1              Poslovni broj Gž-1140/2018-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1140/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Drage Grubeše, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Katice Krajnović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz …, … G., K. B., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. H., OIB …, koju zastupa O. d. o. u Z., G.-u. o., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. svibnja 2018., poslovni broj Pn-50/2015-24, u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2019.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja br. Pn-50/2015-24 od 25. svibnja 2018. u pobijanom dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 194.000,00 kn sa zateznim kamatama počev od 8. siječnja 2015., pa do isplate, kao i u odluci o trošku (toč. I do III izreke).

 

              Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik: R. H. za M. p. R. H. je dužan tužitelju R. B. iz …, … G., R. B. platiti ukupno iznos od 190.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 8. siječnja 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih te naknaditi prouzročeni parnični trošak sa istom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

 

              II Nalaže se tužitelju R. B. iz …, … G., K. B., OIB: …, naknaditi tuženiku R. H., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, 25. svibnja 2018. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka."

 

              Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju punomoćnik tužitelja i tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13.) – dalje: ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i dosudi trošak žalbe.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Uvidom u spis M. p. R.H. Klasa: … prvostupanjski sud je utvrdio da je M. p. R.H. dana 9. rujna 2010. zaprimilo molbu M. p. S. od 2. rujna 2010. za izručenje tužitelja. Također, utvrđeno je da je M. v. p. i e. i. R.H. dopisom od 18. listopada 2010. obavijestilo M. p. R.H. da tužitelj ima status izbjeglice u K. B. po Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951., te da posjeduje belgijsku putovnicu za azilante broj: …. Dopisom od 2. prosinca 2010. M. p. R.H. zatražilo je od Veleposlanstva K. B. podatke na temelju kojih okolnosti su nadležna tijela K. B. odobrile tužitelju status izbjeglice, a veleposlanstvo K. B. je dopisom od 13. siječnja 2011. obavijestilo MVPEIRH, koji je M. p. R.H. zaprimilo 20. siječnja 2011. da je tužitelju status izbjeglice priznat od strane B. općeg povjerenstva za izbjeglice i apatride 2008. Nastavno, utvrđeno je da je M. p. RH donijelo rješenje Klasa: … 14. rujna 2011. kojim se ne dopušta izručenje tužitelja nadležnim pravosudnim tijelima R. S., koji se od 28. kolovoza 2010. nalazi u ekstradicijskom pritvoru u Zatvoru u Z., u svrhu izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) godine i 6 (šest) mjeseci izrečenom presudom Okružnog suda u Užicu br. Kv-… od 23. veljače 1995., kojom su u nepravoj obnovi postupka presuda Osnovnog suda u Titogradu br. K-... od 31. listopada 1991. i presuda Okružnog suda u Užicu br. K-... od 25. ožujka 1992. preinačene u odluci o kazni.

 

              Također, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj uhićen na graničnom prijelazu Bregana 28. kolovoza 2010. temeljem međunarodne tjeralice NCB Interpola Bregana, zatim da mu je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Kir-... od 28. kolovoza 2010. temeljem čl. 47. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (NN br. 178/04 – dalje: ZOMPO) određen ekstradicijski pritvor u trajanju od 40 dana, a rješenjem istog suda br. Kir-... od 21. rujna 2011. ukinut pritvor tužitelju i odlučeno da se ima odmah pustiti na slobodu.

 

              Zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje i pravo osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled do iznosa od 194.000,00 kn zbog nezakonitog pritvaranja (lišenja slobode) za vremensko razdoblje od 28. kolovoza 2010., pa do 21. rujna 2011. (388 dana) prvostupanjski sud je odbio s pravnim shvaćanjem da ne postoji odgovornost za štetu tuženika, te sa pravnim shvaćanjem da je osnovan istaknuti prigovor zastare tuženika (čl. 230. Zakona o obveznim odnosima – NN br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje: ZOO).

 

              Žalbeni navodi tužitelja od odlučnog značaja svode se na isticanje prigovora da je pobijana presuda nezakonita jer je tuženik već 18. listopada 2010. saznao da tužitelj ima status izbjeglice u K. B. temeljem Ženevske konvencije o statusu izbjeglice iz 1951., da je u postupku povrijeđen čl. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda o razumnom roku za donošenje odluke u predmetu u kojem je tužitelju – izručeniku oduzeta sloboda, te na prigovor da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićenim ili pritvorenim osobama po čl. 480. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 143/02. i 115/06. – Glava XXX koja je još uvijek na snazi).

 

              Čl. 33. Ženevske konvencije o izbjeglicama od 28. srpnja 1951. propisano je: nijedna država ugovornica neće protjerati ili vratiti silom, na ma koji to način bilo, izbjeglicu na granicu teritorije gdje bi njegov život ili sloboda bili ugroženi zbog njegove rase, vjere, državljanstva, pripadnosti nekoj grupi ili njegovih političkih uvjerenja.

 

              Čl. 5. st. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 26. ožujka 2009. glasi: svatko tko je uhićen ili lišen slobode mora se u najkraćem roku izvesti pred suca ili pustiti na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu se može uvjetovati davanjem jamstva da će ta osoba pristupiti suđenju. Iz obrazloženja rješenja M. p. od 14. rujna 2011. proizlazi da nije dopušteno izručenje tužitelja tijelima R. S. radi nastavka izvršenja kazne zatvora, koju tužitelj nije izdržao zbog bjegstva iz KPD P. iz razloga propisanih čl. 12. ZOMPO, kao i zbog primjene Ženevske konvencije o izbjeglicama od 28. srpnja 1951.

 

              Čl. 498. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 62/03. – pročišćeni tekst) propisano je da pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili je zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne zatvora.

 

              Po čl. 49. ZOMPO ekstradicijski pritvor nakon primitka zamolbe za izručenje ostaje na snazi tijekom cijelog postupka izručenja do isteka roka za izvršenje rješenja iz čl. 59. ovog Zakona.

 

              Na žalbene navode valja odgovoriti da je postupak ekstradicije – izručenja sudsko-administrativni postupak i da konačnu odluku o izručenju donosi Ministar pravosuđa po diskrecijskoj ocjeni, te da nema pretpostavki za odgovornost za štetu zbog dužine trajanja pritvora jer ekstradicijski pritvor traje sve do donošenja rješenja o izručenju.

 

              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž-… od 10. studenog 2010. potvrđeno je rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kv-… od 1. studenog 2010. o udovoljavanju zakonskih pretpostavki za izručenje iz čl. 33. i čl. 34. ZOMPO, neovisno o tomu što je tužitelj imao status izbjeglice i putovnicu za tražitelja azila. Rješenje M. p. je po ocjeni ovog suda doneseno u razumnom roku, zatim utemeljeno na čl. 33. Ženevske konvencije o izbjeglicama iz 1951. Kako izručenje tužitelja rješenjem tuženika nije dopušteno R. S., ovaj sud smatra da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela (čl. 498. st. 1. toč. 3. ZKP), ovo tim više, što se ekstradicijski pritvor uračunava u izrečenu kaznu zatvora.

 

              Kako ne postoji odštetna odgovornost, ovaj sud se nije upuštao u ocjenu da li je osnovan prigovor zastare tuženika.

 

              Budući je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete za iznos od 190.000,00 kn, a u obrazloženju presude naveo da je zahtjev za naknadu štete odbio za iznos od 194.000,00 kn, ovaj sud je uz primjenu čl. 373a. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu iako je našao da je ista donesena uz bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita i ispravna (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te Važeća odvjetnička tarifa).

 

              Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP.

 

              Temeljem čl. 368. i 373a. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci odluke.

 

 

Osijek, 28. veljače 2019.

 

 

 

 

 

                                                                                                  Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                                                                                                  Blaženka Vuletić