Posl. broj P – 184/2017.

 

           

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

 

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. M. sina J. iz M., zastupan po punomoćniku J. P., odvjetniku u S., protiv tuženika: ad 1. I. A. pok. L. iz M., OIB…,  zastupan po punomoćniku G. L., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 17. listopada 2017. godine u prisutnosti tužitelja I. M. osobno uz punomoćnika odvjetnika J. P. te punomoćnika tuženika odvjetnika G. L., dana 17. studenog 2017. godine, donio je i objavio

 

p r e s u d u

 

I Utvrđuje se da je tužitelj I. M. O…suvlasnik za 7/8 dijela nekretnina pod oznakom č. zem. 1350 i č. zem. 1351 ZU 948 k.o. M., te se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude može zatražiti u zemljišnim knjigama upis navedenog prava suvlasništva uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika I. A. a što je tuženi I. A. dužan trpjeti.

 

II Dužan je tuženik I. A. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od               5.400,00 kuna, sa zateznom zakonskom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana 11. prosinca 2015. godine,  po stopi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

 

Obrazloženje

 

              U tužbi se navodi kako su u zemljišnim knjigama upisani tuženik za 3/4 dijela te A. M. za 1/4 dijela, a da je navedena uknjižba pogrešna jer je tužitelj predmetne nekretnine kupio od izvanknjižnih stvarnih vlasnika, zbog čega predlaže kao u izreci presude pod točkom I.

U ranijem tijeku ovog postupka donesena je dana 23. svibnja 1995. godine presuda zbog ogluhe broj P – 150/95, kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Tuženik I. M. podnio je dana 4. listopada 2006. godine prijedlog za ponavljanje postupka i ukidanje navedene presude,  pa je rješenjem od dana 13. studenog 2007. godine dopušteno ponavljanje pravomoćno okončanog postupka a u odnosu na tuženika I. A. ukinuta je presuda P – 150/95 od 23. svibnja 1995.g.

 

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

 

              Tijekom dokaznog postupka pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to:       zk izvadak za predmetne nekretnine, kupoprodajni ugovor od 1. svibnja 1995. godine, preslika posjedovnog lista br. 129 k.o. M. od osnutka katastarskog operata, preslik spisa UP/I-932-07/96-01/241, preslik posjedovnog lista br. 831 k.o. M., izvod iz posjedovnog lista br. 831 k.o. M., ostavinski spis vođen iza smrti pok. M. A. O. – 38/87, O – 177/89, O – 64/54, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka J. K., E. Š., R. Š., T. K., N. F., N. M., M. G., te tužitelja I. M.. 

 

              Tužbeni zahtjev osnovan je u cijelosti.

 

              Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-491/2016. god dana 15. prosinca 2016.g godine, donesenom povodom žalbe tuženika protiv presude suda prvog stupnja donesene u prethodnom tijeku postupka, ukinuta je prvostupanjska presuda sa uputom da se utvrdi jeli tužitelj ima pravni  interes za utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina i uknjižbu obzirom da iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnih nekretnina proizlazi da je tužitelj uknjižen kao vlasnik istih u cijelosti.  

 

              Obzirom na navedeno treba reći da je presudom zbog izostanka ovog suda posl. broj P-150/95 od 23. svibnja 1995.g. tužitelj utvrđen vlasnikom predmetnih nekretnina za cijelo i to u odnosu na tuženika ad 1. I. A. pok. L. za ¾ dijela i kao nasljednika pok. M. A. ud. L. za 1/8, te u odnosu na tuženu ad 2. A. M. ud. M. za 1/8 djela. Temeljem navedene presude tužitelj I. M. uknjižen je kao vlasnik za cijelo. Povodom prijedloga za ponavljanje postupka tuženog I. A. sud je rješenjem od 13. studenog 2007. godine dopustio ponavljanje postupka, ukinuo presudu P-150/95 od 23. svibnja 1995. godine u odnosu na tuženika ad 1. I. A., te odredio da će glavna rasprava biti određena nakon pravomoćnosti tog rješenja. Rješenjem Županijskog suda u Splitu Gžmal-201/14 od 11. ožujka 2014. godine potvrđeno je rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka. Iz navedenog proizlazi da je presuda zbog izostanka P-159/95 od 23. svibnja 1995. godine pravomoćno ukinuta u odnosu na tuženog ad 1. I. A. te je sukladno rješenju kojim je odobreno ponavljanje postupka, u nastavku određena rasprava, odnosno nastavljen je postupak po tužbi radi utvrđenja vlasništva tužitelja I. M. za ¾ +1/8 ( ukupno 7/8) dijela. Sve opisane parnične radnje propisane su odredbom čl. 427. ZPP-a.

