Pn-250/2016

Pn-250/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

 

 

 

U    I M E     R E  P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M.Š. d.o.o. S., OIB:…, zastupanoga po pun. S.K. odvj. u S., protiv tuženika G.S., S., OIB:…, radi naknade štete, nakon  održane glavne i javne rasprave zaključene dne 20. prosinca 2017.god. u nazočnosti pun. stranaka, dne  26. veljače 2018.god.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

1. Dužan je tuženik G.S., S., OIB:… platiti tužitelju M.Š. d.o.o. S., , OIB: … novčani iznos od 225.000,00 EUR (slovima: dvijestotinedvadesetpettisuća eura) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, i to na iznos:

-          5.000,00 EUR od  16. 5. 2013. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 6. 2013. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 7. 2013. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 8. 2013. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 9. 2013. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 10. 2013. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 11. 2013. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 12. 2013. godine do isplate

 

-          5.000,00 EUR od  16. 1. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 2. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 3. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 4. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 5. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 6. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 7. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 8. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 9. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 10. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 11. 2014. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 12. 2014. godine do isplate

 

-          5.000,00 EUR od  16. 1. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 2. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 3. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 4. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 5. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 6. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 7. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 8. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 9. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 10. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 11. 2015. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 12. 2015. godine do isplate

 

-          5.000,00 EUR od  16. 1. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 2. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 3. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 4. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 5. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 6. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 7. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 8. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 9. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 10. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 11. 2016. godine do isplate

-          5.000,00 EUR od  16. 12. 2016. godine do isplate

 

-          5.000,00 EUR od  16. 1. 2017. godine do isplate

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parbenog postupka u iznosu od 119.768,75 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2018.god. pa do isplate, sve u roku 15 dana, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena.

 

 

Obrazloženje

 

             

              Tužitelj je dne 13. svibnja 2016. god. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete.

 

              U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženi dne 16. srpnja 2003.god. zaključili predugovor kojim su se obvezali odmah po ishođenju vlasničkoga lista na ime tuženika odnosno odmah po primopredaji poslovnog prostora koji se nalazi položen u prizemlju zgrade u S., anagrafske oznake…, kao posebni dio zgrade oznake čest.zgr. 17/2 z.u. 5457 k.o. S., koji se sastoji od prodajnoga prostora, skladišnoga prostora i WC-a, ukupne površine 181,92 m2, tuženiku slobodnoga od osoba i stvari, sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine u vlasništvu tuženika. U međuvremenu tuženik je ishodio vlasnički list na svoje ime, a prostor je postao slobodan od osoba i stvari 15. studenoga 2012.god. kada su dotadašnji posjednici iselili iz prostora i kada je predan u posjed tuženiku.

 

              Budući da tuženik, nakon što su se ostvarili svi preduvjeti iz predugovora za sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji predmetnoga prostora, nije pristupio sklapanju glavnoga ugovora, tužitelj je kod Općinskoga suda u Splitu podnio tužbu radi sklapanja ugovora o kupoprodaji. Tužitelj je u više navrata, nakon 15. studenoga 2012.god., kako pisanim tako i usmenim putem, kontaktirao tuženika radi sklapanja glavnoga ugovora o kupoprodaji. U dogovoru s tuženikom tužitelj je bio pripremio tekst glavnoga ugovora, a tuženik je samo obećavao da će pristupiti sklapanju glavnoga ugovora, međutim, do sklapanja toga ugovora nije došlo.

 

