- 1 -              Rev 2601/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2601/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Nogometni klub Z. iz Z., zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatski nogometni savez iz Z., zastupanog po punomoćniku E. G., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1747/11 od 27. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1878/07 od 9. ožujka 2011., u sjednici održanoj 6. ožujka 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Zadru broj P-1878/07 od 9. ožujka 2011. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos: 276.268,62 EUR-a, te 17.000,00 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju tih valuta na dan isplate, te iznos 44.652,00 kn; sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na: iznos 120.983,63 EUR-a od 20. srpnja 2005.; na iznos 155.285,00 EUR-a od 16. siječnja 2008.; na iznos 17.000,00 CHF od 27. veljače 2007.; na iznos 44.652,00 kn od 1. listopada 2007., sve pa do isplate, te je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere, a radi osiguranja utužene novčane tražbine, i ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos 122.800,00 kn na ime parničnih troškova.

 

Presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1747/11 od 27. ožujka 2015. potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda upravo sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, slijedom čega je moguće ispitati pravilnost pobijane presude.

 

Revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude, sadržajno vrši preocjenu izvedenih dokaza, u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj nije dopušteno, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku za naknadu mu štete vezanu za isplaćene novčane iznose zbog transfera igrača D. A. S. C. C., te H. Ć. U revizijskom stupnju postupka tužitelj i dalje određeno prigovara pravilnosti pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu vezano za isplaćenu naknadu zbog transfera paragvajskog igrača  D. A. S. C. C.

 

Na temelju rezultata provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je 31. kolovoza 2004. tužitelj dopisom broj 117/2004 uputio zahtjev tuženiku da od Nogometnog saveza P. zatraži certifikat za igrača D. A. S. C. C., kako bi se isti mogao registrirati kao igrač tužitelja, po kojem zahtjevu

 

- da je tuženik isti dan postupio uputivši zahtjev 31. kolovoza 2004. Nogometnom savezu P., a radi dobijanja certifikata za navedenog igrača,

 

- da je tužitelj 31. kolovoza 2004. sa D. A. S. C. C. sklopio ugovor o radu (ugovor igrača profesionalca) s kojim se taj igrač zapošljava kao profesionalac kod tužitelja na rok od tri godine,

 

- da je Nogometna udruga P. izdala međunarodnu potvrdu o transferu za igrača D. A. S. C. C. kao profesionalca 31. kolovoza 2004. i kao telefaks poruku je uputila tuženiku tog dana u 23:34 sata, nakon čega

 

- da je tuženik tu telefaks potvrdu zaprimio 1. rujna 2004. te ju tog dana u 09:29 sati telefaksom tužitelju dostavio odobrenje za registraciju igrača D. A. S. C. C. rođenog ... kao neamatera te prema pravilima FIFA-nog Pravilnika o statusu i transferima igrača i Pravilnika o registraciji klubova HNS-a igrača slobodnog za registriranje za Nogometni klub Z.,

 

- da je tužitelj sa igračem D. A. S. C. C. 21. listopada 2004. raskinuo ugovor o radu sklopljen 31. kolovoza 2004.,

 

- da je Nogometni klub C. C. iz P. od tužitelja zatražio isplatu naknade za treniranje i obrazovanje igrača D. A. S. C. C. povodom kojeg zahtjeva

 

- da je konačnom arbitražnom odlukom Arbitražnog suda za šport u L. broj CAS 2007/A/1218 od 18. listopada 2007. tužitelju naloženo isplatiti Nogometnom klubu C. C. iznos 144.166,00 EUR-a sa 5% kamata od 18. siječnja 2007. do isplate na ime naknade + 6.000,00 CHF troškova arbitražnog postupka tom klubu, kao i snositi troškove arbitražnog postupka, a što je tužitelj podmirio.

 

Na temelju prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku za naknadu mu tih troškova izrazivši pravno shvaćanje da u postupanju tuženika, a vezano za ishođenje odobrenja za transfer igrača D. A. S. C. C. nije bilo propusta i nedostataka, a zbog kojih da bi tužitelj bio doveden u zabludu vezano za sklapanje ugovora s tim igračem.

 

Prema odredbi čl. 6. st. 1. FIFA Pravilnika o statusu igrača (dalje: Pravilnik FIFA-e) igrač amater ili igrač neamater koji stekne pravo nastupa za klub jednog nacionalnog saveza, ne može biti registriran za klub drugog nacionalnog saveza osim ukoliko ovaj nije primio međunarodnu potvrdu o transferu registracije koju je izdao nacionalni savez kojeg igrač želi napustiti.

 

Prema odredbi st. 2. tog članka nacionalni savez će zahtijevati međunarodnu potvrdu o transferu registracije samo od nacionalnog saveza kojeg igrač želi napustiti, ako klub kojim se igrač želi pridružiti pravovremeno dostavi svoj zahtjev za registraciju, tj. tijekom registracijskog razdoblja kojeg odredi nacionalni savez koji treba zatražiti potvrdu.

