1

              Broj: Gž-947/2017

 

                                           

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Percel, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Miroslava Malacka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika G. G. d. o. o. Z., kao pravne osobe i G.Ž., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani A.D., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz članka 96. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14), rješavajući o žalbama okrivljenika G.Ž., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, podnijetima protiv presude Prekršajnog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, od 19. rujna 2016. godine, broj: 1.Pp G-1162/15, na sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2018. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I U povodu žalbi okrivljenika G.Ž., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se djelo okrivljenika iz točke I izreke pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 96. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti na radu, s time da se okrivljeniku na temelju iste odredbe, uz primjenu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna, koju je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po primitku pisanog otpravka ove presude, a ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u navedenom roku, novčana kazna smatrat će plaćenom u cjelini.

 

II Žalbe okrivljenika G.Ž., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbijaju se kao neosnovane, a prvostupanjska presuda se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

III Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljenik G.Ž., kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašen je krivim i kažnjen, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, novčanom kaznom u iznosu od 4.900,00 (četiritisućedevetsto) kuna, zbog prekršaja iz članka 103.a stavka 2. u svezi sa stavkom 1. podstavkom 4. Zakona o zaštiti na radu, odnosno članka 96. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. blažeg Zakona, činjenično opisanog u točki I izreke prvostupanjske presude.

Nadalje, točkom II izreke prvostupanjske presude na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog postupka obustavljen je prekršajni postupak protiv okrivljenika G.G. d. o. o. Z., kao pravne osobe, zbog prekršaja iz članka 103.a stavka 1. podstavka 4. Zakona o zaštiti na radu, odnosno članka 96. stavka 1. točke 1. blažeg Zakona, činjenično opisanog u točki II izreke prvostupanjske presude, međutim kako protiv tog dijela presude nisu podnijete žalbe, ona ostaje u tom dijelu neizmijenjena.

Istom presudom okrivljenik G.Ž., kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

Protiv okrivljujućeg dijela navedene presude okrivljenik G.Ž., kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, pravodobno je putem branitelja podnio žalbe iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.

U žalbama u bitnom navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, te da su i razlozi presude potpuno nejasni i proturječni. Činjenično stanje pogrešno je utvrđeno, jer obveza imenovanja koordinatora nije postojala, budući da se postojala četiri zasebna gradilišta, a ne jedno, kako se to paušalno navodi u pobijanoj presudi. Ističe i da je optužnim prijedlogom na teret stavljen prekršaj iz članka 56. stavka 3. Zakona o zaštiti na radu, dok je pobijanom presudom kažnjen za drugo djelo. Dodaje i da odmjerena kazne nije sukladna stvarnim okolnostima, kao niti odluka o troškovima postupka.

Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate, a pobijana presuda preinači na način da se žalitelja oslobodi krivnje, podredno da se ista ukine, a predmet vrati na ponovno suđenje.

Žalbe nisu osnovane.

Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17), uz ocjenu navoda žalbi okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske po službenoj dužnosti nalazi da je djelo za koje se okrivljenika proglašen krivim i kažnjava novčanom kaznom pogrešno pravno označeno i kao prekršaj iz članka 103.a stavka 2. u svezi sa stavkom 1. podstavkom 4. Zakona o zaštiti na radu, koji je Zakon bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, i kao prekršaj iz članka 96. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. novog Zakona o zaštiti na radu, već da inkriminirano djelo valja označiti kao prekršaj iz članka 96. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. novog Zakona o zaštiti na radu, jer je novi propis za počinitelja, s obzirom na nižu propisanu novčanu kaznu, blaži, pa je ovaj sud djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret pravilno pravno označio kao u točki I izreke. Nadalje, u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjenom žalbi okrivljenika ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud činjenično stanje potpuno i točno utvrdio, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, dok bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju se ukazuje nije počinjena.