              U tužbi se nadalje navodi da je tužitelj poslovni subjekt koji se bavi trgovačkom djelatnošću, prodajom obuće i odjeće, te se, svojim profesionalnim pristupom poslu, razvio u prepoznatljivo ime na tržištu te je stekao povjerenje poslovnih partnera. Potrebno je djelovati na više lokacija i  prostora, osobito onih koji se nalaze na atraktivnim lokacijama i dostupni su većem brojem ljudi. Jedna od takvih lokacija je i ona u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor zbog čega je tužitelj još 2003.god. s tuženikom sklopio predugovor i za cijelo proteklo vrijeme bio strpljiv čekajući ispunjenje preduvjeta za sklapanje glavnoga ugovora. U međuvremenu, kako je potrajalo iseljenje iz prostora od osoba i stvari, tužitelj je ušao u zakupni odnos na drugim lokacijama. Nakon što su se ostvarili preduvjeti za sklapanje glavnog ugovora tužitelj je bio uvjeren da će s tuženikom u skoro vrijeme sklopiti glavni ugovor, a što je obećavao i tuženik. Slijedom toga, tužitelj je odlučio na neko vrijeme dati u zakup drugima predmetni poslovni prostor zbog čega je s potencijalnim zakupcima održao poslovni razgovor. Nakon razgovora i uvjerenja jednoga od interesanata za zakup da će s tuženikom ubrzo biti sklopljen glavni ugovor o kupoprodaji, tužitelj je s poslovnim subjektom B.S. d.o.o., kao renomiranom tvrtkom, sklopio predugovor. U predugovoru su strane definirale iznos zakupnine i trajanje zakupa, te za svaki slučaj ostavile određeno vrijeme za stupanje na snagu odredbi ugovora. Zbog nesklapanja glavnog ugovora tužitelj je bio primoran podnijeti tužbu sudu, a zakupnik iz predugovora izgubio je strpljenje, a i povjerenje tužitelja te odustao od daljnjega čekanja na ostvarenje uvjeta za stupanje na snagu predugovora. Zbog toga je došlo do prestanka važenja odredbi sklopljenoga predugovora. Zbog štetne radnje odnosno propuštanja tuženika za sklapanjem glavnoga ugovora tužitelju je nastala znatna imovinska šteta zbog neostvarene očekivane dobiti od davanja u zakup poslovnoga prostora u iznosu od 4.000,00 EUR-a, protuvrijednosti u kunama, uvećano za iznos od 25% PDV-a za svaki iznos pa tako dalje za cijelo vrijeme trajanja zakupa. Tužitelj po osnovi naknade štete i stjecanja bez osnove ima pravo potraživati od tuženika novčani iznos na ime izmakle koristi zbog neostvarivanja očekivane dobiti pa predlaže sudu tužbom i podneskom od 08. veljače 2017. god. donijeti presudu kojom bi se tuženik obvezao isplatiti mu iznos od 225.000,00 EUR, u protuvrijednosti u kunama sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 5.000,00 EUR počev od 16. u pojedinom mjesecu pa do isplate.

 

              Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Prvenstveno naglašava da su navodi tužitelja iz tužbe sami sebi kontradiktorni. Naime, u prvom dijelu tužbe tužitelj navodi kako je tuženik, a nakon što su se ispunili svi preduvjeti iz predugovora sklopljenoga između stranaka dne 16. 07. 2003.god., odbio potpisati ugovor o kupoprodaji, a što da je rezultiralo tužbom radi sklapanja ugovora o kupoprodaji. Međutim, dalje u tekstu tužbe tužitelj navodi kako je, nakon što su se ispunili svi preduvjeti iz predugovora sklopljenoga između stranaka dana 16. 07. 2003.god., u dogovoru s tuženikom pripremao tekst ugovora o kupoprodaji. Iz cjelokupne dokumentacije na koju se poziva tužitelj jasno proizlazi zaključak da se između stranaka po tužbi, doista vodio postupak radi sklapanja ugovora o kupoprodaji. Samim time ne može biti točno i to da su stranke, nakon što su se ispunili svi preduvjeti iz predugovora o kupoprodaji, zajednički pripremale tekst glavnoga ugovora kad iz cjelokupne dokazne materije na koju se u tužbi poziva tužitelj jasno proizlazi kako je tuženik odbijao potpisati ugovor s tužiteljem, što je tužitelju naravno bilo poznato, te je sve u konačnici i rezultiralo tužbom koju je podnio tužitelj upravo zbog navedenoga razloga. Stoga, tužitelj u predugovoru o zakupu sklopljenom s trećom osobom nikako nije mogao utvrditi kako je s tuženikom u dogovorima oko sklapanja ugovora o kupoprodaji kad mu je bilo itekako poznato da tuženik odbija potpisati ugovor o kupoprodaji. Nadalje, tužitelj je s trećom osobom sklopio predugovor o zakupu, a da uopće nije bio u posjedu predmetnoga prostora, pa, uzevši u obzir i činjenicu da je znao da tuženik odbija potpisati ugovor, nije mogao niti garantirati potencijalnom zakupniku hoće li mu i ako hoće, kad će mu predati predmetni prostor u posjed.

