1                   Poslovni broj: 6 UsI-386/16-13

 

 

                                                                                                 

 

 

             

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Ž. n. s. Brodsko-posavske županije u S. B., kojeg zastupa opunomoćenica J. B. M., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za šport Republike Hrvatske (ranije Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Uprava za sport, Služba sportske inspekcije), Zagreb, Donje Svetice 38, kojeg zastupa M. D., službena osoba tuženika, radi inspekcijskog nadzora, 20. prosinca 2017.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Uprave za sport, Službe sportske inspekcije, KLASA: UP/I-620-01/14-05/8, URBROJ: 533-22-16-0002 od 12. veljače 2016.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog spora u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju usklađenje Statuta od 24. rujna 2015. sa odredbama članka 46. stavka 7. Zakona o sportu (Narodne novine, broj: 71/06., 150/08., 124/10., 124/11., 86/12., 94/13., 85/15. i 19/16. - dalje u tekstu: Zakon o sportu) (točka I.). Rok za izvršenje točke I. izreke ovog rješenje je 60 dana od dana dostave rješenja (točka II.). Zabranjuje se tužitelju da u njemu poslove člana Izvršnog odbora obavlja dužnosnik, načelnik općine Donji Andrijevci, T. M. (točka III.). Zabranjuje se tužitelju da u njemu poslove člana Izvršnog odbora obavlja dužnosnik, zamjenik načelnika općine Vrpolje, Ž. L. (točka IV.). Zabranjuje se tužitelju da u njemu poslove člana Izvršnog odbora obavlja dužnosnik, načelnik općine Okučani, A. V. (točka V.). Rok za izvršenje točaka III., IV. i V. izreke ovog rješenja je 8 dana od dana dostave rješenja.

Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupka. U bitnom smatra da su povrijeđene odredbe članka 30. i članka 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. – dalje u tekstu: ZUP) jer mu kao stranci nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari. U prilog svojim navodima upućuje na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru u kojem su samo nabrojane radnje u postupku bez utvrđenja bilo kakvih nepravilnosti. Osim toga tuženik u osporenom rješenju nije naveo razlog zašto bi tužitelj morao svoj Statut uskladiti s člankom 46. stavkom 7. Zakona o sportu odnosno kako je utvrdio da u sportu nogomet u najvišem stupnju nacionalnog sportskog natjecanja sudjeluje najmanje polovina sportskih klubova koji imaju profesionalni status. Tužitelj smatra da u najvišem stupnju nacionalnog sportskog natjecanja u nogometu ne sudjeluje najmanje polovina profesionalnih sportskih klubova jer prema Nomenklaturi sportova i sportskih grana Hrvatskog olimpijskog odbora i Statutu Hrvatskog nogometnog saveza sport nogomet ima tri grane (nogomet, futsal i nogomet na pijesku). U sportu nogomet postoje tri posve ravnopravna nacionalna natjecanja najvišeg stupnja u kojem sudjeluju ukupno 32 kluba (10 u Prvoj HNL, 12 u Prvoj HNL za žene i 10 u Prvoj hrvatskoj malonogometnoj ligi) od kojih su samo 10 profesionalni (Prva HNL). Naglašava da je tuženik pogrešno primijenio odredbe članka 46. stavka 5. alineje 4. Zakona o sportu jer je tužitelj neprofitna udruga, a za rad u njegovom Izvršnom odboru ne dobiva se naknada niti dar pa je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 14. stavka 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa (Narodne novine, broj: 26/11., 12/12., 126/12. i 57/15. – dalje u tekstu: Zakon o sprječavanju sukoba interesa) prema kojima dužnosnici smiju biti članovi upravnih i nadzornih tijela naviše dviju neprofitnih udruga. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje.

Tuženik u odgovoru na tužbu smatra prigovore tužitelja neosnovanim. Ističe da je u postupku nadzora sastavljen zapisnik od 10. veljače 2016. u kojem je stranka sukladno članku 52. ZUP-a upozorena na pravo sudjelovanja u postupku i pravo očitovanja. Prilikom njegova uručenja stranka nije imala nikakve primjedbe. U odnosu na primjenu članka 46. stavka 7. Zakona o sportu obrazlaže kako je smisao pravne norme uređivanje ustroja skupštine na županijskoj razini u onome sportu odnosno savezu u kojem većina klubova u jednom najvišem stupnju natjecanja (nacionalna liga) ima profesionalni status. Dakle, navedeni kriterij ispunjava zasebno Prva HNL (prvi stupanj natjecanja u muškom nogometu), ali i nogomet zasebno promatran kao jedan sport (muški i ženski nogomet). Što se tiče primjene članka 46. stavka 5. alineje 4. Zakona o sportu tuženik pojašnjava da se on veže uz članak 14. stavak 1. Zakon o sprečavanju sukoba interesa, a ne uz članak 14. stavak 5. tog Zakona. Skreće pozornost i na Mišljenje Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa sa 76. sjednice održane 04. prosinca 2014. kojim je ukazano dužnosniku da njegovo članstvo u Izvršnom odboru Hrvatskog nogometnog saveza nije sukladno članku 46. stavku 5. alineji 4. Zakona o sportu. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev napominjući još da je tužitelj u zadanim rokovima u potpunosti izvršio obveze iz osporenog rješenja.

Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, na kojoj je strankama još jednom omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima suprotne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, poštujući načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17. – dalje u tekstu: ZUS). Na raspravi su stranke u bitnom ostale kod svojih prijašnjih navoda i prijedloga s tim da je opunomoćenica tužitelja zatražila trošak spora za pristup ročištu u iznosu od 2.500,00 kuna. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i spisu upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

U ovom upravnom sporu među strankama postoji prijepor je li tužitelju zakonito naređeno usklađenje njegovog Statuta od 24. rujna 2015. sa odredbama članka 46. stavka 7. Zakona o sportu i je li mu je zakonito zabranjeno da u njemu poslove članova Izvršnog odbora obavljaju spomenuti dužnosnici.

Odredbom članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu (Narodne novine, broj: 58/15. – dalje u tekstu: ZID Zakona o sportu) koje su stupile na snagu 09. kolovoza 2015. dopunjen je članak 46. Zakona o sportu na način da se iza stavka 5. dodaju stavci 6. i 7. koji glase: (6) Skupština je najviše tijelo županijskoga sportskog saveza, odnosno Sportskog saveza Grada Zagreba, u kojoj svaki član ima pravo na najmanje jedna glas, na način utvrđen statutom. (7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, skupštinu županijskoga sportskog saveza, odnosno Sportskoga saveza Grada Zagreba osnovanog u sportu u kojem najmanje polovina sportskih klubova koji sudjeluju u najvišem stupnju nacionalnoga sportskog natjecanja imaju profesionalni status u smislu članka 24. ovoga Zakona, čine: - predstavnici sportskih klubova koji sudjeluju u nacionalnim sportskim natjecanjima na način da sportski klub koji sudjeluje u najnižem rangu nacionalnoga sportskog natjecanja ima jedan glas, a svaki sportski klub koji sudjeluje u neposredno višem rangu nacionalnoga sportskog natjecanja ima pravo na dvostruko više glasova od sportskoga kluba koji sudjeluje u neposredno nižem rangu nacionalnoga sportskog natjecanja tog sporta i - predstavnik udruženja sportaša i trenera na način uređen statutom županijskoga sportskog saveza, odnosno Sportskog saveza Grada Zagreba.

Nadalje, u Prijelaznim i završnim odredbama ZID Zakona o sportu u članku 9. propisano je da su županijski sportski savezi, odnosno sportski savez Grada Zagreba i nacionalni sportski savezi osnovani u sportu u kojem najmanje polovina sportskih klubova koji sudjeluju u najvišem rangu nacionalnog sportskog natjecanja imaju profesionalni status u smislu članka 24. Zakonu o sportu, dužni u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti izbore za skupštinu i sazvati skupštinu županijskih sportskih saveza, odnosno sportskog saveza Grada Zagreba i nacionalnih sportskih saveza u skladu s odredbama članka 2. i 3. ovoga Zakona (stavak 1.). Protekom roka iz stavka 1. ovoga članka županijski sportski savezi, odnosno sportski savez Grada Zagreba i nacionalni sportski savezi osnovani u sportu u kojem najmanje polovina sportskih klubova koji sudjeluju u najvišem rangu nacionalnog sportskog natjecanja imaju profesionalni status u smislu članka 24. Zakona o sportu neće se financirati iz sredstava javnih potreba u sportu dok ne provedu usklađenje s odredbama iz članaka 2. i 3. ovoga Zakona.

Ovlasti tuženika proizlaze iz članka 2. Zakona o sportskoj inspekciji (Narodne novine, broj: 86/12. – dalje u tekstu: Zakon o sportskoj inspekciji) prema kojem inspekcija provodi inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona o sportu i propisa donesenih na temelju njega te poduzima mjere i radnje za koje je ovlaštena ovim Zakonom. Također prema članku 9. točki 4. tog Zakona u provedbi nadzora nad pravnim i fizičkim osobama u sustavu sporta koje podliježu nadzoru inspekcije, inspektor utvrđuje stanje u vezi s obavljanjem sportske djelatnosti sukladno odredbama Zakona o sportu, a osobito je li sastav predstavničkog i izvršnog tijela, odnosno tijela upravljanja i nadzora pravne osobe u sportu u skladu sa Zakonom o sportu i na temelju njega donesenih propisa.

O obavljenom nadzoru sastavljen je zapisnik od 10. veljače 2016. kojim su pobrojane sve poduzete radnje za ocjenu stanja vezanog uz predmet nadzora. Zapisnik je sastavljen sukladno članku 76. ZUP-a koji propisuje njegov sadržaj te ga određuje samo kao dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka. Budući da se predmetni nadzor odnosi na dominantno materijalnopravno pitanje usklađenosti Statuta tužitelja sa Zakonom o sportu odnosno sastava njegovog izvršnog tijela, a naredbe i zabrane državnog inspektora se izriču posebnim rješenjem protiv kojeg se može izravno podnijeti tužba upravnom sudu, što je tužitelj i učinio, to ovaj Sud ne nalazi postupovne povrede odredbi ZUP-a koje su dovele do značajne povrede prava očitovanja na njegovu štetu, a na koje tužitelj upire u tužbi.

