- 1 -              Kzz 4/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 4/2018-3

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog L. G. zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. u vezi sa stavkom 9. i članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10. i 74/11.; dalje: ZSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 7. veljače 2018. broj ZPP-DO-76/2017 podnesenom protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Prekršajnog suda u Zadru od 14. rujna 2016. broj PP 23 P-1953/16-13 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2017. broj Pž-3124/16, u sjednici održanoj 14. veljače 2018.

 

presudio  je

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Prekršajnog suda u Zadru od 14. rujna 2016. broj PP 23 P-1953/16-13 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2017. broj Pž-3124/16 povrijeđen zakon u odredbi članka 82. stavka 3. u vezi s člankom 195. stavkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.; dalje: PZ) te se to rješenje ukida i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Prekršajnog suda u Zadru od 23. kolovoza 2016. broj P-1963/16-11 odbijena je protiv okrivljenog L. G. optužba da bi počinio prekršaje iz članka 282. stavka 4. u vezi sa stavkom 9. i iz članka 229. stavka 5. ZSPC-a jer je nastupila zastara prekršajnog progona.

 

Pobijanim rješenjem Prekršajnog suda Zadru od 14. rujna 2016. broj PP 23 P-1953/16-13, potvrđenim rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2017. broj Pž-3124/16, odbijen je kao neosnovan zahtjev okrivljenog L. G. za naknadom troškova prekršajnog postupka.

 

Protiv ovog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) zbog povrede zakona u odredbi članka 82. stavka 3. u vezi s člankom 195. stavkom 2. PZ-a, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi tu povredu te da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zahtjev je osnovan.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 140. stavka 2. PZ-a na koju su se pozvali prvostupanjski i drugostupanjski sud, jer je tom odredbom bilo propisano da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 5. i 7. toga Zakona (putni troškovi okrivljenika te nužni izdatci i nagrada njegovog branitelja na čiju naknadu se odnosio predmetni zahtjev okrivljenika) padaju na teret proračunskih sredstava samo ako se postupak obustavlja iz razloga što djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema dokaza da je počinio prekršaj (dakle, ne i kada je postupak obustavljen iz razloga nastupa zastare prekršajnog progona).

 

Naime, predmetni prekršajni postupak nije dovršen rješenjem o obustavi, nego donošenjem presude kojom se optužba odbija pa nije bilo mjesta primjeni citirane odredbe članka 140. stavka 2. PZ-a, već je, budući da odredbama PZ-a nije regulirano pitanje tko tada snosi navedene troškove postupka, trebalo, u skladu s odredbom članka 82. stavka 3. PZ-a (kojom je propisano da će se, kad taj Zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući način, kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku), primijeniti odredbu članka 149. stavka 1. u vrijeme donošenja pobijane odluke važećeg Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst – i 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZKP/08.) kojom je propisano da će se, kad se donese presuda kojom se optužba odbija (neovisno o razlozima takve odluke), u rješenju, odnosno presudi izreći da nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

S obzirom na izneseno, i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je u drugostupanjskom postupku, kada je odbio žalbu okrivljenog L. G. protiv prvostupanjskog rješenja (u kojoj je i izrijekom naveo da je „zauzeo pravno stajalište da … nema pravne osnove za primjenu odredbe članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona, odnosno primjene odredbe članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku“), povrijedio odredbu članka 195. stavka 2. PZ-a jer nije ispravio opisanu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka koju je počinio prvostupanjski sud.

 

Pritom nije od značaja niti činjenica da se Prekršajni sud u Zadru, donoseći ranije navedenu odbijajuću presudu, pogrešno pozvao na odredbu članka 161. stavka 5. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15.) jer taj Zakon, s obzirom na prijelazne odredbe članka 58. Zakona o izmjenama dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 39/13.; dalje: ZIDPZ/13.), nije mogao primijeniti u ovom postupku pokrenutom prije stupanja na snagu ZIDPZ/13. (odnosno 1. lipnja 2013.), a time niti nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 110/15.) kojim je izmijenjena i odredba članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.

 

Zbog toga je zahtjev državnog odvjetnika osnovan pa ga je, na temelju članka 513. stavka 1. ZKP/08. koji se u postupku u povodu zahtjeva za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 220. stavka 2. PZ-a, trebalo prihvatiti i utvrditi da je pobijanim rješenjem povrijeđen zakon u odredbi članka 82. stavka 3. u vezi s člankom 195. stavkom 2. PZ-a i to rješenje ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kako je i presuđeno u izreci.

 

Zagreb, 14. veljače 2018.