P Ob – 607/16

 

P Ob – 607/16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja pod 1) M. J., O.: …, iz S., zastupana po pun. S. M. B., odvjetnici iz S. i pod 2)  D. J., O.: …, iz S., zastupan po pun. R. P., odvjetniku iz S., radi razvoda braka i dr., nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene dana 22. siječnja 2018. g. u nazočnosti zamjenika punomoćnika predlagatelja pod 1) i punomoćnika predlagatelja pod 2), a objavljene dana 2. ožujka 2018. g.

 

presudio je

 

I. Razvodi se brak zaključen dana …. godine u S. između D. J., O.: … i M. J. rođene K., O.: …, a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S. za godinu 1989. pod rednim brojem 25.

 

II. Nalaže se predlagatelju pod 2) D. J., O.: …., da s osnova uzdržavanja predlagateljice pod 1) M. J., O.: …, plaća mjesečno iznos od 800,00 kn počev od 29. studenog 2016. g. pa ubuduće i svakog prvog a najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec, s tim da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom i u roku od 15 dana, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve na račun predlagateljice pod 1) M. J. kod S. banke broj: …, a za više zatraženo za razdoblje od 1. rujna 2016. g. do 28. studenog 2016. g. u iznosu od po 1.200,00 kn mjesečno i kao za više zatraženo u mjesečnom iznosu od po 400,00 kn počev od 29. studenog 2016. g. pa ubuduće zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se predlagatelju pod 2) D. J. da u roku od 15 dana plati predlagateljici pod 1) M. J. parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

                                         

Obrazloženje

 

U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 29. studenog 2016. g. se navodi da su stranke zaključile brak dana 14. siječnja 1989. g., da je u braku rođeno troje djece i to pok. M. J. rođen 6. ožujka 1989. g., umrlog 9. ožujka 1989. g., punoljetni sin T. J. rođen 6. kolovoza 1990. g. i kćerka R. J. rođena 1. travnja 1994. g. Bračni odnosi su vidno narušeni od ožujka 2016. g. na način da se tuženik počeo čudno ponašati izostajući iz kuće tijekom noći i odbijajući svaku komunikaciju s tužiteljicom i ostalim članovima obitelji te je tuženik napustio bračnu zajednicu 21. svibnja 2016. g. uz izjavu da želi živjeti svoj život, da je potom došao nakon sedam dana po svoje stvari i od tada je prestala suvisla komunikacija, a tuženik do danas nije naveo razloge napuštanja bračne zajednice, prihvaća mogućnost razvoda ali odbija obvezu uzdržavanja. Radi navedenog tužiteljica predlaže da sud razvede njihov brak, predlaže da se utvrdi obveza tuženika s osnova njenog uzdržavanja jer je dugotrajno nezaposlena i narušenog zdravlja. Naime, nakon rođenja prvog djeteta dijagnosticiran joj je reumatični artritis, zadnji radni odnos joj je bio prije više od deset godina, ima pet godina radnog iskustva i pokrenula je postupak za invalidsku mirovinu. Tuženik je zaposlen, ima redovna mjesečna primanja u najmanjem iznosu od 4.400,00 kn, a nakon 1. rujna 2016. g. prestao je svaki njegov financijski doprinos bračnoj zajednici koju je napustio. Radi svega navedenog tužiteljica predlaže da sud razvede njihov brak i da se utvrdi obveza tuženika da s osnova uzdržavanja supruge doprinosi mjesečno iznos od 1.200,00 kn i to počevši od 1. rujna 2016. g., svakog prvog a najkasnije do desetog u mjesecu, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Tužiteljica potražuje naknadu parničnog troška.

 

U odgovoru na tužbu tuženik se izjasnio da je suglasan s razvodom braka a da se ova tužba tužiteljice ima smatrati sporazumnim zahtjevom za razvod braka. U odnosu na zahtjev tužiteljice da je on uzdržava smatra da ona nema pravo niti pravnu osnovu da bi je on uzdržavao jer ona mora dokazati da je trajno nesposobna za rad, a on ostvaruje plaću od 4.300,00 kn, da je zaposlen u S. ribolovnom društvu J. kao poslovođa lučice, da od toga plaća najam stana s režijama u iznosu od 2.000,00 kn.

 

Temeljem odredbe čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona (NN 103/15) smatra se da su stranke podnijele sporazumni zahtjev za razvod braka.

