- 1 -              Rev 2891/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2891/15-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. B. d. d. R., ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P., S. F. i K. P. iz R., protiv ovršenika 1. V. V. iz R., ..., JBMG: ..., OIB: ..., zastupane po punomoćnici O. M., odvjetnici iz Z., 2. A. V. Š. iz H., ..., JMBG: ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima D. Č.1, D. Č.2 i J. B. Č., odvjetnicima iz R., 3. A. B. iz G., ..., JMBG: ..., OIB: ..., 4. T. B. iz L. O., ..., JMBG: ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz G., 5. B. R. iz K., Nj., JMBG: ..., OIB: ..., 6. I. Ć. iz G., ..., JMBG: ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz G. i 7. N. Ć. iz G., ..., JMBG: ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz G., radi namirenja novčane tražbine ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4183/2012-3 od 3. travnja 2015., kojim je u odnosu na ovršenicu V. V. preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2941/11 od 3. studenog 2011., u sjednici održanoj 21. studenog 2017.,

 

r i j e š i o  j e:

 

I.              Revizija ovrhovoditelja se prihvaća te se u odnosu na ovršenicu V. V. ukida rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4183/2012-3 od 3. travnja 2015. i predmet se u odnosu na nju vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II.              Revizija ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4183/2012-3 od 3. travnja 2015. se odbacuje u odnosu na pitanja:

 

2.              Da li je sud, u ovršnom postupku, ovlašten utvrditi valjanost potpisa na potvrđenoj (solemniziranoj) ispravi odnosno da li je ovlašten ispitivati valjanost potvrde javnog bilježnika u skladu s člankom 54. st. 6. Zakona o javnom bilježništvu?

 

3.              Da li je ovrha temeljem javnobilježničke solemnizirane isprave dopuštena ili nije?

 

4.              Je li prvostupanjski sud ovlašten donijeti rješenje o ovrsi temeljem javnobilježničke isprave koja je sukladno članku 54. Zakona o javnom bilježništvu ili se tek u žalbenom postupku i angažmanom višeg suda odlučuje o formi i pravnoj (ne)valjanosti javnobilježničke isprave i odlučnih činjenica u vezi s ovršnošću?

 

5.              Postoje li uvjeti da drugostupanjski sud odlučuje o pravnoj snazi ovršne javnobilježničke isprave, odnosno postoje li uvjeti da se drugostupanjski sud, nakon odluke prvostupanjskog tijela o svim bitnim sastojcima Prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave i donošenja Rješenja, kada ispita da je ovršna isprava podobna za donošenje rješenja o ovrsi, upusti u odlučivanje u svezi čl. 54. st. 6. Zakona o javnom bilježništvu?

 

6.              Može li jedan drugostupanjski sud, temeljem donijetog rješenja o ovrsi na temelju iste ovršne isprave prvostupanjskog suda, odbiti žalbu ovršenika iz razloga utvrđenja da prijedlog za ovrhu sadrži sve potrebne podatke propisane Ovršnim zakonom, te iz razloga da nije bilo nikakvih nedostataka u prijedlogu ovrhovoditelja ili u dokumentaciji priloženoj uz prijedloge te suprotno žalbenim navodima utvrditi da je Rješenje o ovrsi pravilno utemeljeno na odredbama OZ i ZJB, a drugi drugostupanjski sud temeljem Rješenja o ovrsi na temelju iste ovršne isprave prihvatiti žalbene razloge ovršenika, preinačiti rješenje o ovrsi i odbiti ovršni zahtjev?“

 

III.              Odbija se zahtjev ovršenice V. V. za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Rijeci rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2941/11 od 3. studenog 2011. odredio je ovrhu na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu od 29. kolovoza 1997. godine, sklopljenog između ovrhovoditelja i ovršenika, a solemniziranog u uredu javnog bilježnika M. B. iz R. dana 29. kolovoza 1997. godine pod poslovnim brojem OU-373/97, ovršnog dana 13. veljače 2003. godine, u skladu s izvodom iz poslovnih knjiga od 9. svibnja 2011. godine.

