- 1 -              Rev 1226/13-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1226/13-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz M., kojeg zastupa punomoćnica V. J. S., odvjetnica u K., protiv tuženice G. M. iz H., koju zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik u K., radi uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-3363/12-2 od 11. prosinca 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-862/11-21 od 3. travnja 2012., u sjednici održanoj 22. studenoga 2017.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženica G. M. iz H., dužna je na dvorišnoj zgradi koja se nalazi u dvorištu u M.,  vlasništvo tužitelja V. Š. iz M., uspostaviti prijašnje stanje kakvo je bilo prilikom zaključenja ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 3. srpnja 2009. i to:

- u prostoriji broj 3 prizemlja, koja je u naravi hodnik, ukloniti s poda postavljene zidne pločice, ukloniti sa zidova žutu boju, te zidove hodnika obojiti bijelom bojom te postaviti na pod tepison srednje kvalitete,

- u prostoriji broj 4, 5, 6, 7, prizemlja koje u naravi predstavljaju sobe, ukloniti postavljeni laminat, zatim u sobama broj 4 i 5 ukloniti zelenu boju sa zidova, a u sobama broj 6 i 7 ukloniti narančastu boju sa zidova, te u sve sobe postaviti tapison uobičajene srednje kvalitete, te zidove obojiti bijelom bojom, a na prozore postaviti najlon zavjese vel. 2,5 m x 2,5 m,

- u prostoriji broj 9 prizemlja, koja je u naravi soba ukloniti postavljeni laminat s poda, sa zidova ukloniti zelenu boju, te na podove postaviti tapison srednje kvalitete, a zidove obojiti bijelom bojom, a na prozor postaviti najlon zavjesu veličine 2,5 x 2,5 m,

- u prostoriji broj 10 prizemlja, koja u naravi predstavlja kuhinju, skinuti nanesenu boju sa zidova i zidove obojiti bijelom bojom,

- u prostoriji broj 11 prizemlja, koja u naravi predstavlja sobu, ukloniti postavljeni laminat s poda, i sa zidova ukloniti narančastu boju, te na pod postaviti tapison srednje kvalitete, a zidove obojiti bijelom bojom, te na prozor postaviti najlon zavjese vel. 2,5 x 2,5 m,

- u prostoriji broj 2 kata, koja u naravi predstavlja dnevni boravak, zamijeniti oštećene podne pločice,

- u prostoriji broj 3 kata, koja u naravi predstavlja sobu, postaviti na pod glazuru i na istu postaviti tapison srednje kvalitete,

- u prostoriji broj 4 kata, koja u naravi predstavlja sobu, postaviti na pod tapison srednje kvalitete, ugraditi jedan trokrilni prozor na isto mjesto s kojeg je uklonjen, te postaviti željezne radijatore i cijevi za centralno grijanje na mjesta s kojih je uklonjeno,

- u prostoriji broj 5 kata, koja u naravi predstavlja kuhinju, postaviti na pod linoleum srednje kvalitete, te nabaviti i montirati donje kuhinjske elemente i to dva dvokrilna i jedan jednokrilni elemenat,

- u prostoriji broj 6 kata, koja u naravi predstavlja blagavaonu postaviti na pod linoleum srednje kvalitete, ukloniti s poda podne pločice, postaviti na ranija mjesta tri željezna radijatora te postaviti na prozor drvene karniše i najlon zavjese dimenzija 2,5 x 2,5 m,

- u prostorijama broj 7, 8 i 9 kata, koje u naravi predstavljaju sobe, skinuti s podova postavljeni laminat i staviti na podove tapison srednje kvalitete te u prostorijama 7 i 8 sa zidova ukloniti boju breskve, a u sobi broj 9 ukloniti žuto-zelenu boju, te sve zidove obojiti bijelom bojom,

- u prostoriji broj 10 kata, koja u naravi predstavlja hodnik, ukloniti podne pločice i postaviti linoleum srednje kvalitete, a sa zidova ukloniti žutu boju i zidove obojiti bijelom bojom,

- u prostoriji broj 11 kata, koja u naravi predstavlja sanitarni čvor, postaviti WC školjku i vodokotlić te ukloniti podne pločice koje su postavljene na postojeće podne pločice,

- u prostorijama broj 12, 13, 14, 15 i 16 kata koje u naravi predstavljaju sobe, ukloniti s podova laminat i na podove postaviti tapison srednje kvalitete, a u sobi broj 12 ukloniti žuto-zelenu boju, u sobi broj 13 ukloniti ljubičastu boju, u sobi broj 14 ukloniti narančastu boju, u sobi broj 15 ukloniti narančastu boju i sobi broj 16 ukloniti roza boju, te zidove u svim sobama obojiti bijelom bojom, te na prozore svih soba postaviti najlon zavjese veličine 2,5 x 2,5 m,

- u sobama broj 4, 5, 6, 7, 9 i 11 prizemlje zgrade i u prostorijama broj 3, 4, 7, 8, 9, 12, 13, 14, 15 i 16 kata zgrade postaviti namještaj koji se za svaku sobu sastoji od dva drvena kreveta s madracima, dva dvokrilna drvena ormara, jednog drvenog stola i dvije drvene stolice s naslonom, u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju V. Š. da tuženici G. M. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.905,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Protiv drugostupanjske presude stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka.

