1

Poslovni broj: UsIrs-186/16-8

 

                                                                                                                                                                                      Poslovni broj: UsIrs-186/16-8

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

      Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Vesni Šimić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. B., protiv tuženika Gradonačelnika Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, radi raspoređivanja na radno mjesto, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 16. studenoga 2017., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 24. studenoga 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Gradonačelnika Grada Dubrovnika Klasa: UP/II-112-02/16-01/06, Urbroj: 2117/01-01-01-01 od 3. listopada 2016.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Gradonačelnika Grada Dubrovnika, Klasa: UP/II-112-02/16-01/06, Urbroj: 2117/01-01-01-01 od 3. listopada 2016. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja pročelnika Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu G. D. Klasa: UP/I-112-02/16-01/152, Urbroj: 2117/01-03-16-1 od 15. lipnja 2016.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke riješeno je da se Z. B., ovdje tužitelj, sa višom stručnom spremom, pravnik, s 36 godina 5 mjeseci i 4 dana ukupnog radnog staža i 19 godina i 14 dana staža u struci ostvarenog s danom donošenja ovog rješenja, s položenim državnim stručnim ispitom, kao zatečeni službenik u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, u službi na neodređeno vrijeme, zbog donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu gradske uprave G. D., raspoređuje na radno mjesto pod rednim brojem 9.22., stručni suradnik I za komunalnu naknadu za poslovne prostore, u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, Odsjeku za razrez i naplatu komunalnih pristojbi, s danom 15. srpnja 2016. godine. Točkom 2. izreke riješeno je da je raspoređeni službenik dužan s danom raspoređivanja započeti s radom sukladno novom rasporedu, te od tog dana nastavlja ostvarivati prava i obveze iz službe. Točkom 3. izreke riješeno je da pravo na plaću ostvaruje u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova koje za radno mjesto stručni suradnik I za komunalnu naknadu za poslovne prostore iznosi 2,10 utvrđenog za radno mjesto stručni suradnik I i osnovice za izračun plaće 3.725,00 kuna, uvećanog za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža

Tužitelj je pravovremeno podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da tužbu podnosi iz istih razloga zbog kojih je 19. lipnja 2015. podnio tužbu protiv rješenja tuženika Klasa: UP/II-112-02/11-01/01, Urbroj: 2117/01-01-15-6 od 22. svibnja 2015., koja je kod ovog suda zaprimljena pod poslovnim brojem Uslrs-83/15. Tužitelj u tužbi navodi kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da je prilikom donošenja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja nepravilno primijenjeno materijalno pravo i to članak 105. stavak 1. i članak 124. stavak 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ br. 86/08 i 61/11 - dalje: ZSN-a), te članak 19. i članak 34. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ br. 74/10 i 125/14).

Ističe da je činjenica da od 20. srpnja 1998. do danas radi na poslovima vođenja upravnog postupka. Činjenica je dakle da je tužitelj na tim poslovima do donošenja ZSN-a radio više od 10 godina. Činjenica je također da se poslovi vođenja upravnog postupka temeljem odredbe članka 16. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi navode pod poslovima koje obavlja viši savjetnik. Unatoč tome, pobijanim rješenjem tužitelj je raspoređen na radno mjesto stručni suradnik I za komunalnu naknadu za poslovne prostore sa opisom poslova koji su navedeni u stavku II. predmetne tužbe. Uz neke razlike, pojašnjava da se uglavnom radi o istim poslovima na koje je bio raspoređen po rješenju Klasa: UP/I-112-02/11-01/162, Urbroj: 2117/01-03-11-1 od 6. svibnja 2011. protiv kojega je podnio tužbu koja je kod ovog suda zaprimljena pod poslovnim brojem UsIrs-83/15. Pojašnjava da je razlika u tome što se više ne navodi obavljanje pripremnih radnji do donošenja rješenja o prisilnoj naplati komunalne naknade za poslovne prostore. Međutim, da se spominje obrada žalbi u pretežno rutinskim upravnim postupcima vezanim za komunalnu naknadu za poslovne prostore. Shodno navedenom, a obzirom da je tužitelj jedina osoba koja radi na poslovima komunalne naknade za poslovne prostore, što da se i vidi iz novodonesenog Pravilnika, jasno proizlazi da tužitelj obavlja sve poslove koji se jednim imenom nazivaju poslovi vođenja upravnog postupka.

