Poslovni broj: 58. P-2158/2016

          

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

                  

                       Poslovni broj: 58. P-2158/2016

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A  

 

              U ime Republike Hrvatske, Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivanu Vladiću, na prijedlog sudskog savjetnika Marka Ivrlača, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., Z., OIB: …, protiv tuženika C. O. d.d., Z., OIB: …, radi isplate 26.339,35 kn, nakon glavne rasprave zaključene dana 15. studenog 2017., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 22. prosinca 2017.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužitelju H. Z. Z. M. O., Z., OIB: …, iznos od 26.339,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje teku

na iznos od 15.172,10 kn od 8. kolovoza 2016.,

na iznos od 11.167,25 kn od 12. kolovoza 2017.,

po stopi od 7,88 % godišnje do 31. prosinca 2016., od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. pa do isplate po stopi od 7,41% godišnje u roku od petnaest dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se tuženiku C. O. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužitelju H. Z. Z. M. O., Z., OIB: …, zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 11.167,25 kn od 26. srpnja 2017., do 11. kolovoza 2017. po stopi od 7,41% godišnje.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je 8. kolovoza 2016. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 15.172,10 kn. U tužbi i tijekom postupka tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja D. K. stradao u prometnoj nezgodi dana 22. listopada 2000., a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika. Navodi da je osiguranik tuženika T. Š. proglašen je krivim za izazivanje predmetne prometne nesreće i to presudom Općinskog suda u Donjem Miholjcu broj: K-81/00, a koja je postala pravomoćna 24. siječnja 2001. Tužitelj ističe da je zbog navedene nesreće osiguraniku tužitelja priznato je pravo invalidsku mirovinu, rješenjem broj 453368 od 9. ožujka 2005. i to zbog ozljede izvan rada, prometne nezgode. Isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, tužitelj trpi štetu. Tužitelj je svom osiguraniku isplatio, u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. mirovinu u iznosu od 42.987,60 kn. Tužitelj je pozvao tuženika da mu naknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, a tuženik je dana 17. svibnja 2016. isplatio iznos od 27.815,50 kn, stoga tužitelj potražuje isplatu iznosa od 15.172,10 kn.

 

Tuženik u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da je osiguranik tužitelja otišao u invalidsku mirovinu 9. ožujka 2005., pa se primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi za vrijeme nastanka štetnog događaja i priznanja prava na invalidsku mirovinu. Zbog navedenog tuženik smatra da tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine te zbog navedenog predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

 

Podneskom od 28. srpnja 2017. tužitelj je zatražio isplatu naknade štete u daljnjem iznosu od 31.635,28 kn, a koja je tužitelju nastala isplatom mirovina osiguraniku D. K. u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2017., zbog čega zahtjeva isplatu iznosa od 46.807,38 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

U podnesku od 6. listopada 2017. tuženik  je  istaknuo da je 26. rujna 2017. platio razmjerni iznos isplaćene mirovine od 20.468,03 kn te predlaže da shodno tome tužitelj smanji tužbeni zahtjev. Nadalje, osporava da bi tužitelj sukladno odredbi iz čl.161. Zakona o mirovinskom osiguranju imao pravo na naknadu štete u punom iznosu te smatra da tužitelj ima pravo potraživati isključivo razmjerni iznos.

 

Podneskom od 13. listopada 2017. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu iznosa od 26.339,35 kn uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

 

U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dostavljene isprave i to: zapisnik o očevidu (list 2-5 spisa), Presudu Općinskog suda u Osijeku (list 6-17 spisa),Rješenje tužitelja broj 453368 od 9. ožujka 2005. (list 18-19, 48 spisa), Zahtjev za naknadu štete (list 20 spisa), Obračun isplata invalidske mirovine za D. K. od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. (list 21 spisa), Obavijest o likvidaciji štete od 13. svibnja 2016. (list 22 spisa), Izvješće o saldu duga od 25. svibnja 2016. (list 23 spisa), Obračun isplata invalidske mirovine za D. K. od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2017. (list 47 spisa), Izvadak iz transakcijskog računa Obračun isplata invalidske mirovine za D. K. od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. (list 53 spisa).

