1

         Poslovni broj: 2 Kzd-2/15-51

                   8. Kv I-49/17-6

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Kzd-2/15-51

  8. Kv I-49/17-6

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Nade Marincil, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženika Ž. ml. pljt. I., radi kaznenog djela iz čl. 166. st. 2. u vezi čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 -dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi punomoćnice oštećene podnesene protiv rješenja od 26. svibnja 2017., broj Kzd-2/15-47, na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2017.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba punomoćnice oštećene po službenoj dužnosti I. L., odvjetnice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem od 26. svibnja 2017., naloženo je Županijskom sudu u Varaždinu da O. društvu P. & L., na ime nagrade za zastupanje oštećenice po punomoćnici I. L. iz proračunskih sredstava isplati iznos od 3.562,50 kn na žiro račun društva broj IBAN HR..otvoren kod A. bank d.d. Z., u roku od 30 dana. Pod toč. II/ u preostalom dijelu, iznad iznosa dosuđenog u toč. I/ do zatraženog iznosa od 14.375,00 kn, zahtjev punomoćnice oštećenice odbijen je kao neosnovan. Pod toč. III/ pobijanog rješenja odlučeno je da je osuđenik Ž. I., dužan uplatiti iznos od 7.125,00 kn u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Protiv citiranog rješenja žalbu je podnijela punomoćnica oštećene po službenoj dužnosti I. L. odvjetnica, bez navođenja žalbene osnove sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da joj se prizna naknada za zastupanje oštećenice u ukupno iznosu od 14.375,00 kn, a podredno da se pobijano rješenje ukine i uputi na ponovno odlučivanje.

 

Žalba punomoćnice oštećene nije osnovana.

 

Žaliteljica u bitnome  smatra da je sud pogrešno postupio kada se pozvao na odredbu čl. 1. Pravilnika o visini nagrade odvjetniku određenom po službenoj dužnosti (NN 101/12), budući se citiranom odredbom propisuje samo visina nagrade odvjetniku koji brani optuženika po službenoj dužnosti, ali ne i visina nagrade za punomoćnika oštećenika koji je postavljen od strane suda.

 

Prije svega ovo vijeće primjećuje kako doista nema propisa koji uređuje pitanje visine nagrade opunomoćeniku žrtve – odvjetniku postavljenom po službenoj dužnosti na teret proračunskih sredstava. Navedeno ne uređuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), Pravilnik o visini nagrade odvjetniku određenom za branitelja po službenoj dužnosti (NN 101/12), ZKP/08, a ni Pravilnik o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12 i 11/12). To pitanje ne uređuje ni Zakon o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) koji u čl. 18. st. 2. propisuje da visinu nagrade za rad odvjetnika za obrane po službenoj dužnosti utvrđuje Ministarstvo pravosuđa. Opunomoćenika žrtve na teret proračunskih sredstava postavlja predsjednik suda, analogno kao i branitelja po službenoj dužnosti, za kojega postoji propis o nagradi (Pravilnik). Iako čl. 23. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku propisuje da se branitelju i opunomoćeniku koji su odvjetnici nagrada i troškovi određuju na temelju odvjetničke Tarife, navedeno se odnosi na ugovorni odnos stranke i odvjetnika. Uostalom valja promotriti i vremensku dimenziju donošenja propisa u kojoj je Zakon o odvjetništvu najstariji propis, Pravilnik o naknadi troškova u kaznenom postupku, nešto mlađi propis, a Zakon o izmjenama i dopunama ZKP/08 koji uvodi pravo određenih kategorija žrtava na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava, najmlađi propis.

 

Stoga, ako se izjednači postupak određivanja branitelja po službenoj dužnosti s postupkom imenovanja opunomoćenika žrtve na teret proračunskih sredstava, odnos koji nastaje između branitelja po službenoj dužnosti i države (suda), odnosno opunomoćenika na teret proračunskih sredstava i države (suda), tada bi valjalo primijeniti i propis koji uređuje način određivanja visine nagrade za rad branitelja po službenoj dužnosti. U protivnome bi zapali u proturječje jer bi nagrada za rad branitelja po službenoj dužnosti iznosila 30% nagrade iz Tarife za sve radnje, sukladno Pravilniku o visini nagrade odvjetniku određenom za branitelja po službenoj dužnosti, dok bi nagrada opunomoćeniku žrtve iznosila, za sudjelovanje u raspravi 50% od Tbr 4/1 Tarife, prema Tbr. 4/8 Tarife, odnosno 100% nagrade prema ostalim tarifnim brojevima.

 

Slijedom takve argumentacije ovo vijeće smatra da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je na određivanje iznosa nagrade opunomoćeniku žrtve na teret proračunskih sredstava analogno primijenio Pravilnik o visini nagrade odvjetniku određenom za branitelja po službenoj dužnosti, radi ujednačavanja postupanja i jednakog vrednovanja odvjetničkog rada.

 

Budući žalba punomoćnice oštećenice nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda propisanih u čl. 494. st. 4. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju  čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Varaždinu 19. prosinca 2017.

 

 

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Upraviteljica sudske pisarnice

Mirjana Badanjak

 

 

Dostavna naredba:

1.Punomoćnica oštećene po službenoj dužnosti Ida L., odvjetnica iz Č., R. B. 28

2.ŽDO u Varaždinu na broj KMP-DO-2/15

3.osuđenik Ž. I., K., M. 23

4.Računovodstvo suda