1

Poslovni broj: Gž Ovr-1296/17-9

Poslovni broj: Gž Ovr-1296/17-9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu 1. ovrhovoditeljice M. E. O., OIB ... i 2. ovrhovoditelja H. R. D., OIB ..., oboje iz N., oboje zastupani po punomoćnici A. S. Z., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika I. L. iz L., OIB ..., zastupanog po z.z. i majci M. Š., a ona po punomoćnici M. P. F., odvjetnici iz Z., radi naplate novčane tražbine prodajom nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru broj Ovr-1011/2016-81 do 84, 86 i 87 sva od 17. listopada 2017. godine, 8. ožujka 2018.

riješio je

Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana te se potvrđuju rješenja Općinskog suda u Zadru broj Ovr-1011/2016-81 do 84, 86 i 87 sva od 17. listopada 2017. godine

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je rješenje broj Ovr-1011/2016-81 od 17. listopada 2017. godine kojim je ovrhovoditeljima dosudio nekretninu upisanu u zk. ul. br. 1918 k.o. P., čest. zem. 677, u naravi maslinjak, ukupne površine 609 m2, rješenjem broj Ovr-1011/2016-82 od 17. listopada 2017. godine ovrhovoditeljima je dosudio nekretninu upisanu u zk. ul. br. 13997 k.o. V., čest. zem. 2328/1 u naravi pašnjak površine 5389 m2, stambena zgrada površine 103 m2, stambena zgrada površine 85 m2, stambena zgrada površine 60 m2, stambena zgrada površine 88 m2 i stambena zgrada površine 68 m2, ukupne površine 5793 m2, rješenjem broj Ovr-1011/2016-83 od 17. listopada 2017. godine ovrhovoditeljima je dosuđena nekretnina upisana u zk. ul. br. 3756 k.o. V., čest. zem. 413/1 u naravi pašnjak površine 1421 m2, rješenjem broj Ovr-1011/2016-84 od 17. listopada 2017. godine ovrhovoditeljima je dosuđena nekretnina upisana u zk. ul. br. 3756 k.o. V., čest. zem. 1088/1 u naravi pašnjak površine 1464 m2, rješenjem broj Ovr-1011/2016-86 od 17. listopada 2017. godine ovrhovoditeljima je dosuđena nekretnina upisana u zk. ul. br. 3752 k.o. V., čest. zem. 3380 u naravi šuma, površine 9508 m2 i rješenjem broj Ovr-1011/2016-87 od 17. listopada 2017. godine ovrhovoditeljima je dosuđena nekretnina upisana u zk. ul. br. 3752 k.o. V., čest zem. 5326 u naravi vinograd površine 1281 m2. Svim rješenjima je također određeno da se ovrhovoditelji oslobađaju od polaganja kupovnine temeljem čl. 100.a st. 1. Ovršnog zakona, riješeno je da će se nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi u zemljišnoj knjizi upisati pravo vlasništva kupca na dosuđenoj nekretnini te će se brisati sva prava i tereti na nekretnini koja prestaju njihovom prodajom i da će se kupcima nekretnine predati nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno te je naložena zabilježba dosude.

Protiv navedenih rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovršenik dana 13. studenog 2017. godine zbog svih zakonom predviđenih razloga te predlaže da ovaj sud ukine pobijana rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te predlaže izuzeće Općinskog suda u Zadru jer sumnja u nepristranost navedenog suda.

Odgovor na žalbu nije dan.

Žalba nije osnovana.

Nakon provedenog postupka prodaje na ročištu za prodaju nekretnina koje su bile predmet ovrhe i koje je održano 26. rujna 2017. godine prvostupanjski sud je sve nekretnine koje su bile predmet prodaje i na koje se odnose rješenja o dosudi prodao ovrhovoditeljima kao jedinom ponuditeljima te ih je oslobodio od plaćanja kupovnine jer je potraživanje ovrhovoditelja veće od vrijednosti prodane nekretnine.

U svojoj žalbi ovršenik navodi da prvostupanjski sud nije mogao na konkretan postupak primijeniti Ovršni zakon na koji se pozvao u svojim rješenjima o dosudi, odnosno  izmjene ovršnog zakona iz 2008. godine, obzirom da to nije bila zadnja izmjena Ovršnog zakona jer je ovršni postupak pokrenut kasnije pa da se na isti primjenjuje Ovršni zakon iz 2011. godine, a čime da je učinjena bitna povreda ovršnog postupka.

Prijedlog za ovrhu podnesen je sudu 29. kolovoza 2012. godine, u to vrijeme bio je na snazi Ovršni zakon na koji se poziva sud u svojim rješenjima, a izmjena Ovršnog zakona iz 2011. godine odnosi se na Ovršni zakon koji je donijet 2010. godine, objavljen u Narodnim novinama broj 139/10 i koji nikada nije bio u primjeni jer je njegova primjena odgođena.

Ovršenik navodi da nije zaprimio pozive za dražbena ročišta jer da je poziv zaprimio samo za jedno ročište i to za ono na kojem je prodana nekretnina I. S.. Time ukazuje na bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) koji se na odgovarajući način primjenjuje i u ovom ovršnom postupku temeljem odredbe čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ).

Ovaj žalbeni navod nije osnovan jer iz dostavnice koja je priložena u spis proizlazi da je punomoćnica ovršenika zaključak za dražbu od 26. srpnja 2017. godine i to sedam takvih zaključaka (prvostupanjski sud je za svaku nekretninu donio poseban zaključak) primila 6. rujna 2017. godine, a ročište za prodaju održano je 26. rujna 2017. godine na koja ista nije pristupila.

