- 1 -

              Broj: FPž-1109/2015

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Marotti Andrić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.R., zbog prekršaja iz članka 102. stavka 4. u vezi s člankom 102.b stavkom 1. točkom 14. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 22/13, 32/13, 81/13, 100/15, 120/15, 115/16), odlučujući o žalbi okrivljenog D.R., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, XV Vijeća za carinske prekršaje, 7002/2, Broj: P-22/15-2 od 15. travnja 2015., na sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I. U povodu žalbe okrivljenog D.R., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela na način da se djelo činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 102.b stavka 2. u vezi s člankom 102.b stavkom 1. točkom 14. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 22/13, 32/13, 81/13, 100/15).

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.R. i prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), okrivljeni D.R. dužan je platiti paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 100,00 (sto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.

             

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem o prekršaju proglašen je krivim okrivljeni D.R. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 102. stavka 4. u vezi s člankom 102. stavkom 1. točkom 19. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 22/13, 32/13, 81/13), za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od osam dana po pravomoćnosti pobijanog rješenja te je upozoren ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

 

Istim rješenjem, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna. 

 

Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljeni D.R. je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o izrečenoj novčanoj kazni.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati te pobijano rješenje o prekršaju preinači u smislu žalbenih navoda.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijano rješenje o prekršaju iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao jesu li rješenjem o prekršaju na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prekršaj za koji je okrivljenik pobijanim rješenjem proglašen krivim potrebno pravno označiti kao prekršaj iz članka 102.b stavka 2. u vezi s člankom 102.b stavkom 1. točkom 14. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 22/13, 32/13, 81/13, 100/15), budući da je navedeni propis blaži za počinitelja, jer za predmetni prekršaj propisuje blažu novčanu kaznu.

 

Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, prema odredbi članka 102. stavka 4. u vezi s člankom 102. stavkom 1. točkom 19. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 22/13, 22/13, 81/13), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, bila je propisana novčana kazna od 30.000,00 do 500.000,00 kuna za obrtnika, dok je prema odredbi članka 102.b stavka 2. u vezi s člankom 102.b stavkom 1. točkom 14. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 22/13, 32/13, 81/13, 100/15), za taj prekršaj, sada propisana novčana kazna u iznosu od 4.000,00 do 500.000,00 kuna za obrtnika ako je prekršaj iz stavka 1. istog članka počinjen u vezi s obavljanjem obrta.

 

Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

 

Budući da je prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim počinjen 6. ožujka 2014., kada je bio na snazi Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 22/13, 32/13, 81/13) te budući da je 26. rujna 2015. stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 100/15), koji u odnosu na predmetni prekršaj određuje blažu novčanu kaznu pa je tako blaži za počinitelja, to se isti na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, obavezno mora primijeniti. 

 

Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ustraje u tvrdnji da je do predmetnog prekršaja došlo ne njegovom krivnjom već zbog pogreške u aplikaciji, tj. nemogućnosti pristupa istoj. Ponavlja da je nakon višekratnog pokušaja pristupa aplikaciji, predmetni obrazac poslao preporučenom pošiljkom. 

 

Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju rezultata provedenog postupka, čitanjem pisane obrane okrivljenika, kao i pregledom i čitanjem svih materijalnih dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, prema utvrđenom pravnorelevantnom činjeničnom stanju izvelo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, pozivajući se u obrazloženju pobijanog rješenja na valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Navodi koje žalitelj ističe u žalbi nisu od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje niti žalitelja ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući da okrivljenik u žalbi nije iznio nikakve nove činjenice i dostavio nove dokaze kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku.

 

Naime, okrivljenik ni u svojoj obrani, a ni sada u žalbi, nije sporio da nije elektroničkim putem podnio obrazac Z-ORT – Zapisnik o popisu zaliha cigareta s obračunom razlike trošarine i to do određenog roka. Također, iz provedenih dokaza pregledom i čitanjem sve dokumentacije priložene spisu kao nesporno proizlazi upravo navedeno.