Ukazuje da je osnovna intencija članka 105. stavak 1. i članka 124. stavak 3. ZSN-a, te članka 34. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi da se službenicima sa višegodišnjim radnim iskustvom na određenom radnom mjestu (više od 10 godina) adekvatno vrednuje dužina staža, odnosno rada i da se prizna pravo da i dalje obavljaju te poslove unatoč tome što imaju za jedan stupanj nižu stručnu spremu od propisane za to radno mjesto. Sukladno iznijetom, smatra da bi budući je od 20. srpnja 1998. do donošenja Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, više od 10 godina obavljao poslove sa višom stručnom spremom, trebao biti raspoređen na radno mjesto višeg savjetnika za koje se traži visoka stručna sprema. Osporene odluke donesene su protivno izloženom, odnosno da bi bile donesene protivno intenciji navedenih odredaba. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu protivi se navodima tužbe i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako je rješenjem pročelnika Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu G. D. Klasa: UP/I-112-02/16-01/152, Urbroj: 2117/01-03-16-1 od 15. lipnja 2016., tužitelj, kao zatečeni službenik u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu u službi na neodređeno vrijeme zbog donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu gradske uprave G. D., raspoređen na radno mjesto pod rednim brojem 9.22, stručni suradnik I za komunalnu naknadu za poslovne prostore, u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, Odsjeku za razrez i naplatu komunalnih pristojbi, s danom 15. srpnja 2016. godine te mu je utvrđena plaća za navedeno radno mjesto.

Prije donošenja pobijanog rješenja tužitelj je bio raspoređen na radno mjesto stručni suradnik I za komunalnu naknadu za poslovne prostore po izvršnom rješenju Klasa: UP/I-112-02/11-01/162, Urbroj: 2117/01-03-11-1 od 6. svibnja 2011. godine. U sistematizaciji radnih mjesta Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, Odsjeku za razrez i naplatu komunalnih pristojbi, koja je sastavni dio Pravilnika o unutarnjem redu gradske uprave G. D. Klasa: 023-05/16-01/01, Urbroj: 2117/01-01/16-16 od 8. travnja 2016. godine, koji je stupio na snagu 20. travnja 2016. godine (u daljnjem tekstu „Pravilnik“), utvrđeno je radno mjesto pod rednim brojem 9.22, stručni suradnik I za komunalnu naknadu za poslovne prostore po uvjetima za raspored i opisu poslova odgovora radnom mjestu suradnik I za komunalnu naknadu po Pravilniku o unutarnjem redu gradske uprave G. D. koji je donesen dana 22. travnja 2011. godine. Obzirom da je tužitelj od 1998. godine pa do rasporeda po pobijanom rješenju bi raspoređen na radna mjesta po rješenjima o rasporedu Klasa: 112-01/98-01/373, Urbroj: 2117/01-01-98-1 od 20. srpnja 1998. godine, Klasa: 112-01/00-01/152, Urbroj:2117/01-01-002 od 21. prosinca 2000. godine, Klasa: 112-01/04-01/45, Urbroj: 2117/01-01-04-01 od 3. lipnja 2004. godine, Klasa: UP/I-112-02/08-01/042, Urbroj: 2117/01-01-08-1 od 1. veljače 2008. godine, Klasa: UP/I-112-02/09-01/190, Urbroj: 2117/01-03-09-1 od 17. kolovoza 2009. godine i Klasa: UP/I-112-02/11-01/162, Urbroj: 2117/01-03-11-1 od 6. svibnja 2011. godine za koja su propisani uvjeti više stručne spreme, a na kojim poslovima je nastavio i raditi sukladno rješenju Klasa: UP/I-112-02/16-01/152, Urbroj: 2117/01-03-16-1 od 15. lipnja 2016. godine, na tužitelja se gore spomenute odredbe ne mogu primijeniti. Tuženik ističe da je tužitelj rješenjem gradonačelnika Klasa: 112-01/98-01/373, Urbroj: 2117/01-01-98-1 od 20. srpnja 1998. godine raspoređen na radno mjesto Viši upravni referent za komunalnu naknadu u Odsjeku za komunalne djelatnosti u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i infrastrukturu. Uvjeti za raspored na radno mjesto bili su VI. stupanj stručne spreme i tri godine radnog iskustva. Tužitelj je na navedenom radnom mjestu bio raspoređen do 1. siječnja 2001. godine kada je rješenjem gradonačelnika Klasa: 112-01/00-01/152, Urbroj: 2117/01-01-00-2 od 21. prosinca 2000. godine raspoređen na radno mjesto Viši upravni referent u Odsjeku komunalnog doprinosa i komunalne naknade u Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo. Uvjeti za raspored na navedeno radno mjesto bili su: VI/1 stupanj stručne spreme, ekonomski ili upravni smjer, tri godine radnog iskustva u struci ili pet godina radnog iskustva, državni stručni ispit, poznavanje rada na računalu. Na prethodno spomenutom radnom mjestu tužitelj je bio raspoređen do 3. lipnja 2004. godine kada je rješenjem gradonačelnice Klasa: 112-01/04-01/45, Urbroj: 2117/01-01-04-1 od 3. lipnja 2004. godine raspoređen na radno mjesto Višeg upravnog referenta u Pododsjek komunalnog doprinosa, komunalne naknade i spomeničke rente u Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo i mjesnu samoupravu. Uvjeti za raspored na radno mjesto bili su VI/1 stupanj stručne spreme, upravni, ekonomski ili drugi odgovarajući smjer, državni stručni ispit, poznavanje rada na računalu, poznavanje jednog svjetskog jezika.

