- 1 -              U-zpz 10/16-7

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 10/16-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja H. a. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica A. Š., dipl. iur., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe J. K. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. M. B., odvjetnica u Z., radi određivanja naknade za izvlašteno zemljište, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-22/2016-2 od 12. travnja 2016. protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2224/15-2 od 2. prosinca 2015., u sjednici održanoj 19. prosinca 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2224/15-2 od 2. prosinca 2015. odbijena je žalba tužitelja H. a. d.o.o. Z. i potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu br. UsI-332/14-8 od 19. lipnja 2015. kojom je odbijena tužba tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/11-01/292, Urbroj: 514-04/01-13-02 od 19. prosinca 2013.

 

Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se zahtjev prihvati i pobijana presuda preinači na način da se usvoji žalba tužitelja, preinači presuda Upravnog suda u Zagrebu na način da se usvoji tužba tužitelja, poništi rješenje tuženog tijela i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Prema odredbi čl. 78. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZUS) zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske oduke može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama, pri čemu ovaj izvanredni pravni lijek isto može podnijeti na inicijativu stranke u upravnom sporu, ali i po službenoj dužnosti. U st. 1. istog članka određeno je da stranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke Upravnog suda ili Visokog upravnog suda.

 

U konkretnom slučaju presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usž-2224/15-2 od 2. prosinca 2015. odbijena je žalba tužitelja H. a. d.o.o. i potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu br. UsI-332/14-8 od 19. lipnja 2015. kojom je odbijena žalba tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/11-01/292, Ur.broj: 514-04/01-13-02 od 19. prosinca 2013.

 

U navedenim presudama Visoki upravni sud i Upravni sud u Zagrebu zauzeli su pravno shvaćanje da su tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno odredili vrijednost spornog zemljišta kao građevinsko, namijenjeno za gradnju komunalne infrastrukture. Visoki upravni sud Republike Hrvatske pak ističe da u postupcima izvlaštenja treba prihvatiti značaj prostorno-planske dokumentacije kojom je određeno da se na nekom zemljištu treba izgraditi cestovna infrastruktura, što utječe na određivanje visine naknade za izvlaštenu nekretninu, pa se visina naknade ne može određivati isključivo prema vrijednosti poljoprivrednog zemljišta. Isto tako sudovi ističu da se položaj vlasnika u postupku izvlaštenja ne može poistovjetiti s pozicijom dobrovoljne ugovorne prodaje, jer se kod izvlaštenja radi o isključivo prisilnom oduzimanju prava vlasništva radi općeg interesa, radi čega je opravdano naknaditi vrijednost oduzete nekretnine. Pri tome je dosuđenu visinu naknade za oduzetu nekretninu prvostupanjski sud utvrdio na temelju nalaza vještaka, koji je sporno zemljište procijenio kao građevinsko zemljište.

 

Nije sporno da je nekretnina k.č.br. 600 k.o. O., z.k.č. br. 429 k.o. B. bila predmetom potpunog izvlaštenja, da se ista nalazila izvan granica građevinskog područja naselja N. Z., ali i da je izgradnja autoceste Z. – S., dionica J. – V. G. bila predviđena prostornoplanskom dokumentacijom, kao i da je za planirani zahvat u prostoru bila izdana lokacijska dozvola od strane nadležnog Ministarstva, koja je bila izrađena i potvrđena elaboratom, te je utvrđeno zemljište i površina potrebna za izgradnju navedene dionice autoceste.

 

U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske smatra da je takav stav pogrešan i protivan Zakonu o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12), odnosno čl. 62. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj 74/14). Naime, podnositelj smatra da kako se sporno zemljište nalazi izvan granica građevinskog područja, da se ono može tretirati, pa i prilikom određivanje naknade, samo kao poljoprivredno, a ne kao građevinsko zemljište.

 

Odredbom čl. 32. i 33. Zakona o izvlaštenju propisano je da se naknada za izvlaštenu nekretninu određuje davanje u vlasništvo druge nekretnine koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, a kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu. Ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu, i ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe. Tržišna vrijednost se određuje u cijeni koja se može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u cijelosti prihvaća pravilnima razloge navedene u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ali i Upravnog suda u Zagrebu u kojima se ističe kako pravni režim poljoprivrednog zemljišta uređuje Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 152/08 - dalje: ZPZ), koji propisuje da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, pa se isto koristi, zaštićuje i njime raspolaže na način određen Zakonom.