 

Prema odredbi st. 3. tog članka po primitku zahtjeva, nacionalni savez bivšeg kluba će odmah zatražiti da klub i igrač potvrde da li je ugovor istekao, da li je međusobno dogovoren prijevremeni raskid ili da li postoji ugovorni spor.

 

Polazeći od citiranih odredbi, a kako je tuženik odmah tj. isti dan – 31. kolovoza 2004. po primitku zahtjeva tužitelja za ishođenje međunarodne potvrde o transferu igrača D. A. S. C. C. iz njegovog matičnog kluba u P. u Nogometni klub Z., postupio sukladno čl. 6. st. 2. Pravilnika FIFA-e, uputio zahtjev Nogometnom savezu P., te odmah po primitku međunarodne potvrde o transferu izdane od Nogometne udruge P. za igrača D. A. S. C. C., a što je bilo 1. rujna 2004. uputio telefaksom odobrenje tužitelju za registraciju tog igrača, to je izvjesno da je tuženik postupio sukladno odredbama Pravilnika FIFA-e.

 

U međunarodnoj potvrdi o transferu izdanoj od Nogometne udruge P. od 31. kolovoza 2004. jasno je navedeno da je igrač D. A. S. C. C. koji je igrao za klub C. C. de C. G. (druga liga) konačno propisno ispunio svoje obveze prema ovom klubu i njegovoj nacionalnoj udruzi, te je stoga slobodan obavljati svoju športsku djelatnost i pripadati drugoj nacionalnoj udruzi unutar FIFA-e.

 

Na temelju te potvrde, tuženik je tužitelju, a kako je već rečeno 1. rujna 2004. izdao odobrenje za registraciju igrača D. A. S. C. C. koji je sukladno Pravilniku FIFA-e i Pravilniku o registraciji klubova HNS-a slobodan igrač te ga tužitelj može registrirati.

 

Kako iz obih ovih potvrda jasno proizlazi da je taj igrač imao status amatera do 31. kolovoza 2004., to je bespredmetno ustrajanje tužitelja u navodima da je postupanjem tuženika bio doveden u zabludu te sklopio ugovor sa igračem koji je imao status amatera. Kada se analizira tijek događaja vezano za sklapanje ugovora o radu između tužitelja i igrača D. A. S. C. C., onda je razvidno kako je tužitelj taj ugovor sklopio, suprotno Pravilniku FIFA-e prije nego je ishodio odobrenje za transfer tog igrača, što pak navodi na ocjenu koju su izveli nižestupanjski sudovi da za sklapanje spornog ugovora tužitelju i nije bilo odlučno to je li taj igrač u tom trenutku imao status amatera ili profesionalca, a niti je to bio razlog raskidu tako sklopljenog ugovora o radu što je uslijedilo već u listopadu 2004., a to iz razloga što taj igrač kvalitetom igre nije ispunio očekivanja tužitelja.

 

Prema odredbi čl. 13. Pravilnika FIFA-e treniranje i obrazovanje igrača obavlja se između 12 i 23 godine života. Naknada za treniranje se, kao opće pravilo, plaća do 23 godine života za treniranje koje je obavljeno do 21 godine života, osim ukoliko je očito da je igrač prije 21 godine života već prekinuo svoje razdoblje treniranja ...

 

Prema odredbi čl. 14. Pravilnika FIFA-e kada igrač potpiše svoj prvi ugovor igrača neamatera, iznos naknade se plaća klubu (klubovima) koji su sudjelovali u treniranju i obrazovanju tog igrača.

 

Prema odredbi čl. 15. tog Pravilnika naknada se plaća svakom prigodom kada igrač promjeni jedan klub u drugi, do vremena završetka njegovog treniranja i obrazovanja, što se kao opće pravilo uzima kada igrač navrši 23 godine života.

 

Prema odredbi čl. 17. Pravilnika kada igrač potpiše svoj ugovor kao neamater, ili kada igrač prijeđe kao neamater na završetku svog ugovora, ali prije nego navrši 23 godine života, iznos naknade se ograničava za naknadu za treniranje i obrazovanje, koja se izračunava prema parametrima propisanim Pravilnikom o primjeni.

 

Kako je igrač D. A. S. C. C. svoj prvi ugovor kao igrač neamater sklopio upravo sa tužiteljem 31. kolovoza 2004., a u koje vrijeme još nije imao navršenih 23 godine života (rođen je 29. listopada 1982. što znači da je u vrijeme sklapanja tog ugovora imao nepune 22 godine života) to znači da su se na strani tužitelja i ostvarile pretpostavke iz prethodno citiranih odredbi Pravilnika FIFA-e za plaćanje naknade, treniranje i obrazovanje tog igrača njegovom dotadašnjem klubu C. C. de C. G., a kako je to i utvrđeno konačnom arbitražnom odlukom Arbitražnog suda u L. Pritom treba reći da utvrđenu obvezu tužitelja platiti tu naknadu klubu u P. doista nije moguće dovesti u svezu sa postupanjem tuženika vezano za transfer igrača D. A. S. C. C., jer u konkretnom slučaju na strani tuženika nije bilo bilo kakvih propusta koji bi se mogli dovesti u svezu sa utvrđenom obvezom tužitelja.

 

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 6. ožujka 2018.

 

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.