- 1 -              Revr 560/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 560/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. R. B. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. u Z., protiv tuženika Sveučilišta u Z., Prirodoslovno-matematički fakultet, Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici A. D. i N. Ć., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2408/14-2 od 17. studenoga 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-309/14-15 od 24. listopada 2014., u sjednici održanoj 13. ožujka 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici 21.620,58 kn s pripadajućim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže označeno u izreci prvostupanjske odluke (točka I. izreke) te joj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.187,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 24. listopada 2014. do isplate (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbijaju se žalbe stranaka kao djelomično neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-309/14-15 od 24. listopada 2014. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu bruto plaće zajedno sa zateznim kamatama, osim dosuđenih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te pod točkom II. izreke u preostalom dijelu  kojim tužiteljici nisu dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 kuna.

 

II. Preinačuje se navedena presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao i pod točkom II. izreke u dijelu kojim tužiteljici nisu priznati troškovi parničnog postupka preko iznosa od 7.187,50 kuna do iznosa od 8.437,50 kuna i sudi:

 

1. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2014. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodili tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 356,25 kuna u roku od 8 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev tužiteljica je izjavila reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

 

"Pripadaju li tužitelju od naplaćenog iznosa novčanog potraživanja i kamate na dosuđeni bruto iznos plaće pa tako i zatezne kamate na predujam poreza i prireza?"

 

smatrajući da o rješenju tog pitanja ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o tom pitanju postoji različita praksa Županijskog suda u Zagrebu (presuda broj Gžr-1694/11, Gžr-1914/14 i Gž R-1764/14). Predloženo je stoga preinačenje drugostupanjske presude prihvaćanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena ali nije osnovana.

 

Obzirom na vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude, protiv iste nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14,  dalje: ZPP).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu,

 

time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet ovog spora je isplata iznosa 21.620,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime mjesečnog dodatka na plaću u razdoblju od travnja 2011. do ožujka 2014. koji tužiteljica potražuje od tuženika na ime obavljanja poslova radnog mjesta s posebnim uvjetima u smislu odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

 

Pobijanom presudom kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tužiteljici je dosuđen utuženi iznos na ime mjesečnih dodataka na bruto plaću u promatranom razdoblju sa zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, pri čemu je izraženo pravno shvaćanje da porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji uz neto plaću i doprinos čine dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, zbog čega da se na te iznose (porez na dohodak i prirez na dohodak) zatezna kamata ne obračunava.

 

Suprotno takvom pravnom shvaćanju, Županijski sud u Zagrebu je u presudi Gžr-1694/11 od 24. veljače 2015., a čiji predmet spora je također bila isplata dodatka na plaću tužitelju, izrazio pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na čitav dosuđeni iznos bruto plaće.

 

Kako dakle na razini Županijskog suda u Zagrebu postoji neujednačeno pravno shvaćanje o tome pripada li tužitelju – osobi koja potražuje dodatak na bruto plaću i zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i na prirez poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći, to je, a polazeći od čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a ocijenjeno da je ovako podnesena revizija dopuštena jer ista sadrži sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost: postoji određeno naznačeno pravno pitanje, rješenje kojeg je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju postoji neujednačena praksa Županijskog suda u Zagrebu, a svrha je revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ujednačavati praksu sudova od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u cilju osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

 

Kako je već prethodno rečeno pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zatražena zatezna kamata na dosuđenu razliku plaće tužiteljici u bruto iznosu u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i na prirez na bruto dohodak sadržane u bruto plaći, s obrazloženjem da ovi dospijevaju tek isplatom plaće (u ovom slučaju dodatka na plaću) što znači da dok nisu dospjeli – isplaćeni, nema ni pretpostavki za dosuđenje zatezne kamate na iste.

 

U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od:

 

- odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, dalje: ZR) koji se primjenjuje na ovaj spor, a prema kojoj plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna primanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, te

 

- odredbe čl. 84. ZR-a prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, plaća i naknada plaće isplaćuje se u novcu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, za prethodni mjesec se isplaćuje najkasnije do 15.-og u mjesecu, a u smislu tog zakona plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu, kao

 

- odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04), a prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljica ne može osnovano zahtijevati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji glasi: tužitelja ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.

 

Slijedom navedenog, a kako je djelomičnim odbijanjem zahtjeva tužiteljice materijalno pravo pravilno primijenjeno, trebalo je odbiti reviziju kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. ožujka 2018.