1

Ovr-270/2017

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

76. Ovr-270/2017

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja M. B. F. iz R., A. B. …, OIB …, koju zastupa punomoćnik Z. H.,  odvjetnik u Z., U. k. Z. … protiv protivnika osiguranja B. F. iz Z., Š. …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnica u O., M. P. …, radi utvrđenja bračne stečevine s prijedlogom radi određivanja mjere osiguranja, dana 16. studenog 2017.

 

r i j e š i o  j e

 

I              Odbija se prijedlog predlagateljice osiguranja za određivanjem mjere osiguranja koji glasi:

 

              "I. Zabranjuje se protivniku osiguranja B. F. iz Z., Š. …, OIB … da kao direktor i jedini osnivač otuđi  i optereti poslovni udio u trgovačkom društvu B. d.o.o. Z., S. c. …, OIB: …, a koje je upisano kod Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: …, a koja je zabrana nužna radi osiguranja tražbine predlagateljice usmjerene na propuštanje otuđenja i naknadnog utvrđenja poslovnog udjela kao njenog udjela u bračnoj stečevini.

              II. Zabranjuje se protivniku osiguranja da otuđi i optereti pokretnine u vlasništvu trgovačkog društva B. d.o.o. Z., S. c. …, OIB: … a koje je upisano kod Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: …, a koja je zabrana nužna radi osiguranja tražbine predlagateljice usmjerene na propuštanje otuđenja i naknadnog utvrđenja poslovnog udjela kao njenog udjela u bračnoj stečevini.

              III. Zabranjuje se protivniku osiguranja da otuđi i optereti nekretnine u vlasništvu trgovačkog društva B. d.o.o. Z., S. c. …, OIB: …, a koje je upisano kod Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: …, a koja je zabrana nužna radi osiguranja tražbine predlagateljice usmjerene na propuštanje otuđenja i naknadnog utvrđenja poslovnog udjela kao njenog udjela u bračnoj stečevini.

IV. Nalaže se protivniku da ovo rješenje u pogledu zabrane otuđenja i opterećenja poslovnog udjela da na upis zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja u knjigu poslovnih udjela i sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu u roku od 8 dana od donošenja rješenja, a koja je zabrana nužna radi osiguranja tražbine predlagateljice umjerene na propuštanje otuđenja i naknadnog utvrđenja poslovnog udjela kao njenog udjela u bračnoj stečevini.

              V. Nalaže se zemljišnoknjižnom udjelu Općinskog suda u Rovinju da upiše zabilježbu zabrane otuđenja u k.o. B. i to za:

              -   kč.br. …, šuma i pašnjak, šuma površine … m2 i pašnjak površine … m2

              -  kč.br. …, oranica i put površine … m2, oranica površine … m2, put   površine … m2

                     - kč.br. …, poslovna zgrada, pašnjak i uređeno zemljište površine … m2, pašnjak površine … m2, uređeno zemljište površine … m2, poslovna zgrada, G., P. … površine … m2

                     - kč.br. …, oranica i put površine … m2, oranica površine … m2, put               površine … m2

                            -    kč.br. …, šuma

                            kao i zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to za:

-          poslovni prostor u prizemlju površine … čm oznake …, suvlasnički dio … ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), neodvojivo povezano temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zgrada površine … čhv, izgrađena  na kč.br. …, zk.ul. …, k.o. J. u roku od 8 dana od donošenja rješenja,

                                    a koja je zabrana nužna radi osiguranja tražbine predlagateljice usmjerene na               propuštanje otuđenja i naknadnog utvrđenja poslovnog udjela kao njenog udjela u               bračnoj stečevini.

                               VI. Ova mjera ostaje na snazi do pravomoćnost okončanja pravomoćnog parničkog               postupka koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem: P-1619/17 a u               vezi utvrđenja bračne stečevine.

                                VII. Ukoliko protivnik osiguranja ne postupi po nalogu suda u ostavljenom roku, sud               će mu izreći novčanu kaznu od 30.000,00 kuna.

                               VIII. Žalba izjavljena na ovo rješenje ne odgađa njegovu ovrhu.

                    IX. Nalaže se protivniku da predlagateljici nadoknadi prouzročen parnični trošak, sve               u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

II              Nalaže se predlagateljici osiguranja nadoknaditi protivniku osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od 937,50 kn, sve u roku od 8 (osam) dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

Kod ovog suda u tijeku je postupak po tužbi tužiteljice/predlagateljice osiguranja M. B. F. protiv tuženik/protivnika osiguranja B. F. radi utvrđenja da je tužiteljica ovlaštenik na poslovnom udjelu tuženika u trgovačkim društvima B. d.o.o. Z., S. c. …, OIB … i H. a. d.o.o. B., P. …, OIB ….