 

Cijeneći sve provedene dokaze u skladu s čl. 8. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14  - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku na ime naknade štete u ukupnom iznosu od 26.339,35 kn, koja je šteta tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 01. siječnja 2014. do 30. lipnja 2017. D. K.

 

Tuženik nije osporio nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete kao niti omjer odgovornost osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika za nastanak štete.

 

Između stranaka je sporna primjena materijalnog prava i visina tužbenog zahtjeva.

 

Prema pravnom shvaćanju ovog suda (tako i VSRH Rev-552/2008 od 8. travnja 2010.) tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta je za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine. Zbog toga su za naknadu štete tužitelju mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14- dalje ZMO/13).

 

Odredbom čl. 161. ZMO/13 propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

 

Odredbom  čl. 164. st.1. ZMO/13 propisano je  da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

 

Kako između stranaka nije sporno da je osiguranik tuženika odgovoran za štetni događaj, a posljedica kojeg štetnog događaja su ozljede koje je zadobio D. K., a temeljem kojih je pak tužitelj osnovano istom priznao pravo na invalidsku mirovinu to je sud utvrdio da tužitelj temeljem odredbi čl. 161. ZMO/13 ima pravo na naknadu punog iznosa isplaćenih mirovina u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30, lipnja 2017.

 

Visina štete proizlazi iz obračuna isplaćenog iznosa invalidske mirovine osiguraniku D. K. za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015., a koji obračuni predstavljaju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP, a koji iznos od 42.987,60 kn treba umanjiti za 17.234,08 kn, koji iznos je tuženik nesporno uplatio tužitelju dana 17. lipnja 2016., a na koji način dolazimo do iznosa od 15.172,10 kn. Nadalje, a u odnosu na razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2017., za iste je tužitelj obračunao isplaćene invalidske mirovine, a koji obračun također predstavlja javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP, a koji iznos od 31.635,28 kn treba umanjiti za 20.468,03 kn, koji iznos je tuženik nesporno uplatio tužitelju dana 4. listopada 2017., a na koji način dolazimo do daljnjeg iznosa od 11.167,25 kn.

 

Obzirom na nespornu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne nezgode u kojoj je ozlijeđen D. K., to tužitelj od tuženika osnovano potražuje utuženi iznos od ukupno 26.339,35 kn.

 

Na svotu potraživanja, na ime naknade štete, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj odredbom čl. 165. st.3 ZMO '13, a koja propisuje da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

 

Iz obavijesti o likvidaciji štete od 13. svibnja 2016. sud je utvrdio da je tuženik najkasnije 13. svibnja 2016. zaprimio zahtjev za naknadom štete invalidske mirovine isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015., pa stoga tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na  iznos od 15.172,10 kn od dana 8. kolovoza 2016.

 

Između stranaka nije bilo sporno da je tuženik 27. srpnja 2017. zaprimio podnesak tužitelja od 25. srpnja 2017. kojim je tužitelj zahtijevao isplatu naknade štete za  mirovine koje je isplatio u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2017, pa stoga tužitelj pravo na zateznu kamatu na  iznos od 11.167,25 kn od dana 12. kolovoza 2017. Obzirom na to da je tužitelj zahtijevao isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 11.167,25 kn od 26. srpnja 2017. to je sud odbio zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na navedeni iznos od 26. srpnja 2017., do 11. kolovoza 2017.

 

O stopi zateznih kamata odlučeno je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11i 78/15), za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Zagrebu, 22. prosinca 2017.

                                             SUDAC:

                                                                                                                                      Ivan Vladić

Nacrt odluke izradio:

Marko Ivrlač, sudski savjetnik

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).