- 1 -

Broj: Jž-375/2015.

Broj: Jž-375/2015.

                                   R E P U B L I K A    H R V A T S K A

                                          R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluke kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenih G.V. i T.V. zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.) odlučujući o žalbi okrivljenog G.V. podnesenoj putem branitelja B.G., odvjetnika u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. u Z., protiv presude Prekršajnog suda u Zadru, od 3. studenog 2014., broj: Pp 23 J-1066/2014, u sjednici održanoj 7. veljače 2018.

r i j e š i o     j e

Prihvaća se žalba okrivljenog G.V. osnovanom, ukida se prvostupanjska presuda za žalitelja i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljeni G.V. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, te je na temelju istog propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 766,00 kuna, što je protuvrijednost 200 DEM, odnosno odgovarajućeg iznosa EUR, s time da će se ta kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenik, u određenom mu roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

Istom presudom okrivljeni G.V. je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

Nadalje, istom presudom je okrivljeni T.V., na temelju članka 182. točke 2. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17), oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljeni T.V. je oslobođen od obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka.

Protiv prvostupanjske presude je okrivljeni G.V., putem branitelja, podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog  stanja, bitnih povreda odredbi Prekršajnog zakona, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj navodi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, a da obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Također, žalitelj navodi da nije jasno zašto sud nije prihvatio njegovu obranu kada je u dokaznom postupku ispitao samo njih dvojicu okrivljenika, a nije provodio nikakve daljnje dokazne radnje, nije saslušao niti jednog svjedoka, npr. A.N. Nadalje, žalitelj osporava dio presude koji se odnosi na okrivljenog T.V., navodeći kako sud nije proveo vještačenje kojim bi se eventualno utvrdilo da je spomenuti okrivljenik, u vrijeme počinjenja, bio neubrojiv, već je takav zaključak sam donio, te okrivljenog T.V. oslobodio od optužbe. Na kraju, žalitelj smatra da mu je izrečena prestroga kazna jer je sud zanemario činjenicu da je bio napadnut od strane okrivljenog T.V. te je postupao u stanju razdraženosti i prepasti.

              Žalitelj predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi prekršajne odgovornosti, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Žalba je osnovana.

Razmotrivši predmet, te ispitujući prvostupanjsku presudu  u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona u odnosu na žalitelja – okrivljenog G.V., uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je našao, da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjski sud tijekom postupka ispitao okrivljenike nakon čega je obranu okrivljenog T.V., koji tereti žalitelja, ocijenio vjerodostojnom ( tj. istinitom, životnom, uvjerljivom i logičnom), proglasivši žalitelja krivim za predmetni prekršaj. Međutim, obzirom da su obrane okrivljenika u suprotnosti, a ispitani su svaki zasebno, bez mogućnosti uvida u obranu onog drugog, i osporavanja takve obrane, te bez mogućnosti postavljanja pitanja drugome, odnosno, predlaganja dokaza u prilog svojoj obrani, tim više što sud, u obrazloženju, obranu okrivljenog T.V., dovodi u vezu sa dokazima koji su u spisu, ali koje tijekom postupka nije izvodio (čitao), na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski sud nije imao dovoljno osnova kako bi žalitelja sa nespornom sigurnošću proglasio krivim.

U konkretnom slučaju, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje je posljedica nepravilno vođenog postupka, u prvom redu činjenice da  je prvostupanjski sud presudu donio nakon provedenog žurnog postupka iako nije bilo uvjeta za vođenje žurnog postupka iz članka 221. stavka 1. Prekršajnog zakona. Naime, postupak je vođen zbog prekršaja za koji je kao alternativna kazna propisana kazna zatvora do 30 dana, a žalitelj je punoljetna osoba, i nije bio uhićen, niti zadržan. Nadalje, žalitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, i protiv njega nije bio izdan obavezni prekršajni nalog, a niti je ovlašteni tužitelj, sukladno članku 221. stavku 2. Prekršajnog zakona, predložio vođenje žurnog postupka.

              U konkretnom je slučaju trebalo provesti glavnu raspravu, te o krivnji žalitelja odlučiti nakon kontradiktornog raspravljanja i izvođenja dokaza, a što je izostalo pogrešnim i neosnovanim vođenjem žurnog postupka.

Slijedom svega navedenog valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti u odnosu na žalitelja – okrivljenog G.V. i predmet, u tom dijelu, vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje tijekom kojeg će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, sud provesti glavnu raspravu tijekom koje će ponovno ispitati obojicu okrivljenika, te će ispitati svjedoka A.N., a provest će i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, i nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

U odnosu na žalbene navode usmjerene na dio prvostupanjske odluke koji se odnosi na okrivljenog T.V., oslobođenog od optužbe, ističe se kako žalitelj nije ovlašten na osporavanje prvostupanjske presude u tom dijelu. Naime, sukladno članku 192. stavku 3. Prekršajnog zakona, žalbu na štetu okrivljenika može podnijeti samo tužitelj. Dakle, u konkretnom bi slučaju žalbu na štetu okrivljenog T.V. bila ovlaštena podnijeti PU zadarska, Prva policijska postaja Zadar, a ne žalitelj. Slijedom navedenog, spomenute žalbene navode ovaj Sud nije niti razmatrao.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

      Zagreb, 7. veljače 2018.

              Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Zadru u 5 otpravaka - za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.