- 1 -              II Kž 437/2017-4

Broj: II Kž 437/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 3., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog D. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 6. studenog 2017. broj Kv I-80/17 (K-9/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optuženice, u sjednici održanoj 20. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. K., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 3., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud svaka ... do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. K. po braniteljici, odvjetnici T. B. G., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „povrede odredaba ZKP-a o određivanju istražnog zatvora“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno preinači „na način da se ukida istražni zatvor i po potrebi zamjenjuje mjerama opreza“.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi D. K., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ona ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki te potom pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Neosnovano optuženik navodi da ne postoje zakonski razlozi za produljenje istražnog zatvora, smatrajući da optuženikova ranija osuđivanost ne znači da se radi o osobi koja je sklona činjenju ovakvih ili sličnih kaznenih djela jer je „opasnost od ponavljanja apstraktna, ...a takva apstraktnost nikako ne može... predstavljati osobitu okolnost koja bi upućivala na potrebe produljenja istražnog zatvora...“. Naime, žalitelj ispušta iz vida da je prvostupanjski sud, utvrđujući postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, prije svega cijenio način i okolnosti, odnosno iskazanu upornost u počinjenju djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, ujedno imajući u vidu i način optuženikovog ponašanja prije i nakon inkriminiranog mu djela, a uz to i raniju osuđivanost optuženika zbog (među ostalim) kaznenog djela s elementima nasilja (napad na službenu osobu), a sada se ponovno javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela s elementima nasilja. Prvostupanjski sud je pritom uzeo u obzir i činjenicu da je od isteka roka provjeravanja iz presude kojom je optuženik ranije osuđen na kaznu zatvora u trajanju od ..., uvjetno na ... (presudom Općinskog suda u Zadru od 4. travnja 2014. broj Kmp-75/10, pravomoćna 21. svibnja 2014.), proteklo tek nekoliko mjeseci do počinjenja djela za koje je optuženik sada osnovano sumnjiv, pri čemu se radi o težem kaznenom djelu od onih za koja je dosad osuđen. Osim toga, prvostupanjski sud je cijenio i okolnost da je protiv optuženika u tijeku i drugi kazneni postupak (pred Općinskim sudom u Zadru u predmetu Kmp-11/12), zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede, dakle, ponovno djela s obilježjem nasilja.

Vidljivo je, dakle, da je prvostupanjski sud utvrdio upravo „konkretne“ (kako ih žalitelj u žalbi naziva) osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost na strani optuženika. Time ujedno, nasuprot tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud nije propustio „respektirati stavove Europskog suda u Strasborgu“ u pogledu postojanja tih osobitih okolnosti.

Stoga, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i konkretnu opasnost da će optuženi D. K., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, usprkos opetovanom navodu žalitelja da je uhićen ... nakon počinjenja terećenog mu kaznenog djela, a za koje vrijeme nije pristupio oštećenici, pa da nije realno očekivati da bi joj se približio ili počinio bilo kakvo kazneno djelo.

Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodom da je optuženik u međuvremenu na raspravi 25. listopada 2017. iznio svoju obranu, što je prema stavu žalitelja nova okolnost zbog koje se svrha istražnog može postići bilo kojom mjerom opreza. Naime, kako je to već rečeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće pretpostavke za mjeru istražnog zatvora iz odredbe članka 123. stavka 1. ZKP/08., u vidu postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, pa tako i ocjenu vjerodostojnosti njegove obrane, donijeti će raspravno vijeće nakon provedene rasprave i svih izvedenih dokaza.

Ujedno su neprihvatljive tvrdnje optuženika da ne postoje zakonski razlozi da bi se optuženik nadalje zadržavao u istražnom zatvoru, s obzirom na to da se u istražnom zatvoru nalazi preko ..., upirući time na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud također ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te za svoje zaključke izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne bi mogla postići nekom od blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., odnosno nekom od mjera opreza, kako je to također pravilno isključio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. U pogledu, pak, zamjene istražnog zatvora jamstvom, koji institut se također spominje u pobijanom rješenju, ponovno se ističe da je potrebno voditi računa o tomu da se sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. od 19. srpnja 2017.) mjera jamstva, kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može primijeniti samo ako je istražni zatvor protiv optuženika određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., zbog opasnosti od bijega, a o tomu ovdje nije riječ.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima kojima žalitelj upire na „povrede odredaba ZKP-a o određivanju istražnog zatvora“ (bez izričitog navođenja o kojoj bi se povredi radilo), nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, pri čemu nisu ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. studenog 2017.