Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3859/17-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr.sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja N. V. iz R., kojeg zastupa opunomoćenica L. B., odvjetnica u R., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi prestanka državne službe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 4 UsI-284/16-4 od 12. rujna 2017., na sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2018.
Odbija se žalba tužitelja N. V. iz R. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 4 UsI-284/16-4 od 12. rujna 2017.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.
Obrazloženje
Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 4 UsI-284/16-4 od 12. rujna 2017. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/15-01/5555, urbroj: 566-01/8-15-2 od 30. prosinca 2015.
Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to način prestanka državne službe po sili zakona primjenom članka 137. Zakona o državnim službenicima. Smatra da je pobijano rješenje tuženika u suprotnosti s odredbom članka 17. izmjenama i dopuna Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" 61/2017.), te da se u konkretnom slučaju ima primijeniti navedena odredba i to primjenom odredbe članka 24. navedenog Zakona (početak primjene Zakona). Prvostupanjski sud nije mogao temeljiti svoju odluku na odredbi koja je prestala postojati. Nadalje, sud pogrešno primjenjuje odredbu članka 19. stavka 4. alineja 5. tvrdeći da ta odredba ima prednost pred odredbom članka 2. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, jer u primjeni prava nema prednosti pred primjenom neke odredbe, već konkretno je propisano što i kada se primjenjuje. Smatra da sud u dvojbi kada se radi o kaznenopravnom tumačenju mora primijeniti načelo primjene blažeg zakona, a u konkretnom slučaju se ne radi o navedenom već pravilnoj primjeni Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji te se ne smije zaboraviti da je novčana kazna preinačena u uvjetnu osudu primjenom blažeg kažnjavanja, a time i nastupanje prestanka posljedica osude prestaje protekom roka provjeravanja iz uvjetne osude u konkretnom slučaju nakon 1. kolovoza 2014. godine. Prvostupanjska odluka je donesena nakon proteka navedenog roka. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.
Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim u ostavljenom roku tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
Žalba nije osnovana.
Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da u predmetnoj upravnoj stvari nije sporno da je tužitelj presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: K-812/06 od 29. rujna 2012. proglašen krivim za kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom iz članka 199. stavka 1. Kaznenog zakona i kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom iz članka 129. stavka 1., a sve u vezi s člankom 60. Kaznenog zakona i osuđen je na jedinstvenu novčanu kaznu u visini 40 prosječnih dnevnih dohodaka što iznosi 7.392,00 kn s time da se temeljem članka 67. Kaznenog zakona primjenjuje uvjetna osuda. Navedena presuda postala je pravomoćna 1. kolovoza 2012.
Prema odredbi članka 137. stavka 1. točke 5. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" 92/05., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12.-pročišćeni tekst, 37/13., 38/13. i 1/15.) propisano je da državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kada je osuđen za kazneno djelo koje je zapreka za prijam u državnu službu sukladno članku 49. stavku 1. točci a) toga Zakona – danom pravomoćnosti presude.
Odredbom članka 49. stavka 1. točke a) navedenog Zakona propisano je da u državnu službu ne mogu biti primljene osobe protiv kojih se vodi postupak ili koje su osuđene za kazneno djelo: protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda ili protiv službene dužnosti, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu.
Dakle, za primjenu navedene zakonske odredbe odlučno je da je državni službenik osuđen za kazneno djelo koje je zapreka za prijam u državnu službu, dok njezina primjena ne ovisni o vrsti izrečene kazneno pravne sankcije. S obzirom da nije sporno da je tužitelj pravomoćnom presudom u kaznenom postupku osuđen za kazneno djelo koje je zapreka za prijam u državnu službu, u konkretnom slučaju pravilno mu je utvrđen prestanak državne službe po sili zakona na temelju odredbe članka 137. stavka 1. točke 5. Zakona o državnim službenicima.
Imajući na umu navedeno prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Prigovore tužitelja u pogledu prestanka pravnih posljedica osude prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanima, te u tom smislu ocijenio da je tuženik osnovano protumačio i primijenio odredbu članka 19. stavka 4. alineje 5. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" 143/12.) koje odredbe imaju prednost u primjeni u odnosu na odredbe članka 2. istog Zakona na koje se poziva tužitelj, što prihvaća i ovaj Sud.
Nadalje, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je deklaratorno rješenje o prestanku službe tužitelju moglo biti doneseno najkasnije do nastupa rehabilitacije – nastupom koje se počinitelj kaznenog djela smatra neosuđivanim i koja, u konkretnom slučaju, nastupa pod uvjetom da nije počinjeno drugo kazneno djelo, tri godine od dana isteka roka provjeravanja uvjetne osude, koji rok u vrijeme donošenja rješenja tuženika nije protekao, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
Nadalje, glede prigovora tužitelja da je trebalo primijeniti odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" 61/2017.), treba istaknuti da je i prvostupanjsko rješenje i rješenje tuženika doneseno prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima koje su objavljene u Narodnim novina 61/17, te se nisu mogle primijeniti u konkretnom slučaju.
Iz naprijed navedenih razloga ovaj Sud prihvaća osnovanim zaključke prvostupanjskog suda u pogledu utvrđivanja prestanka državne službe tužitelju, iz kojeg razloga je pravilno prvostupanjski sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim, a tužbeni zahtjev tužitelja odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
S obzirom da tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude.
Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 15. ožujka 2018.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić, v.r.