- 1 -              II Kž 427/2017-4

Broj: II Kž 427/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. Š. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2017. broj Kv-I-185/2017 (K-28/14), o ukidanju jamstva i odbijanju prijedloga državnog odvjetnika za određivanje primjerene mjere opreza optuženom I. Š. u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. Š. S. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., optuženog V. B. i optuženog I. Š. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11., optuženog T. M. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38 KZ/11. te optužene D. Č. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 306. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 70/17.), ukinuto je jamstvo kojim je zamijenjen istražni zatvor određen protiv optuženog I. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.) rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-4613/11 od 9. prosinca 2011., a koje je određeno rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 2. siječnja 2012. broj Kir-4613/11, u iznosu od 1.767.000,00 kuna i koje se sastojalo u uknjižbi založnog prava na nekretnini u vlasništvu M. Š. iz Z. ..., precizno naznačenoj u točki I. izreke pobijanog rješenja. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini opisanoj u točki I. izreke pobijanog rješenja i to nakon pravomoćnosti pobijanog rješenja. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog državnog odvjetnika za određivanje primjerene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženom I. Š..

Protiv točke III. rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prema optuženom I. Š. odredi primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08. i to zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti – zabrane obavljanja poslova člana uprave, nadzornog odbora tj. odgovorne osobe u trgovačkim društvima.

Žalba nije osnovana.

Naime, žalitelj smatra da i dalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog I. Š., pa da su time u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08., a što obrazlaže time što se optuženom I. Š. inkriminira da je kaznena djela počinio u svojstvu odgovorne osobe trgovačkog društva „S.“ d.o.o. i to na način da je svojim radnjama pomogao optuženom V. Š. S. i optuženoj D. Č. da si pribave nepripadnu imovinsku korist velikih razmjera te društvu „C. m.“ korist u iznosu preko 1.300.000,00 kuna, a na štetu državnog proračuna. Nadalje, žalitelj navodi da je optuženik postupao s izravnom namjerom, pri čemu se radi o osobi sa završenim ekonomskim fakultetom.

Međutim, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je, postupajući sukladno odredbi članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 70/17.), optuženom I. Š. ukinuo jamstvo, a potom i pravilno zaključio da ne postoji potreba određivanja blaže ili teže mjere osiguranja prisutnosti tog optuženika u kaznenom postupku.

Naime, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika ocjenjuje se dinamički ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja u danom trenutku, pa je suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir da je optuženi I. Š. neosuđivana osoba koja se nalazi na slobodi duže od pet godina, a u kojem razdoblju nije počinio novo kazneno djelo. Tijekom boravka na slobodi optuženik se pridržavao uvjeta jamstva, a od vremena puštanja na slobodu nisu se izmijenile okolnosti koje bi ukazivale na opasnost da će taj optuženik počiniti novo kazneno djelo.

Isto tako, u međuvremenu je donesena nepravomoćna presuda kojom je optuženi I. Š. oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo pomaganja u utaji poreza ili carine opisano u članku 256. stavku 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11. dok je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1., člankom 38. i člankom 52. KZ/11. te je za to kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi.

Stoga, imajući na umu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08. kojom je propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, kao i odredbu članka 125. stavka 1. točke 1. ZKP/08. kojom je propisano da će sud ukinuti istražni zatvor i optuženik će biti pušten na slobodu čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada, uzimajući u obzir protek vremena od ukidanja istražnog zatvora, u kojem razdoblju optuženik nije dolazio u sukob sa zakonom, pri čemu, kao o novoj okolnosti, treba voditi računa i o donesenoj nepravomoćnoj presudi, utvrđuje da na strani optuženog I. Š. ne postoje nove ili drugačije osobite okolnosti koje bi upućivale na potrebu određivanja blaže ili teže mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika.

Slijedom navedenog, budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. studenoga 2017.