U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. H. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Z., protiv 1-tuženika Z. b. d.d. Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici L. K. O., odvjetnici iz Z., i 2-tužene M. D. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku I. S., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništavim javnobilježničke isprave, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 65 P-7443/12 od 21. travnja 2017., na sjednici vijeća, održanoj dana 1. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužiteljice Biserke Hranjec kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 65 P-7443/12 od 21. travnja 2017. u pobijanom (odbijenom) dijelu pod točkama I, III i IV izreke presude.

 

Odbijaju se žalbe tuženika Z. b. d.d. Z. i M. D. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 65 P-7443/12 od 21. travnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke, i u odluci o troškovima parničkog postupka pod točkom IV izreke presude.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je:

 

"I. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

 

              "Poništava se javnobilježnička isprava - Ugovor o kreditu od 29. siječnja 1998. koji je solemniziran pod posl. brojem Ou-29/98-1 po javnom bilježniku Branku Ranogajec, sa sjedištem ureda u Z., dana 6. veljače 1998., koji je zaključen između tužiteljice B. (nom. B.) H. iz Z., OIB: …, kao zalogodavca, Z. b. d.d. Z.,  OIB: … (prije na adresi Z.), kao kreditora, i pravnog prednika tuženika M. D. iz Z.,  temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-2632/07, UPP-OS-67/07-12 od 19. lipnja 2007.g. donesenog po javnom bilježniku J. A. sa sjedištem ureda u Z., sada pok. V. D. iz Z., kao korisnika kredita i zalogodavca, temeljem kojeg Ugovora o kreditu je na nekretnini tužiteljice B. (nom. B.) H. iz Z., OIB: …, upisanu u z.k.ul. 18034, k.o. Grad Z., zk.č.br. kuća i dvorište u Z., sa 539 m2 odnosno 149,9 čhv upisanoj kod Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisano založno pravo za iznos od 215.000,00 DEM (dvije stotine petnaest tisuća DEM) protuvrijednost KN uz 10% kamata godišnje s rokom otplate od 15 godina, te ostalih uvjeta iz ugovora o kreditu koje založno pravo je upisano za korist Z. b. d.d. Z., OIB: … (prije na adresi Z.)  te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provesti upis brisanja prava zaloga temeljem istog Ugovora, a koji upis je proveden pod brojem Z-2250/98, i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja jer će isto u suprotnom zamijeniti ova presuda. Nalaže se upis brisanja sadašnjeg zemljišnoknjižnog stanja temeljem kojeg je Z. b. d.d. Z., OIB: … (prije na adresi Z.) upisan kao založni vjerovnik radi osiguranja tražbine - kredita u iznosu od 215.000,00 DEM (dvije stotine petnaest tisuća DEM) protuvrijednost KN uz 10% kamata godišnje s rokom otplate od 15 godina na nekretnini tužiteljice B. (nom. B.) H. iz Z., OIB: …, upisanoj u z.k.ul. 18034, k.o. Grad Z., zk.č.br. kuća i dvorište u Z., sa 539 m2 odnosno 149,9 čhv, upisanog pod brojem Z-2250/98, jer će isto u suprotnom zamijeniti ova presuda."

             

II. Djelomično se prihvaća eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice te se utvrđuje da javnobilježnička isprava - Ugovor o kreditu od 29. siječnja 1998. koji je solemniziran pod posl. brojem Ou-29/98-1 po javnom bilježniku B. R., sa sjedištem ureda u Z., dana 6. veljače 1998., koji je zaključen između tužiteljice B. H. kao zalogodavca, Z. b. d.d. Z., kao kreditora, i pravnog prednika tuženice M. D., sada pok. V. D. iz Z., kao korisnika kredita i zalogodavca, nije nastao i to u člancima 11., 12., 14., 15., 16. i čl. 17. Ugovora u odnosu na tužiteljicu i ne proizvodi pravne učinke javnobilježničke isprave, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je na nekretnini tužiteljice upisanoj u z.k.ul. 18034, k.o. Grad Z., zk.č.br. kuća i dvorište u Z., sa 539 m2 odnosno 149,9 čhv upisano založno pravo za iznos od 215.000,00 DEM (dvije stotine petnaest tisuća DEM) protuvrijednost KN uz 10% kamata godišnje s rokom otplate od 15 godina, te ostalih uvjeta iz ugovora o kreditu, za korist Z. b. d.d. Z. te se nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provesti upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog upisom prava zaloga temeljem istog Ugovora, a koji upis je proveden pod brojem Z-2250/98, temeljem kojeg je Z. b. d.d. Z., upisana kao založni vjerovnik radi osiguranja tražbine - kredita u iznosu od 215.000,00 DEM (dvije stotine petnaest tisuća DEM) protuvrijednost KN uz 10% kamata godišnje s rokom otplate od 15 godina na nekretnini tužiteljice B. (nom. B.) H. iz Z., OIB: …, upisanoj u z.k.ul. 18034, k.o. Grad Z., zk.č.br. kuća i dvorište u Z., sa 539 m2 odnosno 149,9 čhv, upisanog pod brojem Z-2250/98, jer će isto u suprotnom zamijeniti ova presuda.