Danom 1. veljače 2008. godine tužitelj je rješenjem gradonačelnice Klasa: UP/I-112-02/08-01/42, Urbroj: 2117/01-01-08-1 od 1. veljače 2008. godine raspoređen na radno mjesto Viši upravni savjetnik za naplatu komunalnih pristojbi u Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo i mjesnu samoupravu. Uvjeti za raspored na radno mjesto bili su viša stručna sprema upravne ili druge odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit, poznavanje jednog svjetskog jezika i poznavanje rada na računalu.

Danom 1. rujna 2009. godine tužitelj je rješenjem pročelnice Upravnog odjela za promet i komunalne poslove Klasa: UP/I-112-02/09-01/190, Urbroj: 2117/01-03-09-01 od 17. kolovoza 2009. godine raspoređen na radno mjesto Viši upravni referent za naplatu komunalnih pristojbi u Upravnom odjelu za promet i komunalne poslove. Uvjeti za raspored na radno mjesto bili su: viša stručna sprema upravne ili druge odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit, poznavanje jednog stranog jezika i poznavanje rada na računalu.

Nadalje je rješenjem Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu Klasa: UP/I-112-02/11-01/162, Urbroj: 2117/01-03-11-1 od 6. svibnja 2011. tužitelj raspoređen na poslove radnog mjesta stručni suradnik I za komunalnu naknadu za poslovne prostore u Odsjeku za razrez i naplatu komunalnih pristojbi i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu. Uvjeti za raspored na navedeno radno mjesto su: sveučilišni prvostupnik pravne, ekonomske ili građevinske struke, najmanje tri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, poznavanje jednog svjetskog jezika, poznavanje rada na računalu i položen državni stručni ispit. Obzirom na prethodno izneseno, nesporno proizlazi da je tužitelj od 1998. godine bio raspoređen isključivo na poslovima za koje je kao uvjet stručne spreme tražena viša stručna sprema, te se na niti jedno od navedenih rješenja do rješenja iz 2011. godine tužitelj nije žalio. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj radio preko 10 godina na poslovima za koje je bio propisan uvjet više stručne spreme, a koju je tužitelj i imao, što znači da je imao stručnu spremu koja je bila uvjet za raspored na zatečenom radnom mjestu, a ne za jedan stupanj nižu stručnu spremu od propisane da bi se na tužitelja primijenila navedena odredba.

U svezi tvrdnje tužitelja da je od 20. srpnja 1998. do donošenja osporenog rješenja radio na poslovima vođenja upravnog postupka, tuženik navodi da je uvidom u opise poslova radnih mjesta na kojima je tužitelj radio utvrđeno da je u opisima poslova višeg upravnog referenta stajalo: vodi upravni postupak i donosi rješenja o obvezi plaćanja i prisilne naplate komunalne naknade u granicama dobivenog ovlaštenja; sudjeluje u vođenju upravnog postupka u prvom stupnju iz djelokruga i ovlasti odsjeka; obavlja poslove koji obuhvaćaju vođenje upravnog postupka i donošenje rješenja u granicama dobivene ovlasti. Stupanjem na snagu Uredbe radno mjesto stručni suradnik sukladno članku 20. Uredbe svrstano je u radna mjesta III. kategorije koja obuhvaćaju izvršavanje jednostavnijih i pretežno rutinskih upravnih, administrativnih i stručnih poslova. Navedeno radno mjesto najviše je rangirano radno mjesto sa stručnom spremom sveučilišni prvostupnik struke ili stručni prvostupnik struke. Standardna mjerila za radna mjesta u potkategoriji stručnog suradnika navedena su u članku 21. Uredbe. Obzirom na sve navedeno, tuženik ukazuje da se tužitelj ne može pozivati na odredbu članka 124. stavak 3. ZSN-a iz razloga što je radio preko deset godina na radnim mjestima čiji je opis poslova obuhvaćao vođenje upravnog postupka. Pojašnjava da je stupanjem na snagu ZSN-a, sukladno članku 1. istog, uređen prijam u službu te prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza službenika i namještenika, dok je klasifikacija radnih mjesta utvrđena Uredbom Vlada R. H. sukladno članku 79. ZSN-a. Do stupanja na snagu navedenog zakona i uredbe na prava i obveze službenika i namještenika u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave primjenjivao se Zakon o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj 27/01). Sukladno Zakonu o državnim službenicima i namještenicima poslovi radnog mjesta višeg upravnog referenta obuhvaćali su između ostalog vođenje upravnog postupka i donošenje rješenja u granicama dobivene ovlasti, dok je uvjet za raspored na navedeno radno mjesto između ostalog bio viša stručna sprema upravne ili druge odgovarajuće struke. Navedeno je i propisano Pravilnicima o upravnim odjelima i službama G. D. te je sukladno tome tužitelj bio raspoređivan na radna mjesta za koje je ispunjavao sve uvjete. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj rješenjem pročelnika Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu Klasa: UP/I-112-02/16-01/152, Urbroj: 2117/01-03-16-1 od 15. lipnja 2016. zakonito raspoređen na radno mjesto stručni suradnik I za komunalne naknadu jer za navedeno mjesto ispunjava uvjete te se na tužitelja nije mogla primijeniti odredba članka 124. stavak 3. ZSN-a i članka 34. Uredbe.

Nadalje, ističe da tužitelj ne ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto višeg savjetnika jer je za raspored na isto potrebno imati visoku stručnu spremu te četiri godine rada na visokoj stručnoj spremi. Iz svega navedenog proizlazi da je pročelnik Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu G. D. donio pravilno i zakonito prvostupanjsko rješenje o rasporedu službenika Z. B. Klasa: UP/I-112-02/16-01/152; Urbroj: 2117/01-03-16-1 od 15. lipnja 2016. na radno mjesto stručni suradnik I za komunalnu naknadu. Navode prvostupanjskog tijela rješenjem Klasa: UP/II-112-02/16-01/06, Urbroj: 2117/01-01-01 od 3. listopada 2016. je potvrdilo i drugostupanjsko tijelo odbijanjem žalbe tužitelja. Predlaže da Sud odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Tuženik je ovom sudu pute fax-a 16. studenoga 2017. dostavio podnesak s prilozima, uz koji podnesak je tuženik dostavio presudu ovog suda, poslovnog broja UsIrs-83/15-11 od 23. lipnja 2017., kojim je odbijena tužba tužitelja podnesena protiv rješenja tuženika Klasa: UP/II-112-02/11-01/01, Urbroj: 2117/01-01-15-6 od 22. svibnja 2015.

Sud je 16. studenoga 2017. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu nisu pristupile uredno pozvane stranke. Stoga je Sud sukladno ovlaštenju iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Među strankama je sporno jesu li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene odredbe čl. 105. i čl. 124. st. 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi  te odredba čl. 34. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj: 86/08 i 61/11, dalje Uredba).

Odredbom članka 105. stavkom 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj: 86/08 i 61/11, dalje ZSN) je propisano da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, službenici se raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da ako se pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost kod rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti.

Odredbom članka 124. ZSN propisan je i reguliran status zatečenih službenika pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da službenici i namještenici zatečeni na radu u upravnim tijelima lokalnih jedinica na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju raditi na svojim dotadašnjim radnim mjestima te zadržavaju plaće i druga prava prema dotadašnjim rješenjima, do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu usklađenim s odredbama ovoga Zakona i Uredbe iz članka 79. ovoga Zakona.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da zatečeni službenici i namještenici koji imaju za jedan stupanj stručnu spremu nižu od stručne spreme koja je propisana za radno mjesto na kojem su zatečeni na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, mogu i dalje obavljati poslove koji odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojem su zatečeni ako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju najmanje deset godina radnog staža.

Odredbom članka 34. st. 1. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj: 86/08 i 61/11, dalje Uredba) je propisano da neovisno o odredbama ove Uredbe, zatečeni službenici i namještenici koji imaju za jedan stupanj stručnu spremu nižu od stručne spreme koja je propisana za radno mjesto na kojem su zatečeni na dan stupanja na snagu Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, mogu i dalje obavljati poslove koji odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojem su zatečeni pod uvjetima propisanima u članku 124. stavku 3. toga Zakona.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da službenici i namještenici zatečeni na dan stupanja na snagu ove Uredbe sa strukom različitom od struke utvrđene pravilnikom o unutarnjem redu usklađenim s ovom Uredbom, mogu biti raspoređeni na radna mjesta koja odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojem su zatečeni ako ispunjavaju ostale uvjete za raspored na radno mjesto.

Prvostupanjsko rješenje doneseno je s obrazloženjem da je tužitelj na radno mjesto stručni suradnik I za komunalnu naknadu za poslovne prostore, u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, Odsjeku za razrez i naplatu komunalnih pristojbi, raspoređen stupanjem na snagu Pravilnika o unutarnjem redu gradske uprave G. D. Klasa: 023-05/16-01/01, Urbroj: 2117/01-01/16-16 od 8. travnja 2016. godine, koji je stupio na snagu 20. travnja 2016. godine (u daljnjem tekstu „Pravilnik“), što među strankama nije niti sporno. Nadalje, u sistematizaciji radnih mjesta Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, Odsjeku za razrez i naplatu komunalnih pristojbi, koja je sastavni dio naznačenog Pravilnika, utvrđeno je radno mjesto pod rednim brojem 9.22, na koje je tužitelj raspoređen prvostupanjskim rješenjem i to stručni suradnik I za komunalnu naknadu za poslovne prostore, s utvrđenim uvjetima za raspored na radno mjesto, odnosno potrebnim stručnim zvanjem: sveučilišni prvostupnik struke ili stručni prvostupnik pravne, ekonomske ili građevinske struke, najmanje tri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit, poznavanje rada na računalu, poznavanje jednog svjetskog jezika te s utvrđenim opisom poslova radnog mjesta sa standardnim mjerilima za klasifikaciju radnih mjesta.

Tuženik je povodom izjavljene žalbe tužitelja donio osporeno rješenje, u obrazloženju kojeg je u bitnom naveo da je uvidom u osobni očevidnik tužitelja utvrđeno kako je od 1998. do rasporeda po pobijanom prvostupanjskom rješenju od 15. lipnja 2016., tužitelj bio raspoređen isključivo na poslovima za koje je kao uvjet stručne spreme tražena viša stručna sprema. Radi navedenog, ocijenjeno je da kod službenika Z. B., ovdje tužitelja, ne postoje uvjeti sukladno citiranom članku 124. stavku 3. ZSN-a. Ujedno je navedeno da je uvidom u Pravilnik utvrđeno kako je jedan od uvjeta za raspored na neko od radnih mjesta višeg savjetnika potrebno stručno zvanje magistar struke ili stručni specijalist, a koji uvjet tužitelj ne ispunjava, radi čega ne može biti raspoređen na traženo radno mjesto.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što nije sporno da je tužitelj sve od 20. srpnja 1998. kada je raspoređen na radno mjesto višeg upravnog referenta za komunalnu naknadu pa sve do donošenja osporavanog prvostupanjskog rješenja Klasa: UP/I-112-02/16-01/152, Urbroj: 2117/01-03-16-1 od 15. lipnja 2016., bio raspoređen i radio isključivo na poslovima za koje je kao uvjet stručne spreme bila propisana viša stručna sprema, a koju činjenicu tužitelj niti ne spori, već u tužbi izričito navodi kako je radio isključivo na poslovima na kojima je kao uvjet  bila propisana viša stručna sprema.

Stoga, pored činjenice da je tužitelj do donošenja  predmetnog prvostupanjskog rješenja o rasporedu radio preko deset godina na poslovima za koje je bio propisan uvjet više stručne spreme, a koju stručnu spremu tužitelj ima, što znači da je imao upravo onu stručnu spremu koja je i bila propisana kao uvjet za raspored na navedeno radno mjesto, to je pravilna ocjena prvostupanjskog upravnog tijela, a potom i tuženika da u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbe članka 34. st. 1. Uredbe, a kako to neosnovano smatra tužitelj.

Ovo stoga što je naprijed citiranom odredbom čl. 34. st. 1. Uredbe propisano da zatečeni službenici i namještenici koji imaju za jedan stupanj stručnu spremu nižu od stručne spreme koja je propisana za radno mjesto na kojem su zatečeni na dan stupanja na snagu Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, mogu i dalje obavljati poslove koji odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojem su zatečeni pod uvjetima propisanima u članku 124. stavku 3. toga Zakona.

Međutim, kako  je odredbom članka 124. st. 3. ZSN propisano da zatečeni službenici i namještenici koji imaju za jedan stupanj stručnu spremu nižu od stručne spreme koja je propisana za radno mjesto na kojem su zatečeni na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, mogu i dalje obavljati poslove koji odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojem su zatečeni ako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju najmanje deset godina radnog staža, a kako je nesporno da je za radno mjesto na kojem je tužitelj zatečen na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, bila propisana isključivo viša stručna sprema, a koju  stručnu spremu tužitelj nesporno ima, to u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet propisan citiranom odredbom članka 124. st. 3. ZSN-a, da bi se u konkretnom slučaju mogla primijeniti odredba čl. 34. st. 1. Uredbe, na koju se tužitelj neosnovano poziva.

Stoga, slijedom naprijed navedenih utvrđenja, a kako tužitelj ima stručnu spremu koja je uvjet za raspored na radno mjesto stručni suradnik I za komunalnu naknadu za poslovne prostore, u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, Odsjeku za razrez i naplatu komunalnih pristojbi, pravilno je primjenom članka 105. ZSN-a, tužitelj raspoređen na navedeno radno mjesto, te je po ocjeni ovog Suda pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog upravnog tijela o rasporedu tužitelja Klasa: UP/I-112-02/16-01/152, Urbroj: 2117/01-03-16-1 od 15. lipnja 2016., kao i osporavano rješenje tuženika Klasa: UP/II-112-02/16-01/06, Urbroj: 2117/01-01-01-01 od 3. listopada 2016, kojim je odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja uz valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom  svega naprijed  navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 57. st. 1.  ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti  kao u izreci.

 

U Splitu, 24. studenoga 2017.

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić, v. r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  ZUS-a).

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Vesna Šimić