1

Poslovni broj 4 Gž-5460/17-2

 

 

                                                                                                                Poslovni broj 4 Gž-5460/17-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S. iz P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika HŽ I. d.o.o. iz Z., OIB:…, II. tuženika HŽ P. p. d.o.o. iz Z., OIB:… i III. tuženika HŽ C. d.o.o. iz Z., OIB:…, koje II. i III. tuženike zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja te II. i III. tuženika izjavljenim protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3061/2016-150 od 21. rujna 2017., dana 13. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

             

I. Odbija se žalba tužitelja Ž. S. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3061/2016-150 od 21. rujna 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke za svotu od 6.250,00 kn.

 

II. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3061/2016-150 od 21. rujna 2017. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke za svotu od 2.937,50 kn i rješava:

             

              Odbijaju se II. tuženik HŽ P. p. d.o.o. i III. tuženik HŽ C. d.o.o. sa zahtjevom za naknadu troška sastava podneska od 25. srpnja 2017. u svoti od 2.937,50 kn.

 

              II. Odbija se žalba II. tuženika HŽ P. p. d.o.o. i III. tuženika HŽ C. d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3061/2016-150 od 21. rujna 2017. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke za zahtjev za naknadu parničnog troška sa kojim nisu uspjeli, te u dijelu pod točkom III. izreke.

             

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka podnesen 20. lipnja 2017.

 

              Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi II. i III. tuženicima trošak sastava podneska od 25. srpnja 2017. u svoti od 9.187,50 kn u roku 15 dana a pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev II. i III. tuženika za naknadu troška sastava podneska od 25. srpnja 2017. u daljnjoj svoti od 7.312,50 kn.

 

              Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom I. i II. izreke, kako to proizlazi iz obrazloženja žalbe, žali se tužitelj ne navodeći određeno žalbene razloge s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje.

 

              II. i III. tuženici žale se protiv pobijanog rješenja u dijelu pod točkom II. izreke za parnični trošak sa kojim nisu uspjeli i pod točkom III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava pa predlažu rješenje u pobijanom dijelu preinačiti a podredno, ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbe.

 

              Žalba tužitelja je djelomično osnovana a žalbe II. i III. tuženika nisu osnovane.

 

              Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi odredbe čl. 381. ZPP.

 

              Prijedlog za ponavljanje postupka podnesen je po tužitelju, zbog razloga iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP zato, što tvrdi da je primitkom nalaza i mišljenja vještaka medicine rada D. V. stekao mogućnost upotrijebiti novi dokaz na temelju kojeg je za tužitelja mogla biti donesena povoljnija odluka da je taj dokaz bio upotrijebljen u prijašnjem postupka a nije ga imao mogućnost ranije upotrijebiti jer nije izveden tijekom parnice koja je prethodila donošenju presude od 21. travnja 2011.. Ovo stoga, što iz tog nalaza i mišljenja proizlazi kako se tužitelj kontinuirano liječio zbog posljedica štetnog događaja pa se moglo utvrditi da se nadao izlječenju a liječenje mu je konačno završeno i bilo nepromjenjivo tek 7. veljače 2002. a što je tužitelj saznao 9. travnja 2003. kada je primio rješenje HZMO kojim mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu.

 

              Prvostupanjski sud u dijelu pod točkom I. izreke pobijanog rješenja. odbija prijedlog za ponavljanje postupka kao neosnovan budući da je dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada izveden nakon što je o dijelu zahtjeva tužitelja već pravomoćno odlučeno i to radi utvrđivanja relevantnih činjenica za donošenje odluke o dijelu zahtjeva o kojem nije odlučeno a ne radi utvrđivanja relevantnih činjenica za odluku o dijelu zahtjeva tužitelja o kojem je pravomoćno odlučeno.

 

Uz iznijeto zaključuje kako vještak medicine rada nije vještačio okolnost kada je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano odnosno, u kojem trenutku je postalo izvjesno da su pretrpljene ozljede tužitelja uzrokovale trajne posljedice koje se ne mogu izliječiti s time, da je vještak u usmenom očitovanju 29. kolovoza 2017. jasno iskazao kako su se već godinu dana nakon štetnog događaja utvrdile sve posljedice tog događaja, pa činjenica liječenja tužitelja ne znači da se njegovo zdravstveno stanje nije stabiliziralo mnogo ranije odnosno, već godinu dana nakon štetnog događaja kako to proizlazi iz usmenog očitovanja vještaka medicine rada.

 

              Prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen, može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe odnosno, stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za nju mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Prema ovoj zakonskoj odredbi, za nove činjenice na temelju kojih se traži ponavljanje, potrebno je da su nastale u vrijeme dok je u postupku, čije se ponavljanje traži, njihovo iznošenje bilo moguće a stranka za njih nije znala.

 

              Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP odbio prijedlog za ponavljanje postupka podnesen po tužitelju budući da je vještačenje, za koje tužitelj tvrdi kako predstavlja novu činjenicu, provedeno nakon što je dovršen postupak čije se ponavljanje traži čime dakle, nije ispunjen uvjet za ponavljanje postupka odnosno, da se radi o činjenici čije iznošenje je bilo moguće a stranka za nju nije znala tijekom postupka za koji se traži ponavljanje.

 

              Uz iznijeto, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako tužitelj nije ukazao da bi, da je taj dokaz izveden u pravomoćno okončanom postupku, za njega bila donesena povoljnija presuda budući da vještak medicine rada nije vještačio trenutak kada se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo a na koju činjenicu kao novu, upućuje tužitelj u prijedlogu za ponavljanje postupka te u svojoj žalbi.

 

              Slijedom iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja glede odluke prvostupanjskog suda u dijelu pod točkom I. izreke.

 

              Prvostupanjski sud je nadalje, odluku o troškovima postupka koji se odnose samo i isključivo na trošak u svezi prijedloga za ponavljanje postupka kojega je podnio tužitelj, odluku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP a u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

 

Međutim pogrešno je primijenjena, glede odluke o visini troška, odredba Tbr. 10.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) primjenom koje se II. i III. tuženicima priznaje trošak u ukupnoj svoti od 9.187,50 kn.

 

              Budući da na temelju odredbe Tbr. 10.7. Tarife, za odgovore na izvanredne pravne lijekove, odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 7.1., 3. i 6. Tarife a radi se o vrijednosti predmeta spora glede postupka za koji se traži ponavljanje postupka od 351.238,00 kn, II. i III. tuženicima pripada pravo na naknadu troška odgovora na prijedlog tužitelja u svoti od 500 bodova po Tbr. 7.1. Tarife od 5.000,00 kn ili, uz trošak poreza u ukupnoj svoti od 6.250,00 kn.

 

              Tako je djelomično osnovana žalba tužitelja pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo uvažiti njegovu žalbu te preinačiti odluku o parničnom trošku II. i III. tuženika u dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjske odluke za svotu od 2.937,50 kn a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu u odnosu na odluku prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke i za trošak II. i III. tuženika pod točkom II. izreke u svoti od 6.250,00 kn.

             

              Žalba II. i III. tuženika nije osnovana budući da je pobijanim rješenjem od 21. rujna 2017. odlučeno o njihovom parničnom trošku kojega su imali u svezi prijedloga za ponavljanje postupka i to za trošak sastava odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka sukladno Tbr. 10.7. Tarife, pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba II. i III. tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke za svotu parničnog troška sa kojim II. i III. tuženici nisu uspjeli te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

 

U Zagrebu 13. ožujka 2018.

 

                   Sudac:

                                                                                                                 Željka Rožić Kaleb, v.r.