 

                Iz Kupoprodajnog ugovora " U M., dana 01. svibnja 1995.g." proizlazi da su istim J. K. pok. L. z S. i E. Š. rođ. K., kao suvlasnici svaki za po ½ dijela, prodali a I. M. sin J. iz M. kupio u cijelosti nekretnine označene kao čest. zem. 1350 i 1351 ZU 948 k.o. M.. Navedenim ugovorom je utvrđeno da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. U točki IV ugovora prodavatelji jamče kupcu da su nasljednici svog pok. oca L. K. pok. J. te isključivi i stvarni vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina. Ovu tvrdnju potvrdili su svojim iskazima svi saslušani svjedoci a svjedok T. K. potvrdio je da je upravo on, obzirom da se bavi lovom pa mu je  vlasničko stanje nekretnina na tom području vrlo dobro poznato, rekao tužitelju I. M., da je vlasnik predmetne nekretnine J. K. pok. L..

 

              Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine               proizlazi da su iste temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenom u postupku vođenom iza smrti pok. L. A., od…. godine pripale M. A. ud. L. za ¼ dijela te I. A. pok. L. za ¾ dijela.   

 

Pregledom spisa u ostavinskom predmetu koji se vodio iza smrti M. A. pok. I., utvrđeno je da je ista umrla dana…. godine u A.. Iz sudskog zapisnika sastavljenog dana 14. rujna 1980. godine proizlazi da je ostaviteljica M. A. sačinila oporuku koja je zavedena pod posl. broj P1-41/80, kojom je sve svoje nekretnine ostavila svome nećaku M. M., sinu svoje sestre F. rođene B., koji je na zapisnik 8. travnja 1982. godine dao svoju nasljedničku izjavu kojom je priznao valjanost oporuke M. A., te je primio nasljedstvo koje mu je oporukom pripalo. Sud je u ovom postupku donio rješenje dana 20. svibnja 1982. godine kojim je obustavljen ostavinski postupak zbog pomanjkanja imovine. Podneskom od 31. svibnja 1982. godine M. M. obavještava sud da je pokojna K. A. bila isključiva posjednica nekretnina u k.o. M., te je taksativno naveo zemljišnoknjižne oznake tih nekretnina, među kojima nisu pobrojane i ove sporne nekretnine. I I. A. sin L., tuženik u ovom postupku je podneskom od 6. srpnja 1982.  godine predložio sudu da provede ostavinski postupak iza smrti pok. K. A. jer da stanje nije točno utvrđeno obzirom da je ostaviteljica upisana u zemljišnim knjigama kao (su)vlasnica nekretnina u k.o. M. i to u ZU 153 čest. zem. 1934 i ZU 1243 čest. zem. 1935, 1702, 1703 i 1704. Sud je po službenoj dužnost od zk odjela pribavio popis nekretnina upisanih na ime ostaviteljice, u koji popis su uvrštene i ove sporne čest. zem. 1850 i 1851 ZU 948 k.o. M., pa je slijedom navedenog dana 14. rujna 1982. godine konačno doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. K. A. kojim su njenim nasljednicima proglašeni sin I. A. i nećak M. M.. Protiv navedenog rješenja žali se nasljednik M. M. u kojoj žalbi, između ostalog navodi:" …zbog toga je meni nejasno, kako to u pobijanom rješenju spominju se neke parcele koje ja nisam označio, a koliko je meni poznato pokojna ih nije niti posjedovala iako je možda uknjižena na neki idealni dio – pa nabraja ---- između ostalih i ove predmetne čest. zem. 1350 i 1351 k.o. M.…Navedeno ostavinsko rješenje je ukinuto odlukom višeg suda no u nastavku postupka su  nasljednici ( u odsutnosti ovdje tuženika I. A. ) postigli dogovor da ostaviteljica nije imala svoje imovine no da je novac koji je za života primila od svoga brata I. B. dala svome sinu I. A. te da se ranija žalba odnosila baš na taj novac, pa suglasno izjavljuju da " prihvaćaju rješenje imovine " prema ranijem rješenju od 14. rujna 1982. godine. Slijedom navedenog, iz svih pismena i sudskih odluka donesenih tijekom ostavinskog postupka iza smrti K. A. proizlazi da nitko od nasljednika ostaviteljice K. A. ( pa tako niti tuženik I. A. ) nije smatrao da bi predmetna nekretnina predstavljala vlasništvo ostaviteljice jer se iste kao ostavinska imovina ne spominju niti u pismu sina ostaviteljice, tuženika I. A., kojim obavještava sud o nekretninama kojih je pok. K. bila vlasnica ili suvlasnica, dok svom  pismu nasljednik M. M. upravo tvrdi kako ove predmetne nekretnine čest. zem. 1350 i 1351 k.o. M., ne predstavljaju imovinu ostaviteljice.

 

Na okolnost posjeda predmetnih nekretnina izveden je dokaz saslušanjem svjedoka J. K., E. Š., R. Š., T. K., N. F., N. M., te M. G..

 

Svjedok J. K. u svom je iskazu naveo kako se predmetna nekretnina nalazi na predjelu Z. S. prema zapadnom dijelu M., udaljena cca 500 metara od mora. Navodi kako je ista oduvijek bila pokrivena borovom šumom, da je u blizini predmetne nekretnine njegov otac imao vapnenicu za proizvodnju vapna za koju proizvodnju mu je bila potreba šuma zbog čega je odlučio kupiti ovu predmetnu nekretninu negdje između 50-tih i 60-tih godina. Kao vlasnica iste se spominjala neka gospođa A.. Proizvodnja vapna trajala je negdje do početka 70-tih godina, a cijelo to vrijeme za proizvodnju vapna koristili su šumu sa predmetne nekretnine. Po prestanku proizvodnje vapna, predmetnu šumu koristio je za ogrjev sve do početka 90-tih godina. Navodi kako površina predmetne nekretnine iznosi cca 8000 m2. Navodi kako je predmetnu nekretninu tužitelju prodao 1995. godine. Posebno upitan na koji je način tužitelj saznao da je upravo on vlasnik iste navodi kako se tužitelj raspitivao po mjestu pa je to saznao od mještana. Prije potpisivanja kupoprodajnog ugovora sa tužiteljem je obišao predmet prodaje čemu je nazočio i suprug njegove sestre R. Š.. Navodi kako je u kupoprodajnom ugovoru na strani prodavatelja označena i njegova sestra E. Š., jer su oni oboje naslijedili njihovog oca, na jednake dijelove. Nitko im nikada nije osporavao pravo na predmetnoj nekretnini.

 

Svjedokinja E. Š. navodi kako nije nikada bila na predmetnoj nekretnini no da su na nju odlazili njeni otac, brat i suprug kako bi brali drva za proizvodnju vapna. Navodi kako je 1995. godine tužitelj došao u kuću njihove majke pa su svi zajedno odlučili prodati predmetnu nekretninu obzirom da je više nisu koristili a majka je rekla da je bolje da se to napravi dok je živa. Posebno upitana jeli ikada itko iz obitelji A. njima osporavao vlasništvo na predmetnoj nekretnini navodi da nije iako je pok. M. A. imala još tri sestre od kojih su neke živjele u M.. Navodi kako je njihov otac sve nekretnine darovao njenom bratu J., pa tako i ovu predmetnu nekretninu.

 

Svjedok R. Š. navodi kako se sa E. Š. rođ. K. oženio … godine a poznato mu je da je predmetnu nekretninu njegov punac kupio 1962-1963 godine, a to mu je poznato jer mu je njegov punac, kada se vratio iz vojske 1968. godine rekao da će mu pokazati parcelu od M. K. što je bio nadimak M. A.. Navodi kako je nakon 1968. godine na predmetnu nekretninu odlazio u berbu drva. Navodi kako je njegov punac L. K. u japnenici radio zajedno sa M. R., i P. F.. Ističe kako im nitko nikada nije osporavao pravo na predmetnoj nekretnini. Poznavao je M. A. pa mu je pozanto da je 1961-1962 godina otišla u A.. Koliko mu je poznato predmetna nekretnina je bila ranije vlasništvo M. A. K. a ne vlasništvo obitelji A.. Poznato mu je da je M. A. rekla njegovom puncu da mu ne želi prodati samo šumu već cijelu površinu  parcele pa je on bio prisiljen sve kupiti. Govorila je da joj ta parcela ne treba, je da je stara a i otišla je živjeti kod sina u A.. Potvrđuje da je M. A. predmetnu nekretninu prodala prije odlaska u A..

 

Svjedok T. K. u svom je iskazu naveo da je da je njegov otac J. K. zajedno sa L. K. koji mu je bio rođak, radio na vapnenici koja se nalazila u blizini predmetne nekretnine a gdje je i on sam odlazio pomagati ocu, na način da je vodio konje u pašu između ostalih i na ovu predmetnu nekretninu za koju mu je otac rekao da je vlasništvo L. K.. Posebno upitan navodi da je tužitelj baš njega pitao jeli mu poznato tko je vlasnik predmetne nekretnine i to zbog toga jer je znao da je lovac i da mu je teren poznat, pa ga je obavijestio da je vlasnik L. K..