Prigovor tužitelja da radi nedostatka obrazloženja, što je protivno članku 98. stavku 5. ZUP-a, nije jasno zašto je naređeno kao u točki I. izreke osporenog akta, Sud smatra neosnovanim jer i sam tužitelj u tužbi čini nespornim i jasnim kako je osnovni razlog donošenja takve mjere zaključak tuženika da tužitelj predstavlja sportski savez u sportu u kojem najmanje polovina sportskih klubova koji sudjeluju u najvišem stupnju nacionalnoga sportskog natjecanja imaju profesionalni status u smislu članka 24. Zakona o sportu. Osim toga tužitelj u tužbi vrlo iscrpno obrazlaže razloge protivne takvom shvaćanju tuženika, a što ne bi mogao da mu razlozi donošenja takve mjere nisu poznati.

Također, Sud smatra pravilnim tumačenje tuženika da se na tužitelja ima primijeniti odredba članka 46. stavka 7. Zakona o sportu. To stoga što je intencija te zakonske odredbe da se veći utjecaj (više glasova) prilikom odlučivanja u najvišem tijelu sportskog saveza da klubovima koji se natječu u višim razinama natjecanja budući da viši rang natjecanja iziskuje dodatne organizacijske i financijske obveze osobito na profesionalnom nivou. Slijedom tako postavljenog cilja ispravno tuženik naređuje tužitelju usklađenje Statuta od 24. rujna 2015. sa odredbom članka 46. stavkom 7. Zakona o sportu argumentirajući to činjenicom da je u najvišem stupnju nacionalnog sportskog natjecanja u grani nogomet ispunjen kriterij zastupljenosti profesionalnih klubova kako ga određuje spomenuta zakonska odredba. Kako Sud nije našao da su u ovom dijelu povrijeđena prava i pravni interesi tužitelja, nije prihvatio suprotno tumačenje tužitelja iz tužbe u odnosu na ovu zakonsku odredbu.

Nadalje, zabrane iz točaka III., IV. i V. izreke osporenog akta donesene su na temelju članka 46. stavka 5. alineja 4. Zakona o sportu koji propisuje da u skupštini i izvršnom tijelu sportskog saveza ne mogu biti i imati ovlasti u zastupanju: osobe koje ne mogu biti članovi uprave, odnosno nadzornog odbora dioničkog društva prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima i zakona kojim se uređuje sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti.

Dakle, u pogledu članova skupštine i izvršnog tijela sportskog saveza posebni zakon koji se ima primijeniti u ovoj upravnoj stvari (Zakon o sportu) ograničio je primjenu Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o sprječavanju sukoba interesa na način da se u postupku u kojem se primjenjuje taj posebni zakon uzimaju u obzir samo odredbe ostalih dvaju zakona koje propisuju zabrane osobama da budu članovi uprave i nadzornog odbora u odnosu na dioničko društvo.

Prema odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa dužnosnici ne mogu biti članovi upravnih tijela i nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih vijeća ustanova, odnosno nadzornih odbora izvanproračunskih fondova niti obavljati poslove upravljanja u poslovnim subjektima.

Kraj nesporne činjenice da osobe nabrojane u točkama III., IV. i V. izreke osporenog rješenja imaju status dužnosnika, a da članak 14. stavak 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa takvim osobama zabranjuje da budu članovi upravnih i nadzornih tijela svih trgovačkih društava (u koje spadaju i dionička društva), to tuženik pravilno zaključuje da te osobe ne mogu biti članovi izvršnog odbora tužitelja.

Slijedom toga Sud nije prihvatio argumentaciju tužitelja da nije trgovačko društvo nego neprofitna udruga u kojoj sukladno članku 14. stavku 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa dužnosnici smiju biti članovi upravnih i nadzornih tijela (najviše u dvije takve neprofitne udruge) bez prava na naknadu ili primanje dara u toj ulozi, osim prava na naknadu putnih i drugih opravdanih troškova. Naime, već je prethodno obrazloženo da je posebni zakon koji se primjenjuje u ovoj upravnoj stvari (Zakon o sportu) u članku 46. stavku 5. alineji 4. „isključio“ od primjene zakonsku odredbu na koju se tužitelj ovdje poziva.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno odnosno činjenice utvrđene u upravnom postupku, koje proizlaze iz dostavljenog spisa tog postupka, a posebice izjašnjenja stranaka u ovom sporu, ovaj Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. Budući da je tužitelj izgubio spor u cijelosti ne pripada mu ni zatraženi trošak te je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

 

 

U Osijeku 20. prosinca 2017.

 

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).