 

Poljoprivrednim zemljištem se u smislu Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, te drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Za zemljišta u građevinskom području, zemljišta izvan tog područja, predviđena dokumentima prostornog uređenja za izgradnju, koja još nisu izgrađena, premda se ne smatraju poljoprivrednim zemljištem, također vrijedi poseban režim dok se ne izgrade. Sve dok se ta zemljišta ne privedu nepoljoprivrednoj namjeni, tj. dok se na njima ne sagradi građevina, ona se koriste kao poljoprivredno zemljište i moraju sadržavati sposobnost za poljoprivrednu proizvodnju (čl. 2. st. 3. ZPZ). Pod održavanjem se smatra sprečavanje njegove zakorovljenosti i obrastanje višegodišnjim raslinjem, pri čemu obveza takvog održavanja postoji sve dok se zemljište ne privede namjeni kao građevno. Zemljište će biti privedeno namjeni kao građevno danom konačnosti građevne dozvole i drugog akta kojim se odobrava gradnja.

 

Svrha i cilj navedenih odredbi ZPZ je da se vlasnike neizgrađenog zemljišta prisili da do njegovog privođenja namjeni određenoj prostornim planom i plaćanjem naknade za prenamjenu, zemljište se obrađuje kao poljoprivredno. Ograničavanje mogućnosti prenamjene poljoprivrednog zemljišta, te obveza plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe obrazlaže se time da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku.

 

No, u postupku izvlaštenja nekretnina se može izvlastiti kada je to potrebno radi izgradnje objekta ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske i kad se ocijeni da će se korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem nekretnine na dosadašnji način.

 

Nekretnina se može izvlastiti prema Zakonu o izvlaštenju, radi izvođenja radova ili izgradnje objekata gospodarske infrastrukture i telekomunikacijskih objekata, objekata za potrebe hrvatskog pravosuđa, vojske i policije, te za istraživanje eksploatacije rudnog i drugog blaga.

 

Država se za ostvarenje svog interesa miješa u mirno uživanje vlasništva, vlasništva pojedinca, pa je u postupku izvlaštenja potrebno postići ravnotežu između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitom temeljnih prava pojedinaca. Upravo je naknada za izvlaštenu nekretninu i njezina visina i način izračuna bitna za procjenu postoji li tražena ravnoteža interesa i nameće li se izvlašteniku nerazmjeran teret.

 

Već je rečeno da prema Zakonu o izvlaštenju vlasniku pripada za izvlaštenu nekretninu naknada u visini tržišne vrijednosti, time da metodologija izračuna naknade treba u konkretnom slučaju polaziti od činjenice da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu.

 

Odredbom čl. 2. st. 1. al. 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj 76/07, 38/09, 55/11, 90/11) propisano je da je građevinsko zemljište ono zemljište „unutar i izvan građevinskog područja koje je izgrađeno ili prostornim planom namijenjeno za izgradnju građevina i uređenja javnih površina“. Kako je u konkretnom slučaju izgradnja autoceste Z. – S., dionica J. – V. G., predviđena Prostornim planom G. Z. („Službeni glasnik“, broj 8/01, 16/02, 11/03, 2/06), Generalnim urbanističkim planom G. Z. („Službenik glasnik“, broj 14/03, 8/06, 18/06, 3/07, 7/07), te Urbanističkim planom uređenja „B. k. – R. k. J.“ („Službeni glasnik“, broj 10/05, 18/06), te da je za planirani zahvat u prostor izdana lokacijska dozvola od strane Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za prostorno uređenje, s izrađenim i potvrđenim elaboratom, to je pravilan zaključak suda da je sporno zemljište građevinsko zemljište, jer mu je i sam Zakon dao takav status.

 

Kako je vještak izračunao tržišnu vrijednost tog zemljišta u skladu s pravilima struke, neosnovan je navod iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude da je određena previsoka visina naknade za navedeno zemljište, kao i tvrdnja da se radi o poljoprivrednom zemljištu.

 

Radi navedenog zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, radi čega je ga je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 78. ZUS.

 

Zagreb, 19. prosinca 2017.