 

Neosnovano žalitelj ističe da je izreka presude nerazumljiva, kao i da su razlozi presude nejasni i proturječni, čime paušalno, bez detaljnijeg obrazlaganja te žalbene osnove, ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka navedenu i opisanu u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona.

 

Naime, izreka presude jasna je i određena, u opisu djela u izreci jasno su, logično i određeno navedene sve činjenice i okolnosti iz kojih proizlaze obilježja djela iz primijenjenog propisa, a razlozi presude također su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spisa predmeta, pri čemu je za svaku svoju odluku prvostupanjski sud dao valjane i argumentirane razloge.

Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod okrivljenika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, već je naprotiv činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno i točno utvrđeno u odnosu na inkriminaciju, te su ispravno primijenjene odredbe materijalnog prekršajnog prava.

Okrivljujućim dijelom prvostupanjske presude okrivljenu odgovornu osobu tereti se za prekršaj iz članka 96. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti na radu, počinjen time da dana 30. siječnja 2014. godine na privremenom radilištu izgradnje stambenih objekata u Staroj Novalji, u kojem je u isto vrijeme radilo više izvođača, pravna osoba nije imala imenovanog koordinatora.

Okrivljenici se, uredno pozvani na ročište glavne rasprave za dan 15. rujna 2016. godine, pozivima nisu odazvali, kao niti njihov branitelj, pa je glavna rasprava održana u njihovoj odsutnosti i na istoj su pročitane pisane obrane okrivljenika te je proveden detaljan dokazni postupak uvidom i čitanjem materijalnih dokaza koji prileže spisu. Svoju odluku o krivnji okrivljene odgovorne osobe za inkriminirano djelo prvostupanjski sud temelji i na fotografijama koje prileže spisu, između ostalog i na fotografiji oznake gradilišta (list 28 spisa), na kojoj je vidljivo da se radi o objektu: stambena građevina Z-1, Z-2, Z-3 i Z-4, investitor kojeg objekta je G. G. d. o. o. Z., a činjenica da bi na tom privremenom radilištu radilo više izvođača proizlazi iz zapisnika od 12. veljače 2014. godine (list16 spisa), sastavljenom u nazočnosti G.Ž., za poslodavca G. G. d. o. o. Z. Stoga je za odluku o krivnji okrivljenika prvostupanjski sud dao valjane i obrazložene razloge koje prihvaća i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, pri čemu navodi žalbi ne ukazuju na postojanje takvih činjenica i takvih okolnosti koje bi dovele do drugačije ocjene provedenih dokaza.

Naime, prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika, koji kritične zgode na privremenom radilištu na kojem je u isto vrijeme radilo više izvođača nisu imenovali koordinatora, stekla sva obilježja inkriminiranog djela.

Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda koji nisu potkrijepljeni dokazima u pogledu materijalnog stanja okrivljenika, ovaj sud po službenoj dužnosti nalazi da je prvostupanjski sud prilikom izricanja novčane kazne okrivljeniku primijenio članak 37. Prekršajnog zakona, međutim da mu je izrekao i obrazložio novčanu kaznu u iznosu od 4.900,00 (četiritisućedevetsto) kuna, čime je počinio povredu materijalnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, budući da je za inkriminirano djelo propisana upravo novčana kazna u navedenom iznosu, a koju je povredu ovaj sud otklonio i okrivljeniku primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu u nižem iznosu, s obzirom na dosadašnju nekažnjavanost odgovorne osobe, kao i protek vremena od počinjenog djela, držeći da će se svrha kažnjavanja postići i nižom novčanom kaznom, koje će na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, odlučeno je kao u točki I izreke.

Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbama okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je za istoga, temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu njegovih žalbi na ovom sudu, s tim da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

Zbog navedenih razloga žalbe okrivljenika valjalo je kao neosnovane odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 10. siječnja 2018. godine

 

     Zapisničarka                                                                                                         Predsjednica vijeća

Nada Horvatović, v. r.                                                                                       Ljiljana Percel, v. r.

 

             Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Zadru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.