- 1 -              U-zpz 41/16-9

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 41/16-9

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u upravnom sporu tužitelja G. P. iz K. S., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak iz Z., radi naplate carinskog duga, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-98/2016-4 od 23. studenog 2016. protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1127/16-2 od 21. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslcar-14/14-7 od 23. studenog 2015., u sjednici održanoj 19. prosinca 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1127/16-2 od 21. travnja 2016. i presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslcar-14/14-7 od 23. studenog 2015. te se predmet vraća Upravnom sudu u Splitu na ponovno rješavanje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnica S. od 27. rujna 2012. carinski dužnici G. P. (ovdje tužitelj) i K. G. obvezani su solidarno platiti ukupni carinski dug od 134.096,60 kn a na ime carinjenja gumenog broda marke ..., pod imenom J.

 

Drugostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (ovdje tuženik) odbijena je žalba G. P. i K. G. izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

 

Prvostupanjskom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje navedenog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

 

Pobijanom drugostupanjskom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude iz razloga povrede zakona.

 

Tuženik u odgovoru na taj zahtjev osporava osnovanost toga zahtjeva.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je osnovan.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske rješava o zahtjevu na način da pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva.

 

I u postupku pred prvostupanjskim sudom i u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđen je zakon.

 

Prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju nastao carinski dug za predmetno plovilo na temelju odredbe čl. 207. st. 1. toč. a) Carinskog zakona („Narodne novine“, broj 78/99, 117/99, 73/00, 92/01, 47/03, 140/85, 138/06, 60/08 i 45/09) jer da je tužitelj predmetno plovilo držao kod lučice K. G., a koja lučica nema odobrenje carinarnice za smještaj i čuvanje privremeno uveznih plovila pod carinskim nadzorom.

 

Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da iako je tužitelj rješenjem Carinarnice S. od 7. srpnja 2011. oslobođen od plaćanja carine za predmetno plovilo, da tužitelj podliježe carinskoj obvezi jer da je prijevarno postupao s obzirom da je 22. travnja 2010. provedena carinska kontrola kojom je utvrđeno da se predmetno plovilo nalazi kod lučice K. G., a da je tužitelj tek naknadno oslobođen uvozne carine.

 

Takovo obrazloženje prvostupanjskog suda je nerazumljivo i nepotpuno, a čime je u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđena odredba čl. 60. st. 4. ZUS-a.

 

Prijevara je dovođenje drugog u zabludu ili održavanja drugog u zabludi i to prikrivanjem ili lažnim prikazivanjem činjenica.

 

Iz obrazloženja prvostupanjske presude nije vidljivo kojom bi to radnjom (ili propuštanjem) tužitelj prikrivao ili lažno prikazivao i koje određene činjenice. Ova nejasnoća posebno dolazi do izražaja imajući u vidu ustrajnu tvrdnju tužitelja da nije znao da je 22. travnja 2010. provedena prije navedena carinska kontrola, a koja tvrdnja tužitelja nije niti raspravljena a niti su u tom pravcu utvrđivane činjenice pred prvostupanjskim sudom.

 

Iako je tužitelj žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, između ostalog i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te nerazumljivosti razloga prvostupanjske presude vezane za ocjenu prvostupanjskog suda da bi tužitelj prijevarno postupao, drugostupanjski sud propušta ocijeniti te žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a čime je dakle u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena odredba čl. 75. st. 2. ZUS-a.

 

K tome za ukazati je da prema odredbi čl. 216. Carinskog zakona određeno da ako je carinskim propisima predviđeno povoljnije tarifno postupanje s robom zbog njezine prirode ili uporabe u posebne svrhe ili potpuno ili djelomično oslobođenje od uvoznih ili izvoznih carina na temelju čl. 22., 94., 153. ili 187. do 190. tog Zakona, takvo povoljnije postupanje ili oslobađanje također se primjenjuje u slučajevima kada je carinski dug nastao na temelju čl. 205. do 208., 312. ili 214. tog Zakona, pod uvjetima da korisnik odobrenja za povoljnije postupanje ili oslobađanje nije postupao prijevarno ili s grubim nemarom te ako podnese dokaze o ispunjavanju ostalih uvjeta za primjenu povoljnijeg postupanja ili oslobođenja.

 

Tu zakonsku odredbu, po logici stvari, moguće je primijeniti tek u postupku potpunog ili djelomičnog oslobođenja od uvoznih ili izvoznih carina.

 

Stoga ta odredba, odnosno eventualno prijevarno postupanje tužitelja, bili su relevantni u postupku u kojem je doneseno rješenje kojim je tužitelj oslobođen od plaćanja carine za predmetno plovilo (rješenje Carinarnice S. od 7. srpnja 2011.).

 

Iz obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske presude nije vidljivo da li je netom navedeno rješenje Carinarnice S. kojim je tužitelj oslobođen od plaćanja carine za predmetno plovilo (a koje rješenje je doneseno prije predmetnih rješenja iz ovog postupka), poništeno, ukinuto ili na drugi način mijenjano. Stoga, ostalo je nejasno zašto nižestupanjski sudovi zaključuju da su za pravilnost i zakonitost rješenja koji su predmet ovog postupka odlučne okolnosti vezane za eventualno prijevarno postupanje tužitelja.

 

Time je dakle u postupku pred prvostupanjskim sudom također povrijeđena odredba čl. 60. st. 4. ZUS-a, a u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena je odredba čl. 75. st. 1. ZUS-a u vezi s odredbom čl. 60. st. 4. ZUS-a.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS-a ukinuti obadvije nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o predmetnom usmenom zahtjevu tužitelja.

 

Zagreb, 19. prosinca 2017.