Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3426/17-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ljerke Morović Pavić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice V. Z. iz S., R. S. i M. L. iz Z., R. S., protiv tuženika Zadarska županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Z., Z., u predmetu radi uklanjanja ruševne zgrade, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, posl. broj: UsIgr-122/16-8 od 1. lipnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2018.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, posl. broj: UsIgr-122/16-8 od 1. lipnja 2017.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog sudba odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužiteljice tražile poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-363-02/16-01/8, urbroj: 218/1-07/2-16-4 od 25. veljače 2016. Ovim rješenjem odbijena je žalba tužiteljica izjavljena protiv rješenja komunalnog redara Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Z., klasa: UP/I-363-04/16-01/56, urbroj: 2198/01-9/4-16-2 od 28. siječnja 2016. Ovim rješenjem tužiteljicama i J. L.-I. je naloženo da u roku 30 dana uklone ruševnu zgradu koja je u njihovom vlasništvu, a nalazi se na čz. 3669/7 k.o. C. u Z. ulica D. P., a istim rješenjem određen je i način izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe na što su tužiteljice upozorene ako ne postupe u određenom roku.
Protiv navedene presude tužiteljice su izjavile žalbu smatrajući da je ista nezakonita jer sud nije razmotrio sve bitne i odlučne činjenice za donošenje zakonite odluke, a smatraju i da je učinio povredu odredbi upravnog spora i da je pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatraju pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda prema kojem pitanje obnove postupka predmetne nekretnine nema veze s ovim postupkom, jer smatraju nemogućim da jedno državno tijelo naređuje rušenje objekta čija se obnova traži kod drugog državnog tijela. Postavljaju pitanje odgovornosti Republike Hrvatske jer je imovinama uništena očiglednim izvršenjem kaznenog djela za koje nitko nije odgovarao. Smatraju da imaju pravo na obnovu i dok se ne riješi pitanje obnove smatraju da se ne može razmatrati ni pitanje uklanjanja objekta. Ističu da se prvostupanjski sud ovim pitanjem nije niti bavio čime presuda ne sadrži obrazloženje u pogledu ključnih i odlučnih činjenica, zbog čega predlažu da Sud žalbu usvoji i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev.
Tuženik i zainteresirana osoba iako pozvani da dostave odgovor na žalbu, o žalbenim navodima nisu se očitovali.
Žalba nije osnovana.
Presuda prvostupanjskog suda poziva se na odredbu članka 52. Zakona o građevinskoj inspekciji (Narodne novine, broj 153/13.) kojom je propisano da u provedbi nadzora komunalni redar rješenjem naređuje vlasniku zemljišta, odnosno nositelju prava građenja uklanjanje ruševine zgrade, određuje rok u kojem je vlasnik odnosno nositelj prava građenja obvezan postupiti po rješenju te određuje način izvršenja putem treće osobe i upozorava vlasnika, odnosno nositelja prava građenja da će se izvršenju rješenja putem treće osobe pristupiti ako se utvrdi da u određenom roku nije postupio po rješenju, kao da će se izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika, a po pravomoćnosti rješenja. Prvostupanjska presuda navodi da se prema odredbi stavka 4. istog članka Zakona pod ruševnom zgradom u smislu tog članka podrazumijevaju ostaci zgrade koja je zbog oštećenja ili nedostataka pojedinih dijelova izgubila svoja svojstva zbog čega nije prikladna za uporabu sukladno svojoj namjeni, a koja se zbog toga ne rabi najmanje 5 godina.
Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je u provedenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke prema kojem predmetna nekretnina predstavlja ruševinu zgrade, odnosno ostatke zgrade koja je zbog oštećenja uslijed razorne eksplozije izgubila svoja svojstva zbog čega nije prikladna za uporabu sukladno namjeni, a ne koristi se više od 20 godina i nema nikakvu građevinsku vrijednost, te zbog stanja u kojem se nalazi predstavlja opasnost za život, zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari, odnosno stabilnost okolnog zemljišta. Prema nalazu i mišljenju vještaka predmetna ruševna zgrada ne predstavlja građevinu koju je moguće sanirati i spriječiti daljnje propadanje bez da se prethodno u cijelosti ukloni.
S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i naprijed navedene mjerodavne propise presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljica izjavljena protiv rješenja komunalnog redara kojim je tužiteljicama naloženo uklanjanje ruševne zgrade.
Razlozima na kojima temelje žalbu u ovom upravnom sporu tužiteljice nisu dovele u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda. Naime, tužiteljice su i tijekom prvostupanjskog upravnog spora isticale kako je podnesen zahtjev za obnovom predmetne nekretnine, međutim niti tijekom provedenog upravnog postupka niti tijekom upravnog spora nisu dostavile rješenje kojim bi bilo utvrđeno pravo na obnovu navedene nekretnine. Stajalište prvostupanjskog suda prema kojem odluka o podnesenom zahtjevu za obnovu ne predstavlja prethodno pravno pitanje u odnosu na ovu upravnu stvar, protivno žalbenim navodima pravilna je i utemeljena na naprijed navedenoj odredbi članka 52. Zakona o građevinskoj inspekciji. Budući da tužiteljice žalbenim navodima ne dovode u sumnju činjenice i okolnosti mjerodavne za ocjenu zakonitosti ove upravne stvari, Sud je ocijenio da su neosnovani žalbeni razlozi kojima tužiteljice osporavaju presudu prvostupanjskog suda.
Stoga je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 7. veljače 2018.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.