 

Sud je u tijeku postupka izveo dokaze pregledom elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih, za bračne drugove, rodne listove za punoljetnu djecu potvrda PU, I. S. o visini dohotka i primitaka za stranke za 2016. g., potvrda zavoda za zapošljavanje od 6. travnja 2017. g. i od 29. studenog 2017. g., ugovora o najmu stana od 1. lipnja 2016. g., osobnog zdravstvenog kartona predlagateljice pod 1), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada dr. M. M. D., pregledani su podaci dostavljeni od HZZ od 9. studenog 2017. g., rješenje H., P. službe u S. od 23. listopada 2017. g., dokaze o režijskim troškovima predlagateljice pod 1) i saslušani su predlagatelji pod 1) i 2) u svojstvu stranaka.

 

Stranke su popisale trošak postupka.

 

Zahtjev za razvod braka je osnovan.

 

Pregledom elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih M. S. za stranke je utvrđeno je da su isti zaključili brak dana …. g. u S., a činjenica sklapanja braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja S. za godinu 1989. g. pod rednim brojem 25.

 

S obzirom da su bračni drugovi ustrajali u svom sporazumnom zahtjevu za razvod braka i u svojim iskazima danim na ročištu održanom dana 25. travnja 2017. g., te kako nema mogućnosti održavanja bračne zajednice u budućnosti to je sud temeljem odredbe čl. 51. toč. 1. ObZ-a razveo brak stranaka i odlučio kao u točki I. izreke presude.

 

Predlagateljica pod 1) u ovoj pravnoj stvari traži da sud donese odluku o obvezi predlagatelja pod 2) da doprinosi za njeno uzdržavanje s obzirom da su stranke zaključile brak dana 14. siječnja 1989. g. u S. i da su živjeli u zajednici sve do 21. svibnja 2016. g. tj. dvadeset i osam godina, jer je ista dugotrajno nezaposlena i narušenog zdravlja.

 

