propisuje da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, pri čemu nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, sud uvijek mora dati razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza uzeo neku činjenicu dokazanom, odnosno dužan je analitički cijeniti iznesenu obranu, kao i izvedene dokaze te jasno obrazložiti na koji je način utvrdio postojanje prekršaja i krivnju okrivljenika.

Okrivljenik je proglašen krivim da je ukinuo Internet svojoj punoljetnoj kćeri A.V. dok je pisala diplomski rad te da je u nepoznato odvezao neregistrirani osobni automobil kojeg je u polovici vlasnica njegova supruga R.R.V. i koje predstavlja bračnu stečevinu, a što je sve kod tužiteljice A.V. prouzročilo stres, strah, nesanicu i uznemirenost, čime je počinio psihičko nasilje prema kćeri te ekonomsko nasilje prema supruzi. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio kako je okrivljenik počinio naprijed navedene radnje, odnosno da je plaćanje usluge televizije i interneta stavio u mirovanje te da je vozilo odvezao na tehnički pregled i registraciju te je isto, iako je riječ o bračnoj stečevini, od kritičnog dana u njegovom posjedu. Međutim, prvostupanjski sud je pritom zanemario ostale činjenice koje proizlaze iz dokaznog postupka, a koje je okrivljenik isticao tijekom postupka, odnosno činjenice da je okrivljenik odselio iz stana u kojem je živio sa suprugom i kćerkom, a koji stan je također bračna stečevina, da je pred Općinskim sudom u tijeku postupak podjele bračne stečevine, da je okrivljenik i po iseljenju nastavio plaćati pretplatu za televiziju i Internet, a upravo je on kao pretplatnik sklopio pretplatnički ugovor sa davateljem usluge, odnosno linija je glasila na ime okrivljenika. Stoga je prvostupanjski sud, sukladno čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona, bio dužan cijeniti sve činjenice i okolnosti utvrđene u postupku, a kako bi mogao ocijeniti da li se u konkretnom slučaju radi o psihičkom nasilju prema kćeri, odnosno ekonomskom nasilju prema supruzi. Sama činjenica da je okrivljenik kao korisnik zatražio uključenje usluge „Privremeno isključenje“ (mirovanje) linije za pretplatnički ugovor koji glasi na njega za stan u kojem više ne živi ne znači samo po sebi da je počinio nasilje prema tužiteljici. Isto tako sama činjenica da je okrivljenik odvezao automobil koji je bračna stečevina ne znači samo po sebi da je počinio ekonomsko nasilje prema supruzi budući da iz izreke presude te izvedenih dokaza zasada ne proizlazi zaključak da je supruzi time onemogućio ili zabranio korištenje zajedničke imovine. Obzirom na navedeno, ovaj Sud smatra da je izostala brižljiva i savjesna analiza svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, odnosno izostalo je obrazloženje ponašanja okrivljenika u smislu odredbe čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti novi postupak u kojem će provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim i nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je, na temelju čl. 206. Prekršajnog zakona, kao u izreci.

U Zagrebu, 21. ožujka 2018.

              Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 (šest) otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužiteljicu.