- 1 -              Rev-x 2/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 2/14-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. b. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik N. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. H. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2513/13-2 od 30. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10459/00-57 od 25. siječnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2018.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2513/13-2 od 30. travnja 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10459/00-57 od 25. siječnja 2013. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom ukinuto je u cijelosti rješenje o ovrsi izdano na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ivmj-29/97 od 13. svibnja 1998. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tražena isplata 2.030.270,51 kunu sa zateznim kamatama.

 

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 228.375,00 kuna.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka jeste pitanje osnovanosti mjenične tražbine koju su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji u bitnome odbili iz razloga što sporna vlastita mjenica nije sadržavala dva bitna sastojka potrebna za njenu pravnu valjanost a to su oznaka dana i mjesta izdavanja mjenice.

 

Izloženo shvaćanje ne može se prihvatiti.

 

U postupku koji je prethodio reviziji pored ostalog utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

 

- da je tuženik kao korisnik kredita tužitelju – davatelju kredita 2. srpnja 1991. potpisao spornu bianco mjenicu kada je i sklopljen ugovor o kreditu,

 

- da je predmetnu mjenicu popunio tužitelj ali da kako je već prethodno rečeno prema shvaćanju nižestupanjskih sudova u mjeničnoj ispravi nedostaju dan i mjesto izdavanja jer je u istoj navedeno:

"U Z. 20. veljače 1997. platite za ovu mjenicu po naredbi C. b. d.d. Z., svotu od jedanmilijunsedamstopedesettisućastodvadesetšest kuna i pedesetosam lipa". Pod rubrikom "plaćanje" navedeno je "C. b. d. d. Z." dok pod rubrikama "vrijednost primljena", "stavite istu u račun" i "izvještaj" nije ništa navedeno. U gornjem desnom uglu mjenice navedeno je brojkama iznos od 1.750.126,58 kuna, a u donjem desnom uglu su potpisi tuženika i Ž. Z. (mjeničnog jamca po istoj mjenici)."

 

Na sljedeće činjenične i pravne zaključke treba reći sljedeće.

 

Nije propisano gdje se prostorno na mjeničnoj ispravi označavaju dan i mjesto izdavanja mjenice, ali to se obično stavlja u gornjem lijevom uglu na što upućuju i mjenični formulari pa i onaj koji je korišten u predmetnom slučaju.

 

Dakle, u gornjem lijevom uglu upisano je Z. 20. veljače 1997." i potom je upisana brojkama mjenična svota 1.750.126,58 kuna.

 

Zatim u mjeničnoj ispravi slijedi drugi red koji je ostao prazan (neupisan neoznačen) osim unaprijed otisnutog "platite za ovu" "mjenicu" i potom slijedi nesporni tekst trećeg reda po naredbi C. b. d.d. itd.

 

Ono temeljno što nižestupanjski sudovi nisu imali na umu jeste to da oznaka vremena izdavanja ne mora odgovarati istini.

 

Valjana je i ona mjenica koja je antidatirana kao i ona koja je postdatirana, dakle kada je upisan neki datum kasniji od mjerodavnog, jer nije riječ o činjenici već o očitovanju volje. Nevaljane bi bile one mjenice sa višestrukim ili nemogućim označavanjem vremena (npr. da je dan dospijeća upisan kao neki raniji dan od dana izdavanja mjenice).

 

Na vlastitu mjenicu primjenjuje se u pravilu režim koji važi za trasiranu mjenicu osim onih odredaba Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94) koje su u suprotnosti s njenom prirodom (čl. 111. Zakona o mjenici).

 

Dakle, kada je u gornjem lijevom uglu upisano "U Z. 20. veljače 1997." prema za sada prikupljenoj procesnoj građi revizijski sud nalazi da je riječ o danu i mjestu izdavanja mjenice dok je ostao neupisan drugi red u kojem je trebalo označiti dan dospijeća nakon čega se nastavlja u formularu upisani tekst "platite za ovu".

 

Međutim u takvom slučaju važila bi predmnijeva iz čl. 110. st. 2. Zakona o mjenici da kada u vlastitoj mjenici nije označena dospjelost, smatra se kao mjenica po viđenju na što upravo podnositelj revizije u svojoj reviziji i ukazuje.

 

Pozivanje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske  broj Rev 1270/07-2  od 9. siječnja 2008. nije prihvatljivo jer nije riječ o različitoj sudskoj praksi budući da je u tom predmetu činjenično utvrđeno da je u mjeničnoj ispravi nedostajao upisan dan izdavanja mjenice što u ovom predmetu bar za sada nije slučaj.

 

Na osnovu svega prethodno izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje budući da je ustanovljeno da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijanih presuda.

 

Zagreb, 28. veljače 2018.