Predlagateljica pod 1) saslušana u svojstvu stranke je istakla da je stan u kojem je obitelj živjela tj. njih dvoje supružnika i dvoje djece u vlasništvu njenih roditelja, a da od prestanka zajednice tu živi ona sa sinom T. i kćerkom R.. Sin T. je završio sociologiju i trenutno se nalazi na stručnom usavršavanju do 7. svibnja 2017. g. i prima novčanu naknadu od 2.400,00 kn. Kćerka R. će diplomirati na FESB-u u srpnju ili rujnu 2017. g. Tijekom braka je radila u jednoj mjenjačnici, a unatrag deset do petnaest godina radila je u tvrtci DM, a koji posao joj je našao suprug, nakon tri mjeseca nije joj produljen radni odnos a sve iz razloga što ona zbog svoje bolesti reumatoidnog artritisa nije više mogla fizički raditi te poslove tj. dizati terete s paleta. Od bolesti – reumatoidnog artritisa je ona oboljela nakon što je rodila prvo dijete koje je umrlo, za tu bolest nema izlječenja i s obzirom na svoje zdravstveno stanje ona je zatražila prijevremenu invalidsku mirovinu, nekad ne može ni hodati ali traži posao, za vrijeme trajanja braka je znala raditi po jedan dan "na crno" ali od prestanka bračne zajednice od 21. svibnja 2016. g. nigdje ne radi niti može raditi. Navela je da joj je suprug po prestanku njihove bračne zajednice ostavio 4.000,00 kn a nakon prodaje broda da joj je dao 3.500,00 eura i s tim novcem se ona uzdržavala, pomagao joj je i sin koji prima novčanu naknadu i kćerka R. koja je povremeno znala raditi preko student servisa u trgovini N. Y.. Onih 4.000,00 kn je ona digla sa suprugovog računa na kojem je imala punomoć te je u lipnju platila zaostatke za struju i pričuvu te režije za drugi mjesec. Navela je da je sa svojom tetom zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju unatrag šest, sedam godina, da ta njena teta ima mirovinu oko 1.960,00 kn, ima 76 godina i pokretna je i smještena je u domu za starije unatrag tri godine, a taj smještaj se plaća od njene mirovine u mjesečnom iznosu od 1.800,00 kn. Temeljem tog ugovora ona će nakon tetine smrti steći u vlasništvo 1/6 dijela stare kuće u mjestu D. na H., ali u tom ugovoru stoje i odredbe u kojem slučaju se može raskinuti taj ugovor a to će se dogoditi u situaciji kada teta, a nada se neće, ostane nepokretna ili ako se bude tražila posebna njega a ona to ne može financijski podnijeti jer nema primanja i nema od čega živjeti. Nema u vlasništvu nekretnina niti vrjednijih pokretnina jer sve ono što je bilo stečeno u braku glasi na ime njenog muža. Ni ona ni supruga nisu vlasnici maslinika već su to njeni roditelji, a ona i suprug su kupili i posadili u taj maslinik svega dvadeset maslina ali su zato svo vrijeme koristili ulje koje bi se dobilo s tog maslinika koji se nalazi na H.. Ukupni mjesečni režijski troškovi za tročlanu obitelj iznose oko 1.100,00 do 1.200,00 kn, a povremeno u stan dođu njeni roditelji koji inače žive na H., oni je ničim ne pomažu već su ljuti na trenutnu situaciju. Dok su živjeli u zajednici, a s obzirom da ona nije radila, zajedno su ona i suprug odlazili u kupnju hrane i suprug joj je uvijek dao ono što bi joj trebalo, suprug je plaćao režije. Poznato joj je da suprug osim plaće radi faturete i to brušenja, bojanja, nadogradnju brodova, da zna da s brodom koji glasi na njegovo ime odlazi u ribolov jer je i za vrijeme trajanja braka znao donositi ribu i nešto prodavati a sada je čula da je kupio novi brod. Tijekom kolovoza 2016. g. radila je u konobi V. kao ispomoć po dva sata i to sve skupa nekoliko dana a satnica je iznosila 20,00 kn, a tijekom rujna je radila dva dana po dva sata. Negirala je da bi radila na svjetioniku u S. već je odlazila kod svoje prijateljice, za vrijeme trajanja braka je radila i na bazenima J. tu je znala prodavati sladoled po dva dana, pa opet nakon petnaest dana, to joj je bio težak fizički posao. Iznijela je podatak da je suprug kao dragovoljac dobio na korištenje kuću u mjestu D. na H. a u koju kuću su dolazili njeni roditelji. Njeni roditelji su ljuti iz razloga što je za vrijeme zajedničkog života cijela njihova obitelj živjela u njihovom stanu, plaćali su režije a sada je njen suprug otišao jer više nema maloljetne djece pa se tako može dogoditi situacija da joj roditelji kažu da ona iseli iz stana tj. njeni roditelji su ljuti na ponašanje njenog supruga. Njihov sin T. boluje od ulceroznog kolitisa pa zasigurno neće moći raditi svakakve poslove. Njeni roditelji možda imaju mirovinu od 2.500,00 do 2.800,00 kn, a tijekom godine pola godine žive na H. u kući koju je njen suprug dobio na korištenje a pola godine žive s njom u stanu koji je njihovo vlasništvo.

 

Pregledom potvrde PU, I. S. o visini dohotka i primitaka za 2016. g. utvrđeno je da predlagateljica pod 1) tijekom 2016. g. nije ostvarila dohodak, a pregledom potvrda HZZ od 6. travnja 2017. g. i 29. studenog 2017. g. je utvrđeno da je ista prijavljena kao nezaposlena još od 30. lipnja 2008. g. te da ne ostvaruje nikakvu novčanu naknadu, a temeljem tih potvrda predlagateljica pod 1) je ostvarila i pravo korištenja sekundarne pravne pomoći za zastupanje u ovom postupku u iznosu od 100% temeljem rješenja UDU u SDŽ od 14. ožujka 2017. g.

 

Pregledom dostavljenih računa o plaćanju režijskih troškova utvrđeno je da se s osnova pristojba H. plaća 80,00 kn, komunalne naknade 49,96 kn, potroška električne energije 450,00 kn, s osnova potroška vode od 125,00 do 180,00 kn, s osnova pričuve za stan od 148,61 kn, s osnova čistoće 27,00 kn mjesečno te s osnova troškova telefona, mobitela od 135,00 kn, znači približno oko 1.100,00 kn, a što odgovara i danom iskazu predlagateljice pod 1).