Ovršenik nadalje navodi da je sud održao sva ročišta i donio rješenje o dosudi iako je ovrhovoditelj na zapisnik odustao da bude kupac.

Uvodom u zapisnike sastavljene 26. rujna 2017. godine utvrđeno je da je na izričiti upit suda punomoćnica ovrhovoditelja izjavila „kako su oni zainteresirani za sudjelovanje na prvom dražbenom ročištu u svojstvu kupca“, zbog čega tvrdnja da su ovrhovoditelji odustali od kupnje nije točna.

Posebno se osporava rješenje o dosudi koje se odnosi na nekretninu upisanu u zk. ul. 3756 k.o. V., čest. zem. 2328/20 u odnosu na koju je podnesen prigovor treće osobe I. S.. Protiv rješenja o dosudi broj Ovr-1011/2016-85 koje se odnosi na tu nekretninu ovršenik je podnio zasebnu žalbu o kojoj je odlučio ovaj sud svojim rješenjem broj Gž Ovr-1296/17-8 od 8. ožujka 2018. godine, pa se ovi žalbeni razlozi ne odnose na prvostupanjska rješenja o dosudi o kojima se odlučuje ovom odlukom.

Nadalje, ovršenik navodi da nije bilo uvjeta za održavanje dražbenog ročišta jer da zaključak suda od 26. srpnja 2017. godine o prodaji nekretnine nije bio objavljen na E-oglasnoj ploči.

Uvidom u dokumentaciju u spisu te posebno izvješće koje je dostavio uređujući sudac te uvodom u podatke u e-Spis utvrđeno je da ova konstatacija ovršenika nije točna i da su zaključci o prodaji (za svaku nekretninu poseban zaključak) objavljeni na oglasnoj ploči sukladno odredbi čl. 95. OZ-a.

Ovršenik nadalje smatra da vrijednost nekretnina koje su bile predmet ovrhe nije konačno utvrđena niti je utvrđena na odgovarajući način. Ističe da na ročištu za prodaju uopće nije utvrđena vrijednost nekretnine.

Suprotno tvrdnjama ovršenika iz zapisnika od 26. rujna 2017. godine proizlazi da je utvrđeno da su uvjeti prodaje identični onima iz zaključka od 26. srpnja 2017. godine uključujući i procijenjenu vrijednost nekretnine, dakle nekretnine su prodavane po istoj vrijednosti kao što je navedeno u zaključcima o prodaji.

Nadalje se navodi da je ovršeniku uskraćena mogućnost da se očituje o navodima svih sudionika postupka jer mu nisu dostavljeni podnesci treće osobe od 15. rujna 2017. godine i 25. rujna 2017. godine.

Podneskom od 15. rujna 2017. godine I. S. je obavijestila prvostupanjski sud da je pokrenula parnicu radi utvrđenja prava vlasništva i podnijela prijedlog radi zabilježbe spora, dok podnesak od 25. rujna 2017. godine ne postoji.

Podnesak od 15. rujna 2017. godine nije bilo potrebno dostavljati na očitovanje jer je taj podnesak namijenjen prvostupanjskom sudu i sadrži obavijest o radnjama koje je u zaštiti svog prava vlasništva poduzela treća osoba I. S..

Žalba ovršenika da sudionici postupka na dražbenom ročištu od 26. rujna 2017. godine nisu od strane suda bili upoznati sa statusom sporne nekretnine i stanja spisa se može odnositi samo na nekretninu na koju se odnosi prigovor treće osobe I. S., dok u odnosu na ostale nekretnine nije bilo prigovora od stranih trećih osoba ili od samog ovršenika da ne bi bile njegov vlasništvo i status tih nekretnina nije bio sporan.

Ovršenik također smatra da je o ovršnom postupku trebao biti obaviješten nadležan centar za socijalnu skrb jer se postupak vodi protiv maloljetnog ovršenika, a kako bi radi zaštite njegovih imovinskih prava i interesa istome bio imenovan posebni skrbnik.

Niti ovaj žalbeni razlog ne dovodi u pitanje pravilnost izvršene prodaje nekretnina koje su bile predmet ovrhe, obzirom da je maloljetni ovršenik zastupan po majci i zakonskoj zastupnici, a ona po punomoćniku odvjetniku, dakle stručnoj osobi, i da se ne radi o dobrovoljnom raspolaganju na štetu maloljetnog ovršenika, već o postupku prisilne naplate potraživanja prema predniku ovrhovoditelja, njegovom ocu, iz nekretnina koje je ovršenik naslijedio. Sama činjenica što je isti maloljetan ne može spriječiti provedbu ovrhe na imovini koja je u njegovom vlasništvu jer Ovršni zakon ne sadrži odredbe po kojima maloljetna osoba ne bi mogla biti ovršenik ili bi imovina maloljetnika bila izuzeta od ovrhe, a niti takove odredbe postoje u Obiteljskom zakonu.

Dakle, kako je po ocjeni ovog suda prodaja nekretnina na koje se odnose rješenja o dosudi prvostupanjskog suda, a koja rješenja nose broj Ovr-1011/16 od 17. listopada 2017. godine i podbrojeve 81 do 84 te 86 i 87 pravilno izvršena pri čemu su poštovane odredbe Ovršnog zakona, ovaj sud je odbio žalbu ovršenika protiv navedenih rješenja o dosudi te potvrdio iste primjenom odredbe čl. 380 toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 19. st. 1. OZ-a.

Koprivnica, 8. ožujka 2018.