 

III. Odbija se preostali dio eventualno kumuliranog zahtjeva tužiteljice i to u dijelu kojim zahtijeva utvrđenje ništavim javnobilježničke isprave- ugovora o kreditu od 29. siječnja 1998., kao i u dijelu kojim zahtijeva utvrđenje da nije nastao i ne proizvodi pravne učinke javnobilježnička isprava- ugovor o kreditu od 29. siječnja 1998. u dijelu preko onog utvrđenog stavkom II izreke ove presude.

 

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

 

Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužiteljica i tuženici. Tužiteljica se žali protiv odbijenog dijela presude pod točkama I, III i IV izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, te da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz dosudu parničnog troška, kao i troška ove žalbe ili podredno da ukine prvostupanjsku presudu u točkama I, III i IV izreke pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

I-tuženik se žali protiv usvojenog dijela presude pod točkom II izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP). U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu naknade troškova I-tuženiku uz trošak sastava ove žalbe ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

II tužena se žali protiv usvojenog dijela presude pod točkom II izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvoji njenu žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

U donošenju pobijane presude i postupku koji je prethodio njenom donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP), na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i na koju se pozivaju tužiteljica i I-tuženik u svojim žalbama.

 

              Presuda nije nerazumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama. Dani razlozi nisu proturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava, odnosno zapisnika.

 

              Nisu počinjene ni daljnje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

             

              Isto tako nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se pozivaju tužiteljica i tuženici, jer je sud prvog stupnja u zakonitom i pravilnom postupku, sukladno članku 7. i 8. ZPP-a raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za poništenjem javnobilježničke isprave – Ugovora o kreditu od 29. siječnja 1998., te eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenjem ništavim, da nije nastao i ne proizvodi pravne učinke javnobilježnička isprava – isti Ugovor o kreditu, te upis brisanja prava zaloga temeljem tog ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

              Nakon ocjene svih u postupku provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

 

-          da iz izvatka iz zemljišne knjige za z.k.ul.broj 18034 k.o. Grad Z. proizlazi da je u istom upisana k.č.br. 8461/1 kuća i dvorište u Z., od 539 m2 u vlasništvu tužiteljice, sa upisanim založnim pravom u korist ovdje I-tuženika za kredit u iznosu od 215.000,00 DEM sa pripadajućim pravima,

 

-          da je dana 4. siječnja 1998. zaključen Ugovor o prodaji nekretnina između tužiteljice kao prodavateljice i pravnog prednika II-tužene kao kupca, a kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretnine upisane u z.k.ul. 1834 k.o. Grad Z. sagrađene na k.č.br. 8461/1 u naravi obiteljska stambena zgrada sa dvorištem od 539 m2 za kupoprodajnu cijenu protuvrijednosti iznosa od 216.000,00 DEM, a na kojem ugovoru su ovjereni potpisi ugovornih strana, dana 6. veljače 1998. kod javnog bilježnika B. R.,

 