 

Saslušan predlagatelj pod 2) je naveo da je po iseljenju iz stana u kojem je živio u zajednici našao stan površine 35 m2, s vlasnicom stana da je zaključio ugovor o najmu stana kojeg je i priložio tijekom postupka od 1. lipnja 2016. g., mjesečna najamnina iznosi 1.500,00 kn, mjesečni režijski troškovi oko 500,00 kn, u tom stanu živi sam. Zaposlen je u S. ribolovnom društvu J. s mjesečnom plaćom od 4.300,00 kn, a što je utvrđeno i pregledom potvrde o visini dohotka i primitaka tijekom 2016. g., uz napomenu da je 2016. g. primio s osnova neoporezivog primitka iznos od 1.500,00 kn (prigodne nagrade radnicima). Kod svog poslodavca obavlja poslove izvlačenja, pranja brodova, održavanja lučice, znao je tijekom svog radnog staža raditi honorarne poslove a što je rekla i supruga, ali od kada je 2015. g. obolio od karcinoma mjehura više se ne bavi tim poslovima jer mu je liječnik savjetovao da ne smije koristiti niti duhan niti razne boje ni lakove a sve iz preventive da mu se ne bi vratila bolest. Točno je da je njegov otac pok. S. J. preminuo unatrag godinu i po dana, taj ostavinski postupak nije okončan, a iza smrti njegovog oca ostao je stan na M., kojeg koriste njegova majka umirovljenica s mirovinom od 3.000,00 kn, u tom stanu živi još njegov brat sa suprugom i dvoje djece, brat i nevjesta su zaposleni, stan je površine oko 68 m2. Nakon smrti pok. oca još ima i nekretnina koje je njegov otac naslijedio od svog oca u mjestu M. te osobno vozilo R. 4 staro četrdesetak godina. Smatra da zahtjev supruge da je uzdržava nije pošten prema njemu jer ga se može dovesti u situaciju da živi od 1.000,00 kn, a njegova supruga s druge strane živi u zajednici sa svojim roditeljima i djecom, njeni roditelji primaju svaki oko 3.000,00 kn, on da je zaposlio sina i siguran je da će sin i dalje ostati raditi na HZZO, da kćerka povremeno radi, da supruga nije dokazala da nije sposobna za rad iako on zna da je ona bolesna. Istakao je da on stvarno ne može doprinositi za njeno uzdržavanje, da njeni roditelji žive pola godine u kući koju je on dobio na korištenje u H. a pola godine u stanu u S., a vrijeme korištenja te kuće nije ograničeno rokom iako tu kuću  pretežno koriste njeni roditelji. Kao krivca što njihova zajednička djeca više s njim ne žele komunicirati naveo je da je supruga odgovorna za to. Negirao je činjenicu da bi kupio novi brod, te je istakao da je suprugina prijateljica vlasnica svjetionika u S. i konobe V. u S. i da njegova supruga ne ide kod nje u goste već ide raditi. Potvrdio je navode supruge da je nakon prodaje broda njoj dao 3.500,00 eura a taj brod je prije prodaje trebalo urediti što je on učinio skupa sa svojim prijateljima. Brod koji nosi oznaku … je nedavno prodao za iznos od 1.800,00 kn a od toga nije ništa supruzi dao niti je išta uzeo iz stana u kojeg je doprinosio trideset godina. Naveo je da su i roditelji od supruge crpili sve prihode od prodaje ulja, a točno je da je taj maslinik u vlasništvu supruginog oca, ali je on najvećim dijelom radio i obrađivao taj maslinik. On je supruzi savjetovao da traži mirovinu s osnova njenog zdravstvenog stanja.

 