 

Odredbom članka 22. stavkom 9. Zakona o trošarinama propisano je da su trošarinski obveznici iz članka 21. stavka 1. i stavka 2. točke 1. Zakona o trošarinama, obavezni popisati zalihe cigareta na dan objave povećanja visine trošarine na cigarete i/ili na dan prije početka važenja prijavljene veće maloprodajne cijene cigareta i o tome sastaviti zapisnik po svakoj marki cigareta, maloprodajnoj cijeni i količini, obračunati razliku trošarine na utvrđene zalihe te istu platiti u roku od 30 dana od popisa. Zapisnik o obavljenom popisu zaliha cigareta dostavlja se nadležnom carinskom uredu najkasnije u roku od osam dana od dana popisa. 

 

Člankom 3. stavkom 1. Pravilnika o podnošenju trošarinskih obrazaca i obrazaca posebnih poreza uporabom sustava elektroničke razmjene podataka („Narodne novine“ broj: 11/14), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, propisano je da trošarinski i porezni obveznici podnose trošarinske obrasce i obrasce posebnih poreza elektroničkim putem korištenjem elektroničkog servisa Carinske uprave e-Carina, i to aplikativnog podsustava e-Trošarine, a člankom 12. stavkom 1. točkom 1. i 2. te stavkom 4. istog Pravilnika je propisano da su trošarinski obveznici obavezni podnositi obrazac Z-ORT – Zapisnik o popisu zaliha cigareta s obračunom razlike trošarine elektroničkim putem, korištenjem elektroničkog servisa Carinske uprave e-Carina, aplikativnog podsustava e-Trošarine, počev od 12. veljače 2014.

 

Stoga, kako je tijekom postupka kao nesporno utvrđeno da okrivljenik kao trošarinski obveznik iz članka 21. stavka 1. i stavka 2. točke 1. Zakona o trošarinama nije popisao zalihe cigareta koje su puštene u potrošnju i nalaze se na zalihama u prometu u njegovom trgovačkom obrtu, dakle na teritoriju Republike Hrvatske te o tome sastavio zapisnik o obavljenom popisu zaliha cigareta i dostavio ga elektroničkim putem Carinskoj upravi u propisanom roku, to su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret. Eventualna činjenica da je okrivljenik sastavljeni zapisnik poslao preporučenom pošiljkom Carinskoj upravi ne utječe na postojanje prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret niti na njegovu prekršajnu odgovornost.

 

Stoga i ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenika osnovano proglasilo krivim zbog prekršaja koji mu je stavljen na teret te da okrivljenik navodima svoje žalbe nije ničim doveo u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke.

 

              Radi navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela prekršaja, kao i u povodu žalbe okrivljenika.

 

Naime, žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenik navodi da nikada od sada nije bio prekršajno kažnjavan zbog sličnog ili istovrsnog prekršaja pa obzirom na navedene činjenice, kao i obzirom na postojanje niza olakotnih okolnosti na njegovoj strani predlaže da mu se izreče opomena. 

 

Ispitujući stoga pobijano rješenje o prekršaju u dijelu koji se odnosi na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Naime, za prekršaj iz članka 102.b stavka 2. u vezi s člankom 102.b stavkom 1. točkom 14. Zakona o trošarinama (sada pravilno pravno označen), propisana je novčana kazna u iznosu od 4.000,00 do 500.000,00 kuna za obrtnika koji je prekršaj počinio u vezi s obavljanjem obrta.

 

Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeniku je za počinjeni prekršaj, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, izreklo ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 600,00 kuna i u istoj su, po ocjeni ovog suda, sve olakotne okolnosti našle dovoljno odraza pa u konkretnom slučaju nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.

 

Stoga, i po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Također, valja navesti da u konkretnom slučaju izricanje mjere upozorenja - opomene, temeljem članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, nije dopušteno. Naime, prema citiranoj odredbi, opomena se može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisna kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna.

 

Zbog navedenog, ovaj Sud je postupajući u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona (točka II. izreke), odbio kao neosnovanu žalbu okrivljenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

 

              Obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka (točka III. izreke ove presude). Budući da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/2013), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 kuna, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

 

 

U Zagrebu, 24. siječnja 2018.

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, XV Vijeću za carinske prekršaje u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.