 

Ovrha je određena radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 501.926,58 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 9. svibnja 2011. godine do isplate, uvećano za troškove ovog postupka u iznosu od 11.735,07 kuna, sa zateznim kamatama i to pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava svih ovršenika sa svih računa i oročenih novčanih sredstava u svim bankama, prema osobnim identifikacijskim brojevima ovršenika, na račun ovrhovoditelja, te je naloženo Financijskoj Agenciji-Regionalnom centru R. da provede ovrhu, sve pobliže opisano u izreci ove odluke.

 

Županijski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj Gž-4183/2012-3 od 3. travnja 2015. prihvatio je žalbu ovršenice V. V. te je preinačio navedeno rješenje o ovrsi i u odnosu na V. V. odbio prijedlog za ovrhu.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja je reviziju podnio ovrhovoditelj navodeći da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju više materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Ovršenica V. V. je odgovorila na reviziju te je predložila da Vrhovni sud RH odbaci reviziju kao nedopuštenu, a podredno odbije reviziju kao neosnovanu, a ovrhovoditelju naloži naknaditi ovršenici trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija je dopuštena i osnovana u odnosu na prvo naznačeno pitanje.

 

Pobijanim rješenjem, postupajući o žalbi ovršenice V. V., pazeći pri tome po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz odredbe članka 46. stavak 5. OZ-a, drugostupanjski sud je utvrdio da je prilikom donošenja pobijanog rješenja o ovrsi ostvaren žalbeni razlog iz članka 46. stavak 1. točka 1. OZ-a.

 

Obrazloženje pobijanog rješenja se temelji na slijedećem pravnom shvaćanju:

 

„Naime, odredbom članka 21. točka 4. OZ-a propisano je da se ovršnom ispravom smatraju ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, u vezi čega je odredbom članka 25. stavak 1. OZ-a određeno da je javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

 

U tom smislu odredbom članka 54. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93 i 29/94, u nastavku teksta: ZJB), koja je bila na snazi u trenutku kada je između pravnog prednika ovrhovoditelja R. b. d. d. R. i ovršenice dana 29. kolovoza 1997. godine zaključen ugovor o kreditu na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje o ovrsi (u nastavku teksta: Ugovor), bilo je propisano da je javnobilježnički akt izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje.

 

Nadalje, prema odredbi članka 54. stavak 6. ZJB-a, isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovoga članka ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika, s time da ako privatna isprava ne sadrži izjavu o pristanku dužnika da se neposredno na temelju nje može tražiti prisilno izvršenje, takovu izjavu može u privatnu ispravu, uz pristanak stranaka, unijeti javni bilježnik prigodom ovjere potpisa dužnika.

 

Odredbom članka 59. stavak 1. ZJB-a bilo je propisano da ako nisu u pitanju pravni poslovi iz članka 53. ovoga Zakona, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika, pri čemu potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz članka 54. ovoga Zakona ima snagu i izvršnog javnobilježničkog akta.

 

Budući da iz sadržaja gornjeg Ugovora proizlazi da se radi o privatnoj ispravi koja je solemnizirana (potvrđena) od strane javnog bilježnika, a na istome nije ovjeren potpis ovršenice kao korisnice kredita (dužnice), u skladu s odredbom članka 54. stavak 6. ZJB-a, to navedeni Ugovor u odnosu na istu nema pravnu snagu ovršne javnobilježničke isprave (članak 21. točka 4. OZ-a), pa je ovršni zahtjev u odnosu na ovu ovršenicu trebalo odbiti.“

 

Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjskog rješenja te su naznačena pravna pitanja:

 

„Ima li egzekvendni učinak privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao) i u kojoj se obveza utvrđuje na način da se navodi „radi naplate bilo kojega iznosa iz ovog Ugovora, nakon njegova dospijeća, može neposredno provesti prinudna ovrha svim sredstvima ovrhe u skladu sa Zakonom, na cjelokupnoj imovini u vlasništvu Korisnika kredita“ i da „je takva isprava potvrđena u skladu s člankom 54. st. 6. Zakona o javnom bilježništvu?