 

              Tuženik nadalje navodi kako je upravo tužitelj isključivi krivac za otkaz od strane potencijalnoga zakupnika jer  tužitelj predugovor nije niti mogao zaključiti, odnosno, s obzirom da su mu bile poznate sve činjenice, nikako nije mogao trećoj osobi garantirati da će najkasnije do 15.05. 2013. god. sklopiti glavni ugovor o zakupu, te kako će najkasnije do toga datuma tužitelj sklopiti ugovor o kupoprodaji s G.S.. Tužitelj u konkretnom slučaju očito govori o nekakvoj potencijalnoj dobiti za koju nikakvi preduvjeti nisu uopće bili ispunjeni te samim time nije ni mogla nastupiti nikakva šteta, a kamoli da bi za nju tuženik bio odgovoran.

 

              Konačno, naglašava se u odgovoru na tužbu, do pisanja odgovora na tužbu stranke još potpisale glavni ugovor o kupoprodaji, pa samim time tužitelj još nije uplatio kupoprodajnu cijenu niti je još uvijek stupio u posjed predmetnoga poslovnog prostora. Dakle, tužitelj je i u trenutku sklapanja predugovora o zakupu raspolagao isključivo s predugovorom o kupoprodaji. Kako je predugovor ugovor kojem je glavna svrha isključivo sklapanje glavnoga ugovora, jasno je kako učinci takvoga pravnoga posla nastupaju tek po sklapanju odnosno po ispunjenju obveza temeljem glavnoga ugovora. Tužitelj stoga s predmetnim prostorom ne samo da nije mogao slobodno raspolagati u trenutku sklapanja predugovora o zakupu s trećom osobom, već tužitelj to još uvijek ne može.

 

              U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom Predugovora o zakupu poslovnog prostora "U S., 01. ožujka 2001.godine", spisa ovoga suda br. Po-89/13, Predugovora broj 538/2003, ur. br. 2181/01-11/01-03-1 od 16. 07. 2003.god., poziva tužitelja tuženiku za sklapanje ugovora o kupoprodaji od 09. svibnja 2013.god. s priloženim prijedlogom ugovora o kupoprodaji poslovnoga prostora, poziva za sklapanje ugovora o kupoprodaji i primopredaji poslovnoga prostora od 11. ožujka 2013.god. s poštanskom povratnicom i potvrdom o primitku preporučene pošiljke, ugovora o kupoprodaji poslovnoga prostora klasa 022-05/16-03/1670, ur. br. 2181/01-01-16-1 od 15. 12. 2016.god., izjave gradonačelnika G.S. od 21. prosinca 2016., zapisnika o primopredaji poslovnoga prostora od 22. 12. 2016.god., zapisnika o primopredaji prostora od 08. 02. 2017.god., preslušanjem zz tužitelja i svjedoka B.J..

 

 

Između stranaka u postupku nije prijeporno:

 

-          da su 16.srpnja 2003.god. sklopile predugovor kojim su se obvezale na sklapanje glavnoga ugovora o kupoprodaji predmetnoga poslovnog prostora odmah po ispunjenju uvjeta utvrđenih u čl.3. predugovora,

-          da je predmetni poslovni prostor bio oslobođen od stvari i osoba (koje su prostor držale u posjedu bez pravne osnove) 15.prosinca 2012.god.,

-          da je u međuvremenu tuženik upisao svoje pravo vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru u zemljišnim knjigama.

 

Pregledom spisa iz pravomoćno okončanoga predmeta ovoga suda br. Po-89/13 utvrđeno je da je, nakon ispražnjenja poslovnoga prostora, tužitelj tužbom od 14.svibnja 2013.god. pozvao tuženoga na sklapanje glavnoga ugovora o kupoprodaji, što je tuženik odbio, pozivajući se na odredbu čl.6. predugovora.