-          da je dana 28. studenog 1998.g. zaključen Ugovor o prodaji nekretnina između tužiteljice kao prodavateljice i pravnog prednika II tužene kao kupca, a kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretnine upisane u zk.ul.br. 18034 k.o. Grad Z. sagrađene na k.č.br. 8461/1, u naravi obiteljska stambena zgrada sa dvorištem od 539 m2 za kupoprodajnu cijenu protuvrijednosti iznosa od 270.000,00 DEM i da je trenutkom zaključenja ugovora kupac isplatio prodavatelju na ime kapare 5.000,00 DEM, dok je 265.000,00 DEM dužan platiti najkasnije do 5. ožujka 1998.g.,

 

-          da su stranke su sklopile dodatak tom Ugovoru o prodaji,

 

-          da iz punomoći od 6. veljače 1998.g. proizlazi da je istom B. H. opunomoćila M. K. da u njezino ime i za njezin račun provede postupak solemnizacije Ugovora o stambenom kreditu sklopljenog dana 29. siječnja 1998.g. sa Z. b. d.d. u iznosu od 215.000,00 DEM s pripadajućom kamatom i rokom povrata od 15 godina u kojem ugovoru su sadržane ovršne klauzule s kojima je suglasna i odredbe o osnivanju u korist te banke založnog prava na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 18034 k.o. Grad Z. koje u naravi predstavljaju obiteljsku stambenu zgradu u Z., i dvorište, da poduzme potrebne radnje radi uknjižbe založnog prava u korist te banke i ishodi zemljišno knjižni izvadak u kojem je upisano to pravo te da može primiti novac (kupovinu) od prodaje opisane kuće. Na poleđini te punomoći je ovjera potpisa od strane javnog bilježnika B. R. pod brojem O.-568/98 od 6. veljače 1998.g. kojom je isti javni bilježnik potvrdio da je B. H. u njegovoj nazočnosti vlastoručno se potpisala, a njezinu istovjetnost je utvrdio na temelju osobne iskaznice br. 10851293 izdane od PU Z..

 

-          da je kod naslovnog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-17216/10 po tužbi tužiteljice protiv ovdje II tužene kao nasljednice pok. V. D. vođen postupak radi poništenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. studeni 1998.g., kao i Dodatka ugovoru o prodaji nekretnina od 28. studenog 1998.g. te je uvidom u prvostupanjsku presudu od 21. veljače 2012.g. utvrđeno da je zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gžx-92/12 od 11. listopada 2012.g.

 

-          da je presudom naslovnog suda posl.br. P-5570/09 od 31. listopada 2013.g. u pravnoj stvari ovdje tužiteljice protiv ovdje II tužene djelomično usvojen zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da Ugovor o prodaji nekretnina na kojem je ovjeren potpis prodavateljice pod posl.br. Ov-580/98 po javnom bilježniku B. R. dana 6. veljače 1998.g. ne proizvodi pravne učinke te radi upisa brisanja prava vlasništva pravnog prednika tuženice temeljem tog ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja provedbom upisa prava vlasništva na tužiteljicu, dok je odbijen zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništavim istog tog ugovora o prodaji nekretnine, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-644/14 od 17. lipnja 2014.g.

 

-          da je iz presude prvostupanjskog suda posl.br. P-628/08 od 7. listopada 2008.g. u pravnoj stvari tužiteljice B. H. protiv tuženice M. K. radi utvrđenja ništavosti, utvrđeno je da je tom presudom utvrđena ništavom ranije spomenuta punomoć od 6. veljače 1998.g. kojom je B. H. opunomoćila M. K. za poduzimanje određenih radnji u njezino ime i za njezin račun, a koja presuda je postala pravomoćna 7. listopada 2008.g.

 

-          da iz rješenja ODO u Zagrebu br. KDO-2591/03 od 2. veljače 2004.g. proizlazi da je odbačena kaznena prijava M. K. protiv V. D. zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. u svezi članka 37. Kaznenog zakona (dalje: KZ) i prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ-a u svezi članka 37. KZ-a te protiv B. R., zbog kaznenih djela krivotvorenja službene isprave i prijevare iz članka 312. stavak 1. i članka 224. stavak 1. i 4. KZ-a te krivotvorenja isprave, poticanjem, iz članka 311. stavak 1. u svezi članka 37. KZ-a, a zbog nastupa zastare kaznenog progona.

 

-          da je iz medicinske dokumentacije tužiteljice koja prileži spisu, a posebno otpusnog pisma Klinike Z. (list 98) te matičnog lista iste Klinike utvrđeno da je tužiteljica dana 3. veljače 1998.g. zaprimljena u navedenu kliniku radi operacijskog isključenja iz krvotoka aneurizme prednje komunikantne arterije, prilikom kojeg prijema je indicirano hitno operacijsko liječenje, iz kojeg kliničkog centra je 13. veljače 1998.g. premještena u KB D..

 

-          da iz vještačkog nalaza i mišljenja grafološkog vještaka A. L. od 23. prosinca 2015., te 7. siječnja 206. proizlazi da sporni potpis B. H. koji se nalazi na originalnom spornom Ugovoru o kreditu od 15. siječnja 1998. vrlo vjerojatno nije autentičan potpis B. H..

 

-          da iz nadopune predmetnog vještačenja od 5. svibnja 2016. proizlazi da sporni potpis B. H. koji se nalazi na originalnom, spornom Ugovoru o kreditu od 15. siječnja 1998. nije autentičan potpis B. H..

 

-          da iz zaključnog mišljenja vještaka grafologa, nakon usporedbe spornog i nespornog materijala proizlazi da su utvrđene bitne razlike u potpisima te da je utvrđena sličnost posljedica imitiranja poznatog uzora.

 

-          da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje grafološkog vještaka budući je isti sačinjen stručno i neupitno u skladu sa pravilima struke, a kako u pisanom nalazu i mišljenju vještaka nije bilo nelogičnosti ili proturječnosti, a vještak se prilikom usmenog očitovanja jasno i decidirano očitovao na sve upite i primjedbe stranaka, koje primjedbe je vještak otklonio jasnim obrazloženjem metode vještačenja, a što je sud prihvatio u cijelosti.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za poništenjem javnobilježničke isprave – predmetnog Ugovora o kreditu od 29. siječnja 1998. utvrdio i zaključio da tužiteljica u ovom dijelu nije jasno odredila razlog zbog kojeg smatra pobojnim ugovor o kreditu od 29. siječnja 1998., time da u tužbi navodi da je njezina punomoćnica u javnobilježničkom uredu dovedena u zabludu te prevarena, a tijekom postupka tvrdila je da nije niti potpisala punomoć M. K., jer je dana 6. veljače 1998. bila hospitalizirana, a predmetna punomoć je utvrđena ništavom u spisu prvostupanjskog suda poslovni broj P-628/08.

 

Odredbom članka 111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, i 88/01, dalje: ZOO) koji se primjenjuje na konkretni slučaj, propisano je da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kada je pri njegovom sklapanju bilo mana u pogledu volje strana, te kada je to tim zakonom ili posebnim propisom određeno. Mane volje kao razlozi pobojnosti nadalje su regulirani odredbom članka 60.-65. istog zakona.

 

Konačno, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica na kojoj je teret dokaza, nije dokazala postojanje mana volje pri sklapanju Ugovora o kreditu, odnosno ista ukazuje da je treća osoba dovedena u eventualnu zabludu ili prevarena (njezina kćerka), a ne da bi ona bila dovedena u zabludu ili prevarena obzirom da tvrdi da nije potpisala predmetni ugovor, a niti punomoć, a iz kojih razloga (dovođenja u zabludu ili prevara treće osobe), tužiteljica nije legitimirana zahtijevati pobijanje ugovora zbog mana volje.

 

Nadalje, u smislu odredbe članka 117. ZOO-a pravo zahtijevat poništenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prinude, a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora.

 

Imajući u vidu činjenicu da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 6. ožujka 2002. proizlazi da je ista podnesena protekom zakonskog (objektivnog) roka od tri godine od dana sklapanja i solemnizacije predmetnog Ugovora o kreditu, slijedom čega proizlazi da je tužiteljica u pogledu ovog dijela zahtjeva za poništenjem prekludirana, pa je stoga zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

 

Ovaj sud u cijelosti prihvaća ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži poništenje javnobilježničke isprave – Ugovora o kreditu od 29. siječnja 1998., a tužiteljica se sa svojim žalbenim navodima u tom dijelu upućuje na pravilne, zakonite i vrlo detaljne razloge prvostupanjske presude.

