- 1 -              Uzz 19/11-7

 

 

 

 

 

Broj: Uzz 19/11-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića  člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-942-01/07-01/322, Ur. broj: 514-04-02-03/9-09-6 od 13. svibnja 2009., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-82/11-2 od 20. srpnja 2011., podignutom protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-9313/2009-7 od 17. ožujka 2011., kojom je odbijena tužba tužitelja, u sjednici održanoj 21. veljače 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-9313/2009-7 od 17. ožujka 2011. se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-9313/2009-7 od 17. ožujka 2011. odbijena je tužba tužitelja podnijeta protiv rješenja tuženika od 13. svibnja 2009., Klasa: UP/II-942-01/07-01/322, Ur. broj: 514-04-02-03/9-09-6 od 13. svibnja 2009., kojom je odbijena tužba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Klasa: UP/I-943-01/97-01/280, Ur. broj: 2117-04/4-07-57 od 1. veljače 2007. kojim se M. M.1 daje u vlasništvo za 1/7 suvlasničkog dijela, stanovi u zgradi zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. 2507, upisane u zk. ul. 1724 k.o. D., na adresi ..., i to stan u potkrovlju površine 144,63 m2, kojeg koristi zaštićeni najmoprimac A. L. i stan u potkrovlju površine 56,00 m2 na kojem ne postoji stanarski odnos, a kojeg koristi M. Đ., s kojim vlasništvom posebnog dijela je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u zk. ul. 1724, označene kao čest. zgr. 2507 k.o. D., kao neosnovana.

 

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv u izreci navedene presude Upravnog suda Republike Hrvatske zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U zahtjevu se navodi da je u pobijanoj presudi povrijeđen zakon time što je u vezi primjene čl. 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakon o naknadi), zauzeto shvaćanje da je M. M.2 ovlaštenica prava za imovinu oduzetu njenom bivšem suprugu pok. K. B. Naime, podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti smatra da pok. M. M.2 kao supruga pok. K. B. i prijašnjeg vlasnika ne može biti ovlaštenica naknade u bitnom iz razloga jer se ne može smatrati njegovom nasljednicom prvog nasljednog reda, a k tomu da je udajom za M. M.1 izgubila ostvarivati pravo koje je tek stupanjem na snagu Zakona o naknadi stekao K. B. odnosno njegovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda.

 

Tuženik nije podnio odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

 

S obzirom na utvrđenja Upravnog suda Republike Hrvatske u pobijanoj presudi i sadržaj isprava koje se nalaze u spisu, u ovom stadiju postupka nije sporno:

 

- da je K. B. kao prijašnjem (su)vlasniku nekretnina koje su predmet povrata u ovom postupku konfiscirana cjelokupna imovina presudom Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske broj Kzp 246/45 od 10. ožujka 1947.,

 

- da je K. B. umro ....,

 

- da je jedini zakonski nasljednik iza pok. K. B. bila njegova supruga M. M.2, kako to slijedi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku broj O-794/98 od 10. veljače 1999.,

 

- da je M. M.2 nakon smrti prvog supruga K. B. sklopila brak s M. M.1 1954.,

 

- da je M. M.2 pokrenula upravni postupak radi povrata oduzete imovine 5. svibnja 1997.,

 

- da je M. M.2 umrla ....,

 

- da je jedini nasljednik iza pok. M. M.2 njen suprug M. M.1, što je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku broj O-544/99 od 30. lipnja 1999.,

 

- da pok. M. M.2 u braku s pok. K. B. (prijašnjim vlasnikom) nije imala djece, kao što djece nije bilo niti u braku pok. M. M.2 i M. M.1.

 

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava sastoji u tome da podnositelj zahtjeva smatra da supruga bivšeg vlasnika koji je umro prije podnošenja zahtjeva za povrat imovine ne može biti ovlaštenik naknade jer se ne može smatrati nasljednikom prvog nasljednog reda, pa time niti ovlaštenikom naknade za povrat imovine sukladno odredbama Zakona o naknadi.

 

Takvo pravno shvaćanje podnositelja zahtjeva nije utemeljeno.

 

Odredbom čl. 9. st. 1. i 2. Zakona o naknadi prava iz tog Zakona priznaju se fizičkoj osobi – prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda, time da se u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako Zakonom o naknadi nije drugačije propisano. Odredbom stavka 3. istog članka određeno je da nasljednici prijašnjeg vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prednika, osim ako se nasljednici drugačije ne sporazume.

 

Iz navedene zakonske odredbe (čl. 9. Zakona o naknadi) slijedi da su ovlaštenici naknade prijašnji vlasnik i njegovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda te da su se glede prava nasljeđivanja, što treba razumjeti kao pravo na naknadu jer se Zakonom o naknadi uređuje pitanje naknade oduzete imovine, a ne pravo nasljeđivanja, primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako Zakonom o naknadi nije drugačije određeno.

 

U prvom nasljednom redu su bračni drug ostavitelja (u ovom slučaju prijašnjeg vlasnika) i njegova djeca.

 

Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o nasljeđivanju, u drugom nasljednom redu, ako ostavitelj nije imao potomaka, nalaze se bračni drugi roditelji ostavitelja, s tim da ako su roditelji ostavitelja umrli prije ostavitelja, jedini nasljednik je bračni drug ostavitelja ako je živ. Takvim uređenjem položaja bračnog druga ostavitelja očito je da zakonodavac pogoduje bračnom drugu tako da mu među zakonskim nasljednicima daje poseban položaj.

 

Stoga, prema ocjeni ovoga suda, kada je iza prijašnjeg vlasnika ostala samo supruga, jer djece nisu imali, niti su u času smrti ostavitelja i bivšeg vlasnika bili živi njegovi roditelji (što je upravo situacija u ovom postupku), nema mjesta isključivanju bračnog druga kao ovlaštenika naknade.

 

Slijedom navedenog, budući je pok. M. M.2 kao supruga jedini zakonski nasljednik bivšeg vlasnika K. B. podnijela zahtjev za povrat imovine za svog života i umrla prije nego što je o njezinom zahtjevu odlučeno, njena prava prelaze na njenog jedinog nasljednika M. M.1 – supruga.

 

To stoga što ako je prijašnji vlasnik, ili osoba koja je s njim izjednačena u pravima, a to je u ovom slučaju supruga, sada pok. M. M.2, postavila zahtjev za naknadu, ona je stekla valjanu tražbinu prema državi i to njezinu imovinu jer to nije imovina koja je bivšem vlasniku oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, već je to imovina koja je nastala na temelju Zakona o naknadi i na stjecanje te imovine nasljeđivanje ne mogu se primjenjivati ograničenja iz čl. 9. Zakona o naknadi.

 

Time se u slučaju smrti ovlaštenika naknade (ovdje supruge bivšeg vlasnika kao jedine zakonske nasljednice) potraživanje prema Republici Hrvatskoj slobodno nasljeđuje prema odredbama Zakona o nasljeđivanju (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci i rješenju broj U-I-673/1996 od 21. travnja 1999., te ovaj sud u presudi broj Uzz-20/11-3 od 26. studenoga 2013.).

 

Zbog svega navedenog, odlučujući u granicama zahtjeva kojeg je postavio državni odvjetnik, ovaj sud je ocijenio da zahtjev nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti sukladno odredbi čl. 50. Zakona o upravnom sporu ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92).

 

Zagreb, 21. veljače 2018.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.