Predlagateljica pod 1) je predložila da se provede vještačenje po sudskom vještaku medicine rada o radnoj sposobnosti predlagateljice pod 1), te sud dana 8. lipnja 2017. g. zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. M. M. D. koja je svoj nalaz i mišljenje dala temeljem pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije, osobnog zdravstvenog kartona, te je radnu sposobnost predlagateljice pod 1) ocijenila temeljem funkcijskog stanja zglobova tužiteljice i činjenice da predlagateljica po struci tehničarka unutarnjeg prometa. Trajne posljedice bolesti predlagateljice pod 1) tj. reumatskog artritisa su za sada otok oba koljena, više desnog uz bolnost na palpaciji, blaža fleksijska kontraktura desnog lakta i iščašenje lijevog zgloba palca i prve kosti šake, uz povremene simptome brzog zamaranja, jutarnje zakočenosti zglobova i bolovi u oba ručna zgloba, što vještakinja procjenjuje kao umjereni oblik bolesti, a tu bolest još prati i upala krvnih žila obje potkoljenice. Vještakinja smatra, a s obzirom da poznaje opis poslova i radnih zadataka tehničarke unutarnjeg prometa i funkcijsko stanje zglobova obje šake, oba lakta i oba koljena predlagateljice pod 1), da kod nje postoji djelomični gubitak sposobnosti tj. da ona može obavljati poslove vođenja dokumentacije u unutarnjem prijevozu, vođenje statističke evidencije, organizacije prijevoza robe, uvid u skladišta i mehanizaciju utovara i istovara, planira raspored pošiljki i transporta te organizira rad u transportnim centrima, ali da nije sposobna za obavljanje poslova tehničkog pregleda vozila, održavanje sredstava unutarnjeg prijevoza, rad na paletizaciji i kontejnerizaciji i sve druge poslove koji zahtijevaju dugotrajni rad na otvorenom, rad u vlazi, hladnoći, propuhu uz česte izmjene temperature, rad koji traži duži prisilni položaj koljena, nefiziološki položaj zglobova ruku uz kontinuirano dizanje / nošenje tereta iznad pet kilograma i poslove koji zahtijevaju repetativne pokrete, snagu i spretnost zglobova šaka za više od trećine radnog vremena i koji predstavljaju kontraindikaciju za rad. Predlagateljica pod 1) bi mogla raditi na mjestu tehničarke unutarnjeg prometa najmanje 70%  radnog vremena i na drugim prilagođenim poslovima (bez prethodno navedenih kontraindikacija), iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju poslovima za koje je školovanja. Savjetovano je predlagateljici da u sustavu mirovinskog osiguranja zatraži utvrđivanje statusa osobe s invaliditetom pa sukladno takvom rješenju može tražiti posao kod poslodavaca koji imaju prilagođena, adaptirana radna mjesta i koji su pozitivnim zakonodavstvom stimulirani za zapošljavanje osoba s invaliditetom (Zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom).

 

Predlagateljica pod 1) se protivila dostavljenom mišljenju sudskog vještaka tražeći da se vještakinja izjasni o tome može li predlagateljica pod 1) raditi poslove koji se jedini nude na tržištu rada, na primjer prodavačica, kuharica ili spremačica, te smatra da je mišljenje sudskog vještaka samo teoretsko lamentiranje o mogućnostima zapošljavanja što u realnosti predstavlja nemoguću misiju. Ista smatra da ima pravo na uzdržavanje od svog supruga jer sama uzdržava djecu a predlagatelj pod 2) ne ostvaruje skrb o djeci i ne dijeli obiteljske obveze s njom. Nadalje, samo zanimanje tehničar unutarnjeg prometa ne postoji niti je ikad radila na takvom poslu.

 

Sudski vještak dr. M. M. D. je dopunski dala svoje mišljenje na ročištu održanom dana 29. studenog 2017. g. i ustvrdila da je zanimanje tehničarka unutarnjeg prometa zanimanje s popisa zanimanja u R. H. za kojeg se kandidati redovno obrazuju u sustavu srednjoškolskog obrazovanja i zapošljavaju u svim vrstama prometa od željezničkog do autobusnog. S obzirom da je glavni funkcijski deficit predlagateljice pod 1) umjereno oštećenje na rukama i oba koljena to može osim svog zanimanja, ali uz dane kontraindikacije, raditi na svim drugim poslovima koji ne traže dugotrajni (a misli se na svaki dan više od 1/3 radnog vremena) na otvorenom, rad u vlazi, hladnoći, propuhu, uz česte izmjene temperature, rad koji traži duži prisilni položaj koljena i poslove koji zahtijevaju snagu i spretnost zglobova šaka, a sve navedeno za više od trećine radnog vremena. Smatra da predlagatejica pod 1) može raditi na poslovima prodavačice koji nisu u pravilu poslovi s posebnim uvjetima na radu jer ne traže dizanje, nošenje ili guranje tereta težeg od pet kilograma za više od trećine radnog vremena. Može raditi sve druge administrativne poslove, pomoćne poslove u malim obrtima, a sve uz prethodno navedene kontraindikacije, pa čak i čuvanje djece.

 

Predlagatejica pod 1) smatra da ista ne može obavljati poslove čuvanja djece jer je i to posao koji zasigurno uključuje dizanje djeteta koje u prosjeku, ako je starije od godine dana zasigurno više od pet kilograma.

 

Sud je pregledao rješenje HZMO, P. službe u S. od 23. listopada 2017. g. kojim predlagateljici pod 1) nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

 

Predlagatelj pod 2) smatra da je nelogična izjava predlagateljice pod 1) da ona vodi isključivu skrb o uzdržavanju dvoje punoljetne djece a da pri tome traži svoje uzdržavanje. Nadalje, da je očito da je ista u potpunosti radno sposobna za obavljanje raznih poslova, a to što se formalno ne želi zaposliti, uz evidentni nedostatak radne snage u cijeloj RH je očito njena volja i želja. Nisu ispunjena oba kumulativna uvjeta da bi se uzdržavanje moglo tražiti temeljem Obiteljskog zakona, jer da je čl. 219. propisano da će se dozvoliti uzdržavanje ukoliko jedan od bračnih drugova nesposoban za rad i da takav zahtjev ne bi predstavljao očitu nepravdu za drugog bračnog druga. Predlagatelj pod 2) je teško bolestan i mora paziti o svom zdravlju, ne smije više obavljati bilo kakve radove koji bi mu štetno utjecali na njegovo zdravlje i da on nema financijskih sredstava, predlaže da se njen zahtjev odbije.

 

Sud je pregledao zatražene podatke od HZZ a koje je sud zaprimio dana 13. studenog 2017. g. iz kojih podataka je razvidno, a imajući u vidu dob predlagateljice pod 1) koja je rođena 14. studenog 1969. g., znači u vrijeme pokretanja postupka imala je 47 godina života, da je tijekom 2016. g. zaposlena jedna žena kao tehničarka unutarnjeg prometa, daje zaposlena jedna žena i jedan muškarac na poslovima tehničara/ke cestovnog prometa, tijekom 2017. g. je zaposlena jedna žena kao tehničarka cestovnog prometa, tri muškarca kao tehničara unutarnjeg transporta, a tijekom promatranog razdoblja ni jedna žena ni jedan muškarac nisu bili zaposleni kao prometni tehničar/ka.

 

Odredbom čl. 295. ObZ-a je propisano da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti. Kad određuje uzdržavanje za bračnog druga, sud posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka.

 

U sporu o uzdržavanju, a temeljem čl. 307. ObZ-a, sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, a pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud je dužan uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

 

Sud smatra a cijeneći svaki dokaz ponaosob i u njihovoj cjelokupnosti da je osnovan zahtjev predlagateljice pod 1) s osnova njenog uzdržavanja i to u visini od 800,00 kn mjesečno koji iznos je dužan doprinositi predlagatelj pod 2) jer je sud imao u vidu duljinu trajanja njihovog braka tj. dvadeset i osam godina, činjenicu bolesti predlagateljice pod 1) reumatoidni artritis, sud je imao u vidu njenu dob koja zasigurno umanjuje mogućnost njenog zapošljavanja, a s obzirom da i mladi iz RH odlaze u inozemstvo tražiti posao šanse za zapošljavanje predlagateljice pod 1) su nikakve. Obveza predlagatelja pod 2) po zaključku ovog suda za njega ne predstavlja očitu nepravdu iz razloga što je cijela obitelj za vrijeme trajanja obiteljske zajednice živjela u stanu predlagateljice pod 1) koji su im to omogućili, nisu imali troškova plaćanja podstanarstva, predlagateljica pod 1) je za vrijeme rada predlagatelja pod 2) vodila brigu i skrb o mal. djeci, no time se ne umanjuje briga i skrb koju je vodio i predlagatelj pod 2) osiguravajući financijska sredstva svojim radom. Predlagatelj pod 2) je svjestan zdravstvenog stanja predlagateljice pod 1), ona je i postupila po njegovom savjetu i tražila je od nadležne institucije tj. od HZMO priznavanje statusa osobe s invaliditetom ali je to rješenjem HZMO odbijeno tj. istoj nisu priznata prava iz mirovinskog osiguranja odnosno ta institucija smatra da se kod predlagateljice pod 1) ne radi o osobi kojoj je smanjena radna sposobnost…, a što ne smatra ni sudska vještakinja koja je objektivno provela vještačenje na temelju svih postojećih zakona i pravilnika, ali sve je to po mišljenju suda izvan stvarnosti i okruženja u kojem žive građani u R. H., jer je i općepoznata situacija o mogućnosti zapošljavanja zdravih osoba a kamoli osoba s djelomičnim gubitkom radne sposobnosti. To što vještakinja smatra da predlagateljica pod 1)može raditi druge poslove koji nisu kontraindicirani ograničenjima rada predlagateljice pod 1) sve to lijepo zvuči na papiru, ali u stvarnosti je sasvim drugačije, jer je općepoznato da i prodavačice u trgovinama rade na dizanju tj. nošenju i guranju tereta težih od pet kilograma, a također i čuvanje mal. djece niže dobi nije posao kojim bi se mogla baviti predlagateljica pod 1) jer manja djeca traže dizanje, nošenje, već bi jedino predlagateljica pod 1) mogla raditi u nekom kućanstvu na primjer na čišćenju stana, kuhanju, peglanju jer to zasigurno nije posao koji bi se radio dulje od jedne trećine osmosatnog radnog vremena. Što se tiče punoljetne djece stranaka sud se mora osvrnuti i reći da su punoljetna djeca osobe koje bi trebale i morale sami sebi osiguravati sredstva za život te da bi oni trebali više pružati pomoć roditeljima, ali očito kod nas u R. H. je sasvim obrnuta situacija jer je nezaposlenost velika. Stoga u ovoj situaciji dok predlagatelj pod 2) još radi unatoč liječenju karcinoma mjehura od 2015. g., sud smatra da je pravedno da on s osnova uzdržavanja svoje supruge doprinosi iznos od 800,00 kn mjesečno, jer će njemu nakon plaćanja troškova podstanarstva i režija ostati još 1.500,00 kn za život a što je opet više nego što će primati predlagateljica pod 1). Također je izvjesno da će on ostvariti i nasljedstvo iza smrti svog pok. oca. Što će predlagateljica pod 1) i hoće li ostvariti stjecanje neke imovine nakon smrti svoje tete s kojom je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju je neizvjesno, pa predlagatelj pod 2) u svakom slučaju u vrijeme kad predlagateljica pod 1) steče neku mirovinu ili se pak zaposli ili ostvari prava iz mirovinskog osiguranja može zatražiti ukidanje svoje obveze prema bivšoj supruzi.