 

Svjedok N. F. navodi da se predmetna nekretnina nalazi na predjelu S. gdje njegova obitelj ima tri parcele u vlasništvu do kojih se dolazi putem koji prolazi upravo uz ovu predmetnu nekretninu. Još u djetinjstvu odlazio je s ocem na njihove parcele pa bi otac na njegovo pitanje čije su ove predmetne nekretnine rekao da su istre vlasništvo L. što je bio nadimak L. K.. Nije mu poznato na koji je način L. K. stekao predmetnu nekretninu no osim njega na istima nije nikada vidio nikog drugog.

 

Svjedok N. M. naveo je kako mu je predmetna nekretnina poznata jer je vlasnik parcele koja se nalazi u međi s istom pa mu je tako poznato i to da je ranije vlasnica iste bila M. A. sestra njegove pok. none F., tako da je pok. K. živjeli zajedno s njima. Poznato mu je da je pok. M. A. predmetnu nekretninu početkom 60-tih prodala L. K.. Godine 1964. otišla je živjeti u A. kod svog sina, ponovo se vratila 1977. godine kada je u M. ostala živjeti nekoliko godina, nakon čega je ponovo otišla u A. gdje je i umrla. Navodi kako je u to vrijeme 70-tih godina dok je boravila u M. živjela kod njih no nije nikada čuo da bi spominjala da ova  predmetna nekretnina ne bi pripadala K. te da to nije nikada niti bilo sporno.

 

Svjedok M. G., prvi rođak tuženika naveo je da mu je poznato da je predmetna nekretnina ranije bila vlasništvo M. A., sestre njegove majke no nije mu poznato da bi je ona prodala K. niti mu je poznato od koja ju je tužitelj kupio. Navodi kako je predmetna nekretnina bila vlasništvo I. A., oca tuženika a ne njegove majke K. A..

 

Sud je iskazima svjedoka u cijelosti poklonio vjeru jer saslušani svjedoci imaju neposrednih saznanja o predmetnoj nekretnini, njihovi su  iskazi iskreni, nenaučeni i logični.

 

Iz iskaza svih saslušanih svjedoka koji su imali saznanja o tome da je predmetnu nekretninu pok. M. A. prodala predniku prodavatelja pok. L. K., proizlazi da je do navedene kupoprodaje došlo prije 1970. godine odnosno u vrijeme dok je trajala proizvodnja vapna u vapnenicama za koju proizvodnju se koristila šuma i za potrebe koje je proizvodnje pok. L. K. i kupio predmetnu nekretninu od pok. M. A.. U to vrijeme bio je na snazi Osnovni građanski zakonik prema čijim odredbama se pravo vlasništva nekretnine moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen, iz čega nadalje proizlazi da je L. K., sukladno navedenom zakonu ( OGZ-u ) vlasništvo predmetne nekretnine stekao kupnjom iste te stupanjem u njen posjed.

 

Članak 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten dosjelošću stječe vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a onaj samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten dosjelošću nad nekretninom stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Odredba čl. 18. ZV-a propisuje da je posjed zakonit ako ima valjani pravni temelj posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, posjed je pošten ako posjednik nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

 

Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je predmetnu nekretninu nakon smrti njihovog oca L. K., nastavili koristiti i posjedovati njegovi nasljednici J. K. i E. Š. ( J. K. je u svom iskazu naveo kako je na predmetnoj nekretnini do početka 90-tih brao šumu za ogrjev ). Iz navedenog proizlazi da su kupnjom i dosjelošću J. K. i E. Š. stekli vlasništvo predmetne nekretnine te su istu Kupoprodajnim ugovorom od 1. svibnja 1995. godine prodali tužitelju I. M.. Kao singularni sukcesor tužitelj je kupnjom i dosjelošću,  u koju se uračunava i vrijeme kroz koje su njegovi prethodnici posjedovali predmetnu nekretninu, postao vlasnik predmetne nekretnine. Slijedom svega navedenog ovaj sud smatra utvrđenim da su se na strani tužitelja ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine kupnjom i dosjelošću, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

 

Odluka o parničnom trošku u predmetu temelji se na odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, stoga je tužitelju obistinjen slijedeći trošak:  sastav podnesaka od 7.7.2014.g., 22.9.2014.g., 4.10.2017.g, pristup na ročišta 8.7.2014.g., 30.9.2014.g., 18.11.2014.g., 11.11.2015.g., i 17.10.2017.g., sve po 50 bodova, ukupno 400 bodova x 10,00 kuna (vrijednost boda s paušalom) daje 4.000,00 kuna uvećano za 25% PDV-a (1.000,00 kuna) daje 5.000,00 kuna, čemu se treba dodati iznos od 400,00 kuna na ime sudske pristojbe za tužbu i presudu, što daje dosuđeni iznos od 5.400,00 kuna,   pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

 

              U Supetru,  dana 17. studenog 2017. godine

 

SUDAC:

Katarina Heinrich, v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dostave odluke. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91. 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako strana nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).