Poslovni broj:Gž-140/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sucu Denis Pancirov Parcen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Z. M. iz S., BiH, … i D. V. iz S., BiH, …, oba zastupana po punomoćniku R. J., odvjetniku iz Z. i protustranke S. D. d.d., S., zastupana po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. d. H. & p. iz Z., radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-455/09-3 od 22. rujna 2016., dana 14. prosinca 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba protustranke S. D. d.d. S. i preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-455/09-3 od 22. rujna 2016. i rješava:

 

1. Odbija se prijedlog predlagatelja Z. M. i D. V. za priznanje strane sudske presude zbog propuštanja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-06-001913 od 6. srpnja 2006. koja je postala pravomoćna 02. listopada 2008.

 

2.Nalaže se predlagateljima da u roku od 15 dana nadoknade protustranci parnični trošak odmjeren sa 981,20 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim pobijanim rješenjem priznaje se presuda zbog propuštanja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-06-001913 od 6. srpnja 2006. koja je postala pravomoćna 02. listopada 2008. i kojom je naloženo da S. D. d.d. S. naknadi Z. M. i D. V. iznos od po 10.000,00 KM sa zateznim kamatama u smislu čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate počev od 17. travnja 2006., pa do isplate kao i naknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 1.686,24 KM, u roku od 30 dana te da S. D. cjelokupan tekst presude objavi u prvom narednom broju dnevnog lista S. D. o svom trošku u roku od 30 dana.

 

Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija protustranka S. D. d.d. zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže da se pobijano rješenje u cijelosti preinači na način da se odbije priznanje strane sudske presude zbog propuštanja Općinskog suda u Sarajevu, podredno da se ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da se protustranci dosude troškovi postupka.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet postupka je priznanje presude zbog propuštanja Općinskog suda u Sarajevu poslovni broj 065-0-P-06-001913 od 6. srpnja 2006. kojom je naloženo tuženoj S. D. d.d. S., D. S. da nadoknadi tužiteljima Z. M. i D. V. iznos od 10.000,00 KM sa zateznim kamatama u smislu članka 1. Zakona o visini stope zatezne počev od dana podnošenja tužbe 17. travnja 2006., pa do isplate kao i nadoknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 1.686,24 KM sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja, također se obvezuje tužena da cjelokupni tekst presude objavi u prvom narednom broju dnevnog lista S. D. o svom trošku u roku od 30 dana.

 

Iz prijedloga proizlazi da dopisništvo protustranke nema svoj poslovni račun na teritoriju Bosne i Hercegovine, a dobrovoljno neće izvršiti isplatu, te predlažu temeljem članka 86. do 96. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja ("Narodne novine", broj 53/91) donese odluka o priznanju citirane presude pravomoćne 2. listopada 2008.

 

Nije sporno:

 

- da se radi o stranoj sudskoj presudi,

 

- da je presuda pravomoćna 2. listopada 2008.,

 

- da na presudi nije stavljena potvrda izvršnosti,

 

- da je tužena bila S. D. d.d. S., D. S., …,

 

- da je sjedište S. D. d.d. S. u S., …,

 

- da je poziv za ročište pred Općinskim sudom u Sarajevu zaprimilo uredno i pravovremeno D. u S.,

 

- da nije vođen sudski postupak na teritoriju Republike Hrvatske ni teritoriju Bosne i Hercegovine,

 

- da se presuda ne protivi osnovnim načelima zakonitosti u Republici Hrvatskoj,

 

- da iz Potvrde Ministarstva vanjske trgovine i međunarodnih komunikacija BiH od 13. kolovoza 1996. proizlazi da u registar predstavništva stranih osoba u BiH upisano predstavništvo S. D. d.d. S. sa nazivom S. D., P. S., …,

 

- da S. D., D. S. nikada nije imalo pravnu osobnost a niti je pravna osoba, te da predstavništvo u S. nije ovlašteno zastupati protustranku.

 

Sporno je da li je tuženik onako kako je označen u tužbi pravna osoba.

 

U konkretnoj pravnoj stvari kao materijalno pravo treba primijeniti Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade RH i Vlade BiH o izmjeni Sporazuma između Vlade RH, Vlade BiH i Vlade Federacije BiH o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima potpisan 17. lipnja 2002. godine ("Narodne novine Međunarodni ugovor", broj 12/96, 5/03), kao i Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje Zakona).

 

Odredbom članka 20. Sporazuma proizlazi da države ugovornice pod uvjetima iz Sporazuma na svom teritoriju priznaju i izvršavaju sudske odluke u građanskim stvarima, te sudske nagodbe u takvim predmetima, donesene i sklopljene pred sudom druge države ugovornice.

 

Iz odredbe članka 21. stavka 1. točka 1. Sporazuma proizlazi da se odluke iz članka 20.  Sporazuma priznaju i izvršavaju: ako je odluka pravomoćna i izvršna po zakonu države ugovornice na čijem je teritoriju donesena, a točkom 3: ako je u slučaju odluke donesene u odsutnosti, stranka koja se nije pojavila i nije sudjelovala u postupku, a protiv koje je donesena odluka sukladno zakonu države ugovornice na čijem je teritoriju postupak proveden, pravilno je i pravovremeno obaviještena o postupku, a u slučaju njene procesne nesposobnosti, ako je bila pravilno zastupana. Odredbom članka 23. stavka 1. Sporazuma normirano je da priznanje i izvršenje odluke provodi se po propisima države koja odlučuje o priznanju i izvršenju.

 

Dakle, priznanje strane sudske odluke provodi se prema citiranom Zakonu o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, u kojem je člankom 88. stavkom 1. normirano da sud RH odbit će priznanje strane sudske odluke ako u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku, a stavkom 2. osobito će se smatrati da osoba protiv koje je donesena strana sudska odluka nije mogla sudjelovati u postupku zbog toga što joj poziv, tužba ili rješenje kojim je započet postupak nije bilo osobno dostavljeno, odnosno, što uopće nije ni pokušana osobna dostava osim ako se na bilo koji način upustila u raspravu o glavnoj stvari u prvostepenom postupku.

 

Pravilno žalitelj u žalbi ističe da su predlagatelji kao stranke označili S. D. d.d. S., D. S., … (točno onako kako je u presudi), ali nakon vraćenog pismena (da ne postoji više) po pozivu prvostupanjskog suda predlagatelj uređuje prijedlog na protustranku Društvo S. D. d.d. …, S., iako je sud u konkretnoj pravnoj stvari ograničen odredbom članka 101. stavka 2. citiranog zakona na ispitivanje da li postoje uvjeti iz članka 86. Zakona a ako smatra potrebnim objašnjenje može tražiti od suda koje je donio odluku i od stranaka, ali nije ovlašten pozivati protustranke na uređenje zahtjeva.

 

Međutim, protustranka je u BiH imala registrirano predstavništvo a ne i dopisništvo čije sjedište glasi S. D., P. S., …, BiH.

 

Dakle, predlagatelj nije dokazao da bi protustranka imala dopisništvo u S. već predstavništvo, a obrazloženje suda da se radi o istoj adresi i da osoba koja zastupa predstavništvo  je potpisala primitak poziva uz tužbu, ne daje legitimitet presudi s obzirom da  tuženik kao pravna osoba mora biti u tužbi ispravno označen, a irelevantno je koja je fizička osoba zaprimila tužbu.

 

Naime, presuda je donesena protiv pravnog subjekta koji ne postoji stoga se presuda ne može priznati na teret protustranke. Naime, tužena S. D., D. S. niti je postojala niti je imala pravnu osobnost a predstavništvo S. D. u S. niti je tuženo niti je imalo pravnu osobnost, te nije ovlašteno zastupati S. D. d.d. S., nakladnika dnevnog lista S. D. d.d. S..

 

I sam predlagatelj u svom podnesku od 1. srpnja 2010. (list 38 spisa) navodi da s obzirom na predstavništvo i dopisništvo nemaju status pravne osobe, a istome je osnivač protustranka to protustranka odgovora za obveze predstavništva i dopisništva u BiH.

 

Međutim, pitanje odgovornosti nije vezano za pasivnu legitimaciju u konkretnoj pravnoj stvari. Točno je da bi osnivač odgovarao za nedostatke ili za povrede koje učini predstavništvo ili dopisništvo, međutim, u tom slučaju kao tuženik mora biti označen osnivač dakle S. D. d.d. S., … i u tom slučaju bi dostava poziva u konkretnoj pravnoj stvari bila uredna, da je dostavljena društvu S. D. d.d. S. I iz rješenja Ministarstva vanjske trgovine i međunarodne komunikacije od 13. kolovoza 1996. BiH proizlazi da je djelatnost predstavništva istraživanje tržišta i obavljanje prethodnih radni za zaključenje ugovora, (točka 4. rješenja), a točkom 5. rješenja da je S. D. d.d. S. iz RH dužna izvijestiti Ministarstvo o početku rada predstavništva.

 

Prema tome niti dopisništvo niti predstavništvo nisu imali pravnu osobnost.

 

Prema utvrđenju ovog suda S. D. d.d. S., .. nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti, jer je poziv za ročište te sama presuda zbog propuštanja dostavljena dopisništvu u S. koje nema pravnu osobnost, a i kao takva označena je u tužbi. Također nisu ostvareni uvjeti iz članka 96. stavka 2. Zakona jer na presudi nije stavljena potvrda ovršnosti odluke po pravu države u kojoj je donesena.

 

Zbog iznesenog žalba protustranke prihvaćena je kao osnovana a prvostupanjsko rješenje preinačeno temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

 

Nakon donošenja ove drugostupanjske odluke trebalo je donijeti i novu odluku o troškovima postupka  u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Kako je protustranka popisala samo žalbeni trošak koji se sa PDV-om sastoji od troškova žalbe od 981,95 kuna to je ovaj sud protustranci dosudio trošak žalbe, a odluku o troškovima donio temeljem odredbe članka 164. stavka 4. ZPP-a.

 

U Splitu, 14. prosinca 2017.