 

U pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva:

 

U ovom dijelu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio da Ugovor o kreditu od 29. siječnja 1998. nije ništav. Naime, taj ugovor sklopljen je između I tuženika kao kreditora i pravnog prednika II tužene V. D. kao korisnika kredita, dana 29. siječnja 1998., a sadrži i Sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine iz Ugovora o kreditu, te je solemniziran po javnom bilježniku pod brojem OU-29/98 dana 6. veljače 1998. koja solemnizacija i potpis ugovora su za tužiteljicu sporni.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da ne postoje razlozi ništavosti tog ugovora u smislu odredbe članka 103. naprijed citiranog ZOO-a.

 

Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da tužiteljica nije kao zalogodavac potpisala predmetni Ugovor o kreditu, budući na Ugovoru nije njezin potpis, već je očito da je Ugovor potpisan po M. K., čije je ovlaštenje za zastupanje tužiteljice u tom pravnom poslu (punomoć od 6. veljače 1998.) u međuvremenu utvrđena ništavom.

 

Nadalje, sud je također utvrdio da na sve tri relevantne isprave, tj. Ugovor o kreditu, punomoć M. K. i Ugovor o prodaji od 4. siječnja 1998., sa danom 6. veljače 1998. su izvršene ovjere potpisa odnosno solemnizacija (Ugovor o kreditu), dakle onog dana za koji je nesporno utvrđeno uvidom u medicinsku dokumentaciju da je tužiteljica bila na bolničkom liječenju u KBC R. i to stoga jer je dana 3. veljače 1998. podvrgnuta hitnom operativnom zahvatu uslijed aneurizme.

 

Budući da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da na predmetnom Ugovoru o kreditu nije autentičan potpis tužiteljice, a koju činjenicu da ugovor kao zalogodavac nije osobno potpisala tužiteljica, potvrđuje i svjedok M. D. (ranije K.), čijim saslušanjem je utvrđeno da je ona osobno potpisala Ugovor kao zalogodavac, potpisujući na istom tužiteljicu, ali obzirom na tekst tog ugovora ne kao njezin punomoćnik, sud pravilno utvrđuje i zaključuje, budući, da Ugovor o kreditu kao zalogodavac nije potpisala tužiteljica, to isti u odnosu na nju nije niti nastao i ne proizvodi pravne učinke.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud također zaključuje da predmetni Ugovor nije nastao u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu, odnosno u člancima 11., 12., 14., 15., 16., i članku 17. slijedom čega djelomično prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice kao pod točkom II prvostupanjske presude, dok preostali dio zahtjeva za utvrđenjem da ugovor nije nastao preko dosuđenog, kao i zahtjev za utvrđenjem ništavim cijelog Ugovora odbija i odlučuje kao pod točkom III izreke presude.

 

Nadalje, sud zaključuje da kako je tijekom postupka utvrđeno da tužiteljica nije osobno kao zalogodavac u nazočnosti javnog bilježnika potpisala predmetni Ugovor o kreditu sklopljen između I tuženika i prednika II tužene, a javni bilježnik u potvrdi Ugovora o kreditu navodi da je tužiteljica osobno pristupila, da je utvrdio njezinu istovjetnost uvidom u osobnu iskaznicu i da je osobno, vlastoručno potpisala ugovor, koja povreda pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta iz članka 69. stavak 1. točka 2. i 7. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/1993 – dalje ZJB), prema odredbi članka 70. stavak 1. ZJB ima za posljedicu da Ugovor o kreditu nema snagu javne isprave, temeljem čega je osnovan zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtjeva utvrđenje da predmetni Ugovor o kreditu ne proizvodi pravne učinke javnobilježničke isprave (javne isprave) u odnosu na zalogodavca. Dakle, po mišljenju suda javni bilježnik je solemnizacijom predmetne isprave – Ugovora o kreditu povrijedio odredbe ZJB-a.

