- 1 -              II Kž 428/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 428/2017-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. Š. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2017. broj Kv-I-186/2017 (K-28/14), o ukidanju jamstva i odbijanju prijedloga državnog odvjetnika za određivanje privremene mjere opreza optuženom V. B. u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. studenoga 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. Š. S. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., optuženog V. B. i optuženog I. Š. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 12. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11., optuženog T. M. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11. te optužene D. Č. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 306. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 70/17.), ukinuto je jamstvo kojim je zamijenjen istražni zatvor određen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 14. listopada 2011. broj Kir-3857/11, protiv optuženog V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.), a koje jamstvo je određeno rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 17. veljače 2012. broj Kir-471/12 (Kir-571/12) ispravljeno rješenjem od 22. veljače 2012. te izmijenjeno u visini rješenjem izvanraspravnog vijeća od 15. listopada 2014. broj Kv-I-360/14, na način da jamstvo iznosi 1.502.376,00 kuna, a sastoji se od uknjižbe založnog prava na nekretnini vlasništvo A. B. iz Z., precizno naznačenoj u točki I. izreke pobijanog rješenja. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini opisanoj u točki I. izreke pobijanog rješenja i to nakon pravomoćnosti pobijanog rješenja. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog državnog odvjetnika za određivanje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženom V. B..

 

Protiv točke III. tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prema optuženom V. B. odredi primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08. i to zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti – zabrane obavljanja poslova člana uprave, nadzornog odbora tj. odgovorne osobe u trgovačkim društvima.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, žalitelj smatra da i dalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog V. B., pa da su time u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08., a što obrazlaže time da je optuženi V. B. po zanimanju službenik, nezaposlen i bez primanja, dok iz podataka u spisu ne proizlazi da bi u međuvremenu otišao u mirovinu. Kada se navedene okolnosti, prema mišljenju žalitelja, dovedu u vezu s iskazanom upornošću u protupravnom postupanju, iznosom imovinske koristi koju je optuženi V. B. osobno pribavio te iznosom imovinske koristi koju su postupanjem tog optuženika pribavili optuženi V. Š. S. i optužena D. Č. kao i iznosom štete nastupile za proračun Republike Hrvatske, a djela su počinjena poslovanjem trgovačkih društava u kojima je odgovorna osoba bio optuženi V. B., onda su to okolnosti koje opravdavaju bojazan od počinjenja novog kaznenog djela, a koja opasnost se može otkloniti jedino primjenom mjere iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08.

 

Međutim, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je, postupajući sukladno odredbi članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 70/17.), optuženom V. B. ukinuo jamstvo, a potom i pravilno zaključio da ne postoji potreba određivanja blaže ili teže mjere osiguranja prisutnosti tog optuženika u kaznenom postupku.

 

Naime, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika ocjenjuje se dinamički ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja u danom trenutku, pa je suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir da je optuženi V. B. neosuđivana osoba koja se nalazi na slobodi duže od pet godina, a u kojem razdoblju nije počinio novo kazneno djelo. Optuženik je otac četvero djece od kojih je dvoje maloljetno, a u odnosu na inkriminirana mu kaznena djela, on je ista u cijelosti priznao.

 

Isto tako, u međuvremenu je donesena nepravomoćna presuda kojom je optuženi V. B. proglašen krivim za inkriminirana mu kaznena djela te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Stoga, imajući na umu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08. kojom je propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, kao i odredbu članka 125. stavka 1. točke 1. ZKP/08. kojom je propisano da će sud ukinuti istražni zatvor i optuženik će biti pušten na slobodu čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada, uzimajući u obzir protek vremena od ukidanja istražnog zatvora, u kojem razdoblju optuženik nije dolazio u sukob sa zakonom, osobne prilike tog optuženika, pri čemu, kao o novoj okolnosti, treba voditi računa i o izrečenoj kazneno pravnoj sankciji, utvrđuje da na strani optuženog V. B. ne postoje nove ili drugačije osobite okolnosti koje bi upućivale na potrebu određivanja blaže ili teže mjere osiguranja prisutnosti optuženika.

 

Slijedom navedenog, budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 17. studenoga 2017.