 

1.              Da li je sud, u ovršnom postupku, ovlašten utvrditi valjanost potpisa na potvrđenoj (solemniziranoj) ispravi odnosno da li je ovlašten ispitivati valjanost potvrde javnog bilježnika u skladu s člankom 54. st. 6. Zakona o javnom bilježništvu?

 

2.              Da li je ovrha temeljem javnobilježničke solemnizirane isprave dopuštena ili nije?

 

3.              Je li prvostupanjski sud ovlašten donijeti rješenje o ovrsi temeljem javnobilježničke isprave koja je sukladno članku 54. Zakona o javnom bilježništvu ili se tek u žalbenom postupku i angažmanom višeg suda odlučuje o formi i pravnoj (ne)valjanosti javnobilježničke isprave i odlučnih činjenica u vezi s ovršnošću?

 

4.              Postoje li uvjeti da drugostupanjski sud odlučuje o pravnoj snazi ovršne javnobilježničke isprave, odnosno postoje li uvjeti da se drugostupanjski sud, nakon odluke prvostupanjskog tijela o svim bitnim sastojcima Prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave i donošenja Rješenja, kada ispita da je ovršna isprava podobna za donošenje rješenja o ovrsi, upusti u odlučivanje u svezi čl. 54. st. 6. Zakona o javnom bilježništvu?

 

5.              Može li jedan drugostupanjski sud, temeljem donijetog rješenja o ovrsi na temelju iste ovršne isprave prvostupanjskog suda, odbiti žalbu ovršenika iz razloga utvrđenja da prijedlog za ovrhu sadrži sve potrebne podatke propisane Ovršnim zakonom, te iz razloga da nije bilo nikakvih nedostataka u prijedlogu ovrhovoditelja ili u dokumentaciji priloženoj uz prijedloge te suprotno žalbenim navodima utvrditi da je Rješenje o ovrsi pravilno utemeljeno na odredbama OZ i ZJB, a drugi drugostupanjski sud temeljem Rješenja o ovrsi na temelju iste ovršne isprave prihvatiti žalbene razloge ovršenika, preinačiti rješenje o ovrsi i odbiti ovršni zahtjev?“

 

Ovrhovoditelj je naveo da su pitanja važna jer odluka u sporu ovisi o rješenju naznačenih pitanja, važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što revizijski sud o tim pitanjima još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa sudova, pa tako u rješenju Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-2020/2012 od 17. prosinca 2012. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gžx. 55/12-2 od 18. travnja 2012.

 

U reviziji je navedeno da se o spornim pitanjima izjasnio i Ustavni sud RH u odluci poslovni broj U-III-4218/2007/2007 od 27. listopada 2010. te Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1677/09-3 od 18. veljače 2010.

 

Vijeće revizijskog suda utvrdilo je da je revizija dopuštena u odnosu na prvo pitanje, te je pobijano rješenje povodom revizije ispitano u smislu odredbe čl. 392a st. 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog prvog naznačenog pitanja za koje je ocijenjeno da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ovaj ovršni postupak vodi se, s obzirom na vrijeme pokretanja postupka, po pravilima Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ).

 

Prema odredbi čl. 46. st 5. OZ u povodu žalbe iz čl. 46. st. 1. OZ sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz čl. 46. stavka 1. točke 1., 3. i 5. OZ te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

 

Slijedi da je u ovom slučaju drugostupanjski sud bio ovlašten po službenoj dužnosti ispitati je li isprava na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi ovršna isprava.

