Poslovni broj: Gž-296/2016-3

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-296/2016-3

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ranku Orozoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O. i l. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po direktoru E. D., kojeg zastupaju punomoćnici M. P., odvjetnik u Z. te odvjetnici iz O. d. K. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Ž. V. iz S., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Povrv-1759/15 od 5. veljače 2016., 15. siječnja 2018.

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj Povrv-1759/15 od 5. veljače 2016.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-1375/15 od 18. rujna 2015. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 324,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 376,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 725,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv navedene presude tužitelj podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže presudu preinačiti na način da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti održi na snazi, uz naknadu parničnog troška tužitelju, uvećanom za trošak sastava žalbe u iznosu od 375,00 kn.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je tužiteljevo potraživanje iznosa od 324,00 kn po osnovi neplaćenog parkiranja izvršenog u Z. na dane 25.04.2012., 27.09.2012., 29.05.2013., 12.10.2013., 02.11.2013. i 14.05.2014., tj. potraživanje dnevnih parkirališnih karti.

 

Ispitujući pobijanu presudu donesenu u ovom sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP-a), ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije se ostvario niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji tužitelj ističe u žalbi.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su sve parkirališne karte iz kojih proizlazi utuženo potraživanje izdane za vrijeme važenja Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja u G. Z. (Glasnik G. Z. broj 4/11, dalje: Odluka o naplati parkiranja), koja je ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS RH) broj Usoz-103/14-7 od 27. veljače 2015., pa se neosnovano tužitelj poziva na raniju Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja u G. Z. (Glasnik G. Z. broj 16/09 i 24/10).

 

Tužitelj u žalbi iznosi pravno shvaćanje da Odluka o naplati parkiranja proizvodi pravne učinke od dana stupanja na snagu pa do 3. travnja 2015. kao dana objave presude VUS RH od 27. veljače 2015. u "Narodnim novinama" (broj 38/15) zbog toga što navedenom presudom Odluka o naplati parkiranja nije poništena, već ukinuta, pa po ocjeni tužitelja ta presuda nema nikakvih učinaka na već nastale obveze, već djeluje samo pro futuro.

 

Pravilno tužitelj zaključuje o pravnim učincima presude VUS RH, jer to proizlazi iz njene izreke kojom je sporna Odluka o naplati parkiranja ukinuta, a ne poništena te je prestala važiti s danom objave u "Narodnim novinama", a takav njen pravni učinak je propisan i odredbom čl. 86. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS).

 

Međutim, kada je riječ o primjeni nekog općeg akta jedinice lokalne samouprave od strane suda u sudskom postupku, a taj je opći akt protivan nekom zakonu – zbog čega je nezakonit, tada i nakon izmjena odredaba ZUS-a kojima je nadležnost ocjene zakonitosti tih općih akata prenesena s Ustavnog suda RH na VUS RH, sudovi bi i nadalje trebali postupati na način kako je to propisano čl. 37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 49/02 - pročišćeni tekst, dalje: UZUSRH), a takav stav proizlazi i iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III-6013/2012 od 1. prosinca 2014. Naime, navedenim člankom u st. 2. propisano je da ako sud u postupku koji se vodi pred njim utvrdi da drugi propis (koji nije zakon) koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba, nisu suglasni s Ustavom ili zakonom, na konkretan slučaj neposredno će primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom odnosno zakonom. Dakle, uz odgovarajuću primjenu navedene zakonske odredbe kojom je reguliran institut ekscepcije ilegalnosti, sud kada nađe da je neki propis koji nije zakon, kao što je to opći akt jedinice lokalne samouprave, u suprotnosti sa zakonom, tada on neće primijeniti taj propis, već će neposredno primijeniti zakon i u skladu s odredbom čl. 83. st. 2. ZUS-a pokrenuti pred VUS RH postupak ocjene zakonitosti tog propisa.

 

U ovom predmetu nije sporno da su Odlukom o naplati parkiranja određena parkirališta pod javnom naplatom, način korištenja tih parkirališta, te naplata parkiranja. Navedenu odluku je G. Z. mogao donijeti samo uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra unutarnjih poslova, jer je odredbom čl. 5. st. 1. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13, dalje: ZSPC) izričito propisano da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama toga zakona, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove, uređuju promet na svojem području, između ostalog, i time da određuju parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja, a upravo iz presude VUS RH kojom je navedena odluka ukinuta kao nezakonita utvrđeno je da je ista bila donesena bez prethodno pribavljene suglasnosti ministra unutarnjih poslova.

 

Prema tome, kako je Odluka o naplati parkiranja nezakonita od trenutka donošenja zbog protivnosti prisilnom propisu, pravilno sud prvog stupnja o zahtjevu tužitelja za isplatu utuženog potraživanja nije odlučivao primjenom navedene odluke. Pojedinačni ugovori o korištenju javnog parkirališta sklopljeni na temelju takvog nezakonitog općeg akta ništetni su sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), a ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), pa za utuženo potraživanje tužitelja nedostaje valjana pravna osnova.

 

Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio je pravno stajalište da sudske odluke koje bi bile utemeljene na ukinutom propisu, a donesene su nakon njegova ukidanja (nakon objave presude VUS RH kojom se ukida osporeni propis), ne bi bile valjane (U-III/1673/2015 od 25. svibnja 2017. i U-III/2552/2017 od 21. rujna 2017.).

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika ukinuo u cijelosti primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

 

Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Slijedom iznijetih razloga valjalo je tužiteljevu žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu prvostupanjskog suda potvrditi na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a.

 

Budući da sa žalbom nije uspio, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

 

Bjelovar, 15. siječnja 2018.

 

 

                                                                                                             Sudac

             

                                                                                                   Ranko Orozović v. r.

 

                                                                        Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

           Božidar Štefanac