 

Iako čl. 298. ObZ-a predviđa mogućnost obveze uzdržavanja bračnog druga do godine dana, ovisno o trajanju braka i mogućnosti da bračni drug u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, ovaj sud smatra, a i s obzirom na ustaljenu sudsku praksu da to vremensko ograničenje u ovoj pravnoj stvari ne stoji jer je manje izgledno da bi predlagateljica pod 1) u dogledno vrijeme mogla osigurati sebi sredstva za život. Iako sud smatra da se potrebe predlagateljice pod 1) s osnova hrane, odjeće, obuće i dijela režijskih troškova mogu podmirivati minimalnim mjesečnim iznosom od 1.500,00 kn, sud je utvrdio obvezu predlagatelja pod 2) u iznosu od 800,00 kn, a do punog iznosa potrebnih sredstava sud smatra da predlagateljica pod 1) može ostvariti sredstva povremenim radom u skladu sa svojim sposobnostima ili pak od pomoći punoljetne djece, a što se temelji na odredbi čl. 283. st. 2. ObZ-a.

 

Radi navedenog sud je odlučio da je predlagatelj pod 2) dužan s osnova uzdržavanja predlagateljice pod 1) istoj mjesečno doprinositi iznos od 800,00 kn počev od 29. studenog 2016. g. pa ubuduće, da je dužan dospjele obroke do pravomoćnosti presude isplatiti odjednom i u roku od 15 dana a sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec pa sve do isplate a po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a). Za više zatraženo za razdoblje od 1. rujna 2016. g. do 28. studenog 2016. g. u iznosu od po 1.200,00 kn mjesečno i kao za više zatraženo u mjesečnom iznosu od po 400,00 kn počev od 29. studenog 2016. g. pa ubuduće zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP). Predlagateljici pod 1) su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to sukladno Tar. br. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to kao jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova odnosno 2.000,00 kn plus 25% PDV što daje ukupno iznos od 2.500,00 kn, a koji trošak je predlagatelj pod 2) dužan naknaditi predlagateljici pod 1).

 

U Splitu, 2. ožujka 2018. g.

 

                                                                                                                                    S U D A C:                                                                                                                                     

     Anđelka Rađa, v.r.

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

 

DNA: -     pun. predlagatelja pod 1),

-          pun. predlagatelja pod 2),

-          M. S., po pravomoćnosti