 

Navedeni postupak pravomoćno je okončan na način da je presudom naloženo tuženiku sklopiti s tužiteljem ugovor o kupoprodaji predmetnoga poslovnog prostora. Presuda kojom je naloženo tuženiku sklopiti ugovor o kupoprodaji s tužiteljem postala je pravomoćna dne. 04. listopada 2016.god.

 

Nije prijeporno da su stranke 15. prosinca 2016.god., a po pravomoćnosti presude, sklopile ugovor o kupoprodaji poslovnoga prostora, te da je tuženik prostor predao tužitelju u posjed 22.prosinca 2016.god.

 

Iz dopisa od 11.ožujka 2013. i 9.svibnja 2013.god. (listovi 17 i 22 ovoga spisa) razvidno je da je tužitelj pozivao tuženika na sklapanje ugovora o kupoprodaji i prije utuženja u predmetu Po-89/13 od 14. svibnja 2013.god.

 

Prema odredbi čl.1089.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, dalje ZOO) oštećenik ima pravo na naknadu i izmakle koristi, a prema odredbi st.3. istoga članka, pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

 

Iz predugovora o zakupu poslovnoga prostora „U S., 01. ožujka 2013.god.“ vidljivo je da je tužitelj navedenoga datuma sklopio, kao zakupodavac, s B.S., S.N., kao zakupcem, predugovor o zakupu predmetnoga prostora. Člankom 2. predugovora dogovoreno je da mjesečni iznos zakupnine bude 4. 000,00 EUR, protuvrijednost u kunama, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost. Zakupac se obvezao mjesečni iznos zakupnine plaćati najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec. U čl.3. zakupodavac i zakupnik obvezali su se sklopiti glavni ugovor o zakupu najkasnije do 15.05.2013.god. te da će glavni ugovor sadržavati iznos zakupnine i trajanje zakupa kako je to ugovoreno u predugovoru. Preduvjet koji se mora ostvariti da bi strane predugovora sklopile glavni ugovor o zakupu predmetnoga poslovnog prostora je da zakupodavac ima sklopljen kupoprodajni ugovor s vlasnikom prostora G.S. i da je u posjedu prostora. Ukoliko se ne ostvare navedeni preduvjeti, odredbe predugovora prestat će proizvoditi pravne učinke između strana predugovora.

 

Prema iskazu svjedoka B.J., vlasnika i direktora tvrtke B.S., također proizlazi da su tužitelj i ta tvrtka sklopili predugovor o zakupu predmetnoga prostora pod uvjetima koji su navedeni u predugovoru. Budući da nije došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji između G.S. i tužitelja, tvrtka B.S. odustala je od predugovora odnosno nije s tužiteljem sklopila ugovor o zakupu prostora.

 

Iskaz svjedoka J. u bitnom je podudaran s iskazom zz tužitelja o okolnostima pod kojima je došlo do sklapanja predugovora o zakupu predmetnoga poslovnog prostora, uvjetima koji su trebali biti ispunjeni za sklapanje ugovora o zakupu i razlogu zbog kojega je tvrtka B.S. odustala od predugovora. Iskaz zz tužitelja podudaran je i s ostalim dokazima izvedenim u ovome postupku kao i s dokazima iz spisa br.Po-89/13, pa ga sud drži vjerodostojnim i uvjerljivim.

 

Pregledom spisa ovoga suda br.Po-89/13 utvrđeno je da tuženik nije s tužiteljem sklopio glavni ugovor o kupoprodaji nakon 15.prosinca 2012.god. iako su tada bili ispunjeni uvjeti iz čl.3. predugovora koji su tužitelj i tuženik sklopili 16.srpnja 2003.god. Naime, tuženik se do tada upisao kao vlasnik predmetnoga prostora u zemljišnim knjigama, a poslovni prostor je ispražnjen od trećih osoba i stvari i predat tuženiku u posjed.