 

S obzirom da je pobijana presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, zbog čega je bespredmetno pozivanje tužitelja na reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom, odnosno rezultatom cjelokupnog postupka. Zbog toga nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe revident.

 

Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident.

 

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su postupajući u skladu s citiranim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući provedene dokaze utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor.

 

Pri tome još valja dodati da je prvostupanjski sud opravdano odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjestu na okolnost utvrđivanja razlike, odnosno stanja nekretnine u trenutku predaje nekretnine u posjed tuženici i stanja nekretnine nakon predaje odnosno izvršenih radova od strane tuženice na predmetnoj nekretnini, za što je naveo valjane razloge, pa prihvaćanjem tog zaključka u postupku pred drugostupanjskim sudom nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. i čl. 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

Osim toga, s obzirom da tužitelj nije iznio koja odlučna činjenica bi se mogla utvrditi izvođenjem dokaza čitanjem spisa Općinskog suda u Križevcima P-465/2010, kraj činjenice da je tužitelj kao stranka i sam mogao pribaviti za spis navedenu pravomoćnu presudu na koju se poziva, to su neodlučni revizijski navodi tužitelja da su neizvođenjem toga dokaza sudovi u postupku koji je prethodio reviziji počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

Nadalje, suprotno navodima revidenta, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, kao i čl. 8. ZPP na koje se sadržajno ukazuje revizijom.

 

Također, navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

U postupku koji je prethodio reviziji su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine koja je u naravi dvorišna zgrada i nalazi se u dvorištu u M.,

- da se radi o poslovnim prostorijama koje su bile namijenjene za obavljanje udomiteljske djelatnosti, a koju je tužitelj i obavljao zajedno sa svojom suprugom prije zaključenja ugovora o zakupu,

- da je tužitelj kao zakupodavac s tuženicom kao zakupoprimcem zaključio ugovor o zakupu 3. srpnja 2009. sa svrhom da tuženica u tom prostoru obavlja djelatnost ustanove za psihički bolesne odrasle osobe,

- da u trenutku zaključenja ugovora o zakupu prostor nije ispunjavao sve uvjete da bi se odmah moglo početi s obavljanjem te djelatnosti,

- da je ugovorom o zakupu ugovoreno da će tuženica kao zakupoprimac na kući i u kući izvršiti radove i preinake koje su propisane i neophodne za početak rada i dobivanje dozvole, a koje radove bi trebao izvesti zakupoprimac te da se radovi trebaju obaviti na fasadi kuće, krovištu kuće, ogradi, oko kuće i okućnice, sređivanje okoliša te unutarnje postavljanje podova, popločavanje, krečenje i namještaj i oprema propisana propisima za otvaranje ustanove,

- da je tuženica temeljem tog ugovora iz prostorija prizemlja i kata iznijela tepisone koji su bili postavljeni po podovima te u neke prostorije stavila laminat, a u neke podne pločice, da je u kupaonici demontirala WC školjku, da je u prostoriji kuhinje skinula kuhinjske elemente te na katu skinula prozor i srušila zid ispod prozora širine 2 m i visine 1m, da je pokrečila zidove, te skinula radijatore,

- da je prilikom izvođenja ovih radova bio prisutan i tužitelj koji te radove nije zabranio, te da je tužitelj osobno preuzeo elemente viseće kuhinje, radijatore, dio tepisona, dok je dio tepisona spaljen jer su bili u lošem stanju,

- da su se neke stvari (za koje tužitelj tvrdi da su se nalazile u prostorijama tuženika u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu) nalazile kod tužitelja, dok za neke stvari tužitelj nije dokazao da su bile u poslovnom prostoru u vrijeme kada je tuženica započela s izvođenjem radova i da ih je ona uklonila te da se nalaze kod nje,

- da među stranaka nije sporno da je ugovor o zakupu raskinut sudskim putem na zahtjev tužitelja, te da tuženica nije u cijelosti izvela sve radove radi uređenja poslovnog prostora tužitelja, a koje uređenje je bilo nužno učiniti da bi se tuženica uopće mogla baviti djelatnošću zbog koje je ugovor o zakupu i zaključen

- da je tuženica tvrdila da je ona prestala obavljati radove jer poslovni prostor nije imao građevinsku i druge dozvole kao niti zaseban priključak za električnu energiju pa da iz tih razloga nije mogao biti priveden svrsi,

- da se prvostupanjski sud nije posebno bavio utvrđenjem činjenica vezanih za razloge raskida ugovora.

 

Na temelju navedenih utvrđenja, a s obzirom da tužitelj tuženici nije predao poslovni prostor u stanju podobnom za obavljanje ugovorene djelatnosti, da je u ugovoru o zakupu bilo navedeno koje radove će tuženica obaviti da bi prostor privela ugovorenoj namjeni, kao i da je uređenje prostora izvršeno uz suglasnost tužitelja, sudovi su ocijenili da je volja ugovornih stranaka u trenutku zaključenja ugovora o zakupu bila takva da tako uređeni prostor ostane tužitelju i nakon prestanka ugovora o zakupu, slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev radi vraćanja poslovnog prostora u onakvom stanju u kakvom je taj poslovni prostor bio u trenutku zaključenja ugovora o zakupu pozivom na odredbe čl. 8., čl. 10. st. 1. i čl. 15. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, broj 125/11). Pri tome su sudovi u odnosu na primjenu odredbe čl. 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) naveli da je učinak raskida ugovora takav da se obje strane oslobađaju svojih obveza osim obveze na naknadu štete, s tim da svaka strana ima pravo zahtijevati vraćanje onog što je dano, a s obzirom da je tuženica tužitelju vratila poslovni prostor kojeg je imala u zakupu, da je upravo to ono što je po osnovu ugovora o zakupu tuženica primila.

 

Takvo shvaćanje pravilnim prihvaća i revizijski sud.

 

Naime, prema odredbi čl. 8. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (koji se na temelju odredbe čl. 44. tog Zakona primjenjuje na predmetni postupak) zakupodavac je dužan zakupniku predati poslovni prostor u stanju utvrđenom ugovorom (stavak 1), a ako ugovorom nije utvrđeno u kakvom stanju zakupodavac predaje zakupniku poslovni prostor smatra se da je poslovni prostor predan u stanju prikladnom za obavljanje djelatnosti predviđene ugovorom.

 

Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora propisano je da ako zakupodavac ne preda zakupniku poslovni prostor u stanju utvrđenom ugovorom, odnosno ovim Zakonom, zakupnik ima pravo raskinuti ugovor o zakupu, ili tražiti razmjerno sniženje zakupnine, ili na teret zakupodavca sam dovesti poslovni prostor u takvo stanje, ako to nije učinio zakupodavac nakon što ga je zakupnik na to pozvao i ostavio mu za to primjeren rok, dok je odredbom čl. 15. st. 1. navedenog Zakona propisano da zakupnik ne smije bez izričite pisane suglasnosti zakupodavca činiti preinake poslovnog prostora kojima se mijenja konstrukcija, raspored, površina, namjena ili vanjski izgled poslovnog prostora.

 

Prema odredbi čl. 20. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora nakon prestanka zakupa zakupnik je dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u stanju u kojemu ga je primio, ako nije drukčije ugovoreno ili propisano ovim Zakonom.

 

Nije sporno da stranke u predmetnom ugovoru o zakupu nisu izričito ugovorile u kakvom je stanju zakupnik dužan vratiti poslovni prostor zakupodavcu po prestanku zakupa.

 

Međutim, tijekom postupka, a i u revizijskom stupnju postupka sporno je kakva je bila volja ugovornih stranaka prilikom sklapanja ugovora o zakupu, glede toga u kakvom je stanju zakupnik bio dužan predati poslovni prostor zakupodavcu nakon prestanka zakupa.

 

Naime, odredbom čl. 26. ZOO propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

 

Prema odredbi čl. 5. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ugovorom o zakupu poslovnog prostora obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.

 

Stoga, u situaciji kada tužitelj nije predao poslovni prostor tuženici u stanju podobnom za obavljanje ugovorene djelatnosti, te u situaciji kada su stranke u samom ugovoru o zakupu navele koje sve radove će tuženica obaviti da bi taj prostor privela ugovorenoj namjeni, dakle kada je u samom ugovoru o zakupu tužitelj dozvolio izvođenje svih onih radova koje je tuženica izvela u poslovnom prostoru (a koje radove joj prilikom izvođenja istih tužitelj nije zabranio), to proizlazi da je u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o zakupu volja ugovornih stranaka (u pogledu toga u kakvom je stanju zakupnik bio dužan predati poslovni prostor zakupodavcu nakon prestanka zakupa), bila da upravo tako uređeni prostor ostane tužitelju i nakon prestanka ugovora o zakupu, iako to stranke nisu izričito navele u ugovoru.

 

Zbog izloženog, a suprotno navodima revizije, pravilno su sudovi u postupku primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev, pravilno zaključujući da tužitelj nema pravo tražiti od tuženice poslovni prostor u onakvom stanju u kakvom je taj poslovni prostor bio u trenutku zaključenja ugovora o zakupu, jer to i prema shvaćanju ovog suda nije bila volja ugovornih stranaka prilikom zaključenja predmetnog ugovora o zakupu, kako su to sudovi pravilno ocijenili.

 

Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 22. studenoga 2017.