 

Stoga glede naznačenog pitanja valja poći od odredbe čl. 21. toč. 4. Ovršnog zakona prema kojemu je ovršna isprava, uz ostale isprave navedene u toj odredbi, i ovršna javnobilježnička isprava.

 

Odredba čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/93, 29/94, dalje ZJB) na koju se odnose pitanja glasi:

 

(1) Javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.

 

(6) Isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovoga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Ako privatna isprava ne sadrži izjavu obveznika iz stavka 1. ovoga članka ili je nejasna, takvu izjavu na zahtjev obveznika, u nastavku teksta privatne isprave, ispod koje će obveznik staviti svoj potpis, a prije solemnizacije, može unijeti i javni bilježnik.

 

Odgovor na naznačeno pitanje primjenom navedene zakonske odredbe glasi:

 

„Prema mjerodavnim odredbama čl. 54. st. 1. i 6. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/93, 29/94, dalje ZJB-a, da bi privatna isprava imala učinke ovršnog javnobilježničkog akta, moraju biti (kumulativno) ispunjene sljedeće pretpostavke:

 

– u privatnoj ispravi mora biti utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi,

 

– privatna isprava mora sadržavati izjavu obveznika (dužnika) da se na temelju tog akta može, radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje, ili takvu izjavu koju je, uz pristanak stranaka, u ispravu unio javni bilježnik prigodom ovjere potpisa dužnika,

 

– potpis dužnika na privatnoj ispravi mora biti javnobilježnički ovjeren.“

 

U odnosu na primjenu navedene odredbe, za odluku o reviziji mjerodavno je slijedeće stanje spisa::

 

– da je rješenjem o ovrsi određena ovrha na temelju Ugovora o kreditu broj 5101004907 (dalje Ugovor) sklopljenog dana 29. kolovoza 1997. između R. b. d.d. R. kao davatelja kredita i V. V. kao korisnika kredita, te tri sudužnika, i dva založna dužnika, s time što Ugovor sadrži izjavu korisnika kredita kojim „Korisnik kredita neopozivo izjavljuje da pristaje da se na temelju ovog Ugovora a sukladno st. 1. čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu radi naplate bilo kojeg iznosa iz ovog Ugovora, nakon njegova dospijeća, može neposredno provesti prinudna ovrha svim sredstvima ovrhe u skladu sa Zakonom,na cjelokupnoj imovini u vlasništvu Korisnika kredita,

 

– da je na kraju teksta Ugovora, na posebnom listu, svoj potpis stavio Korisnik kredita, (a također i sudužnici, solidarni jamci i hipotekarni jamci),

– da je Ugovor potvrđen - solemniziran po Javnom bilježniku M. B., Javnom bilježniku u R.,

 

– da je Javni bilježnik M. B. dana 13. veljače 2003. Potvrdom o ovršnosti potvrdio dospjelost tražbine iz kredita i ovršnost Ugovora o kreditu kao javnobilježničkog akta.

 

Prema tome, ta isprava ima isti učinak kao i javnobilježnički akt istog sadržaja i predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 21. t. 6. Ovršnog zakona i odredbe čl. 54. st. 1. i 6. ZJB.

 

Zbog iznijetih razloga pogrešno je pravno shvaćanje da u ovom slučaju nije na valjan način ovjeren potpis dužnika iz javnobilježničkog akta, pa da zbog toga solemnizirani ugovor na temelju kojega je određena ovrha nema svojstvo ovršne isprave.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud je propustio ispitati osnovanost ostalih žalbenih navoda.

 

Stoga je valjalo ukinuti drugostupanjsko rješenje u odnosu na Veru Valentić po čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s čl. 20. OZ i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U preostalom dijelu, glede merituma predmeta, naznačena pitanja nisu važna, pa je u tom dijelu reviziju valjalo odbaciti po čl. 392b st. 2. i 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

 

Zagreb, 21. studenog 2017.