 

Tužitelj je osnovano očekivao da će tuženik s njime, a nakon što su napokon (nakon više od devet godina od sklapanja predugovora) ispunjeni uvjeti iz čl.3. predugovora, sklopiti ugovor o kupoprodaji predmetnoga prostora. Stoga je, vjerujući da će tuženik sklopiti ugovor o kupoprodaji u najkraćem roku, sklopio s trećom osobom predugovor o zakupu poslovnoga prostora 01.ožujka 2013.god.

 

Tuženik, međutim, nije zaključio ugovor o kupoprodaji s tužiteljem ne samo nakon ispunjenja uvjeta iz čl.3. predugovora od 16. srpnja 2003.god. nego ni nakon poziva tužitelja za sklapanjem ugovora iz ožujka i svibnja 2013. god. Nije zaključio ugovor o kupoprodaji ni nakon podizanja tužbe radi sklapanja ugovora nego tek nakon pravomoćnosti presude kojom je na to obvezan (pune četiri godine nakon ispunjenja uvjeta iz čl.3. predugovora).

 

Tuženik koji nije postupio u skladu s odredbom čl.3. predugovora od 16.srpnja 2003.god. i nije s tužiteljem sklopio ugovor o kupoprodaji nakon ispunjenja uvjeta iz toga članka, odgovoran je za to što glavni ugovor o kupoprodaji nije sklopljen sve do 15.prosinca 2016.god. Zato snosi odgovornost za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog neosnovanoga odbijanja sklapanja ugovora, sukladno čl.1089. ZOO-a. Bez obzira na to je li tužitelj u sklopljenom predugovoru o zakupu poslovnoga prostora od 01.ožujka 2013.god. odgovorno garantirao trećoj osobi da će s tuženikom zaključiti ugovor o kupoprodaji u kraćem roku, na tuženiku je krivnja što do sklapanja ugovora o kupoprodaji poslovnoga prostora nije došlo (nakon ispunjenja uvjeta još 15.prosinca 2012.god.).

 

Tužitelj, sukladno citiranoj odredbi čl.1089.st.1. ZOO-a ima stoga pravo na naknadu izmakle koristi, visina koje se određuje prema dobitku koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari (st.3. istoga članka). Redovan tijek stvari odnosno dobitak koji je tužitelj mogao osnovano očekivati proizlazi iz predugovora o zakupu prostora zaključenoga 01.ožujka 2013.god., a što je 4.000,00 EUR-a plativo u kunama, uvećano za PDV.

 

Tužitelj osnovano potražuje izmaklu korist počev od 16.svibnja 2013.god. Naime, pravo na izmaklu korist imao bi već od siječnja 2013.god. jer su uvjeti za sklapanje ugovora o kupoprodaji ostvareni u prosincu 2012.god., a tužitelj je od sklapanja ugovora mogao ostvarivati korist od predmetnoga poslovnog prostora.

 

Osnovano tužitelj potražuje izmaklu korist do zaključno prosinca 2016.god. jer je u tom mjesecu tuženik s njim napokon sklopio ugovor o kupoprodaji prostora.

 

Zakonske zatezne kamate tužitelj je osnovano zatražio počev od 16-og u mjesecu za pojedinačne iznose iz prethodnog mjeseca, sukladno predugovoru sklopljenom s B.S..

 

Radi svega navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev i suđeno kao u toč.I izreke presude.

 

Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

 

Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na tri ročišta (04.04.2017., 26.10.2017., 20.12.2017.) i sastav podneska od 08.02.2017. po 1351 boda, te za pristup na dva ročišta (09.02.2017., 10.07.2017.) i sastav podneska od 19.12.2017. po 675,5 bodova, ukupno        8781,5 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV, te iznos pristojbe tužbe od 5.000,00 kn i iznos pristojbe presude od 5.000,00 kn, to je dalo iznos dosuđenoga troška tužitelju od 119.768,75  kn.                                     

 

             

U Splitu, 26. veljače 2018.god.

 

SUDAC

 

 

                                                                                                             ANTO BOŽINOVIĆ, v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke  dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi na Županijski sud u Splitu, putem ovog suda u tri primjerka.

 

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis