- 1 -              Kž-eun 28/2017-9

Broj: Kž-eun 28/2017-9

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu predaje tražene osobe A. T. Republici Mađarskoj zbog kaznenog djela iz članka 164. stavaka 1. i 8. Kaznenog zakonika Republike Mađarske (Zakon C iz 2012.; dalje: KZRM), odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 13. studenog 2017. broj Kv-eun-10/17, u sjednici održanoj 22. i 27. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba tražene osobe A. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem je, na temelju članka 29. stavaka 4. i 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13. i 26/15.; dalje: ZPSKS-EU), odobrena predaja tražene osobe A. T. R. M. na temelju europskog uhidbenog naloga Centralnog okružnog suda u Budi broj 18. Buy.3111/2016/3 od 25. kolovoza 2016. radi vođenja  kaznenog postupka zbog kaznenog djela nanošenja po život opasne ozljede iz članka 164. stavaka 1. i 8. KZRM koje je i činjenično opisano (točka I. izreke), određeno je, na temelju članka 29. stavka 5. točke 4. ZPSKS-EU da on, bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje ne smije biti kazneno gonjen niti se protiv njega smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, biti predan drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora niti smije biti izručen trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora (točka II. izreke) te da će, na temelju članka 35. ZPSKS-EU, nakon pravomoćnosti njegovu predaju izvršiti Ured S.I.Re.N.E., Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (točka III. izreke), a odbijen je prijedlog tražene osobe za ukidanje istražnog zatvora (točka IV. izreke).

Spis je, u skladu s odredbom članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba A. T. osobno, s prijedlogom „da se žalba usvoji i ukine se prvostupanjsko rješenje“, kao i po branitelju, odvjetniku M. Š., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „ preinačiti rješenje (…), podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Obje žalbe razmatrane su kao jedna žalba tražene osobe.

Žalba nije osnovana.

Tražena osoba A. T. u žalbi (podnesenoj po branitelju) tvrdi da je „povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH, a i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“ jer da je on „na samom početku suđenja doveden u zabludu glede razloga njegovog uhićenja“ s obzirom na to da je „prilikom prvog ispitivanja (…) obaviješten da je europski uhidbeni nalog izdan iz razloga izručenja u Mađarsku radi izvršenja kazne zatvora“, da je prvostupanjski sud „u odluci o žalbi broj 4 Kv-eun-3/17-2 od dana 24. kolovoza 2017.g. ispravio prethodno nastalu pogrešku na način da je konstatirao da je nalog izdan radi izručenja radi provođenja kaznenog postupka protiv tražene osobe“, a da on „na ročištu dana 16. listopada održanog radi odlučivanja o izručenju (…) više nije ispitivan i obavještavan o okolnosti izručenja, bilo u svrhu izdržavanja kazne zatvora ili u svrhu provođenja kaznenog postupka“. Žalitelj smatra da su time povrijeđene odredbe članka 29. stavka 2. točke 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst) i članka 6. stavka 3. točke a) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; dalje: Konvencija).

Iz spisa proizlazi da je tražena osoba lišena slobode na temelju upozorenja iz Schengenskog informacijskog sustava u kojem je, očiglednom omaškom, uistinu bilo naznačeno da se njena predaja traži radi izvršenja kazne zatvora, a iz prijevoda naknadno dostavljenog europskog uhidbenog naloga proizlazi da se njegova predaja traži radi vođenja kaznenog postupka.

Međutim, činjenica da je traženoj osobi, prilikom poučavanja o njenim pravima prije prvog ispitivanja, bio predočen pogrešan razlog traženja njene predaje, u ovome slučaju nije dovela do povrede njenog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom (članak 468. stavak 2. ZKP/08.), jer posljedica takvog postupanja nije bila pristajanje tražene osobe na predaju u zabludi o razlozima traženja takve predaje. Naime, tražena osoba se već prilikom prvog ispitivanja usprotivila predaji, a kod takvog očitovanja ostala je i na sjednici vijeća na kojoj je doneseno rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. listopada 2017. broj Kv-eun-5/17-23 (koje je bilo ukinuto rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. i 30. listopada 2017. broj Kž-eun-25/2017-7) kao i na sjednici vijeća u ponovljenom postupku na kojoj je doneseno pobijano rješenje, kada je tražena osoba bila pravilno upoznata da je njena predaja zatražena radi vođenja kaznenog postupka pred nadležnim sudom Republike Mađarske.

Zbog toga, suprotno citiranim žalbenim tvrdnjama, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU koju ističe žalitelj.

Neosnovano tražena osoba A. T. u žalbi (podnesenoj po branitelju) tvrdi i da „on uopće nije osoba koju traži sud, te da je očito došlo do zamjene identiteta tražene osobe“, kao što neosnovano taj žalitelj (u osobnoj žalbi) osporava osnovanu sumnju da bi on bio počinitelj kaznenog djela zbog kojega se traži njegova predaja.

Naime, identitet tražene osobe nije sporan, odnosno nedvojbeno je da se europski uhidbeni nalog odnosi upravo na traženu osobu A. T., a ne neku drugu osobu.

Pitanja je li uopće počinjeno kazneno djelo koje je u postupku koji se protiv tražene osoba A. T. vodi u Republici Mađarskoj i, ako jest, je li njegov počinitelj upravo A. T. ili netko drugi mogu biti samo predmetom kaznenog postupka radi čijeg vođenja se traži njegova predaja, a ne samog postupka predaje, u kojem nije dopušteno ispitivati postoji li osnovana sumnja da je tražena osoba njegov počinitelj. Naime, načelo uzajamnog priznavanja između država članica Europske unije temelj je pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije, kako je to proklamirano i člankom 3. ZPSKS-EU, zbog čega u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga nije dopušteno preispitivati zakonitost odluke na temelju koje je on izdan. Zbog toga su citirani navod žalbe tražene osobe podnesene po branitelju, kao i opširni navodi osobne žalbe tražene osobe A. T. kojima osporava počinjenje tog kaznenog djela u ovome postupku, bespredmetni.

              Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZKPKS-EU, ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu tražene osobe nije povrijeđen kazneni zakon.

              Slijedom iznesenog je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZKPKS-EU, odbijena žalba tražene osobe A. T. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. studenog 2017.