Konačno prvostupanjski sud zaključuje, da budući iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da je tužiteljica kao zalogodavac izričito dozvolila I tuženiku uknjižbu prava zaloga (hipoteku) na svoju nekretninu, koje založno pravo je potom temeljem tog ugovora upisano u zemljišne knjige za korist I tuženika, što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige priloženog spisu, a utvrđeno je da Ugovor o kreditu (Sporazum o zasnivanju založnog prava) u tom dijelu nije nastao, taj Ugovor ne može biti osnov stjecanja založnog prava jer pravna osnova – pravni posao u tom dijelu nije niti nastao, slijedom čega je tužiteljica povrijeđena u svojem zemljišnoknjižnom pravu u svezi predmetne nekretnine i osnovano zahtijeva povrat u prijašnje zemljišnoknjižno stanje brisanje založnog prava (hipoteke) na njezinom vlasništvu, temeljem čega je naloženo brisanje hipoteke uknjižene na temelju Ugovora o kreditu, sastavni dio kojeg je i Sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 215.000,00 DEM sa pripadajućim pravima za korist I tuženika na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, slijedom čega je prvostupanjski sud odlučio kao pod točkom II izreke pobijane presude djelomično prihvaćajući kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Ovaj sud u cijelosti prihvaća ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, a ovo iz razloga jer je sud dao valjane i pravilne razloge o svim spornim pitanjima, time da je sve prigovore kako tužiteljice, tako I i II tuženika otklonio tijekom postupka sa jasnim i određenim razlozima.

 

U okolnostima kada je nesporno utvrđeno da tužiteljica nije osobno potpisala Ugovor o kreditu od 29. siječnja 1998. sud je pravilno, suprotno žalbenim navodima I tuženika i II tužene primijenio materijalno pravo kada je utvrdio i zaključio da javnobilježnička isprava – Ugovor o kreditu od 29. siječnja 1998. nije nastao u člancima 11., 12., 14., 15., 16. i 17. u odnosu na tužiteljicu i ne proizvodi učinke javnobilježničke isprave, slijedom čega je pravilno naložio zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje založnog prava na nekretnini u vlasništvu tužiteljice.

 

Neosnovano I i II tuženici osporavaju ovako pravno stajalište prvostupanjskog suda pozivajući se pritom na punomoć za solemnizaciju Ugovora o stambenom kreditu kao i punomoć za zasnivanje založnog prava na nekretnini koja je vlasništvo tužiteljice, koje punomoći, je svojoj kćerki M. K. izdala tužiteljica, a ovo iz razloga jer je punomoć od 6. veljače 1998. u međuvremenu utvrđena ništavom, a iz dokaza provedenih tijekom postupka nesporno proizlazi da Ugovore koji su predmet ovog spora nije osobno potpisala tužiteljica, a nitko nije imao ovlaštenje da na predmetne Ugovore stavlja njene potpise, a niti je to u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.

 

Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, neosnovani su žalbeni navodi II tužene u kojima ističe da je u pogledu zdravstvenog stanja tužiteljice i pitanja je li ili nije, tužiteljica uopće bila sposobna potpisati punomoć i predmetni Ugovor, činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer tijekom postupka nije provedeno medicinsko vještačenje na okolnost sposobnosti tužiteljice da potpiše pravno valjani dokument.

 

Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno na temelju svih provedenih dokaza, utvrdio sve odlučne činjenice o čemu je dao potpune i valjane razloge kada je djelomično prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a medicinsko vještačenje tužiteljice, obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje glede predmeta spora nije bilo potrebno provoditi.

 

Dakle, suprotno svim žalbenim navodima stranaka kako tužiteljice, tako i tuženika prvostupanjski sud je pravilno analizom svih provedenih i u postupku predloženih dokaza utvrdio i zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan i djelomično neosnovan o čemu je dao jasne, određene i uvjerljive zaključke, a koje kao takve u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer ih tužiteljica i tuženici nisu uspjeli dovesti u dvojbu, budući njihovi žalbeni navodi po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju, kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost stajališta prvostupanjskog suda iznesena u obrazloženju prvostupanjske presude, kako u njenom usvojenom, tako i u odbijenom dijelu.

 

              Pravilna je i odluka o parničnom trošku.

 

Naime, sud je pravilno odlučio da obzirom na činjenicu da je svaka stranka polovično uspjela u ovoj parnici, da na taj način snose i parnični trošak, odnosno da svaka snosi svoj trošak sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

 

Slijedom svega naprijed izloženog, valjalo je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Gospiću 1. ožujka 2018.

Predsjednica vijeća

 

Vesna Stokrp, v.r.