Usporedno s tužbom radi utvrđenja bračne stečevine tužiteljica je dana 14. srpnja 2017. podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine zabranom tuženiku otuđenje i opterećenje poslovnog udjela u društvu B. d.o.o. Z..

Tužiteljica/predlagateljica osiguranja u svom prijedlogu navodi da je brak sa tuženikom/protivnikom osiguranja sklopljen 22. listopada 2005., a da su prije sklapanja braka živjeli u izvanbračnoj zajednici koja je trajala pet godina.

 

Nadalje navodi da su supružnici za trajanja bračne zajednice radom stekli odnosno povećali vrijednost imovine koju između čini trgovačko društvo B. d.o.o. Z. (taksativno navedene nekretnine u sklopu agro-turističkog projekta H. a.) i trgovačko društvo H. a. d.o.o. Z. Kao razlog podnošenja mjere osiguranja navodi postojanje neposrednih saznanja da protivnik radi na prodaji trgovačkog društva B. d.o.o. Z. budući je navedeno društvo povjerio na prodaju stranim agencijama za prodaju, u slučaju uspjeha koje prodaje bi ostvarenje tražbine tužiteljice bilo onemogućeno.

Tužbi odnosno prijedlogu radi određivanje privremene mjere od isprava dostavljenih u spis prileži izvadak iz matice vjenčanih ureda državne uprave u I. ž., Matični ured R. od 22. listopada 2005. (list 5 i 6 spisa), neovjereni prijepis izvatka iz sudskog registra za društvo B. d.o.o. Z. (list 7 do 9 spisa), neslužbene kopije izvadaka iz zemljišne knjige za kat.čest.br. …, …, …, … i … k.o. B. te kat.čest.br. … k.o. J. (list 10 do 13 spisa), neovjereni prijepis izvatka iz sudskog registra za društvo H. a. d.o.o. B. (list 14 do 16 spisa).

Tuženik/protivnik osiguranja podnio je odgovor na postavljeni prijedlog radi određivanja mjere osiguranja u sklopu odgovora na tužbu koji datira od 15. rujna 2017. U istom u bitnom ne spori činjenicu i datum sklapanja braka, ali spori navod o postojanju izvanbračne zajednice započete pet godina prije sklapanja braka, uz napomenu da od 2000. godine stranke nisu zasnovale zajednicu života u smislu stanovanja, ishrane, vođenja zajedničkog (ekonomskog) domaćinstva i slično te ističe kako "ozbiljno dvoji" da li je bračna zajednica u smislu dijeljenja životnih sadržaja zaživjela i nakon formalnog sklapanja braka 2005. godine. Nadalje ističe kako sa tužiteljicom/predlagateljicom osiguranja nema zajedničke imovine već da su oni zajedno jedino suvlasnici stana upisanog u zk.ul.br. … k.o. R.. Tuženik/protivnik osiguranja isto tako navodi kako je on osnivač i direktor društva B. d.o.o. Z. sa kojim je u proljeće 2005. krenuo u realizaciju svog projekta "H. a." i za potrebe koje je u I., zaseok P., selo G., općina B., kupljeno zemljište površine cca … m2, dok se danas na tom prostoru nalazi park H. a. sa plantažama mediteranskog bilja, vrtovima, muzejom, restoranom i drugim sadržajima, a što je sve od srpnja 2014. otvoreno za javnost. Ističe da je u razdoblju od 2006. do 2010. tužiteljica/predlagateljica osiguranja povremeno dolazila u H. a. radnim danom ili vikendom, da je znala raditi u vrtu ili u priručnoj kuhinji te da je pri tome kontinuirano djelovala destruktivno na njega govoreći mu da je megaloman, da ne zna organizirati posao i drugo. Također navodi da je 2014. prestala kompletna komunikacija između bračnih drugova. Naglašava da imovina "na koju cilja" tužiteljica/predlagateljica osiguranja čini vlasništvo pravne osobe, društva B. d.o.o. Z., osnovanog 1991. godine, čiji poslovni udio predstavlja vlastitu imovinu tuženika/protivnika osiguranja. Nadalje, tuženik spori tužiteljici svojstvo ovlaštenika na ½ dijela poslovnog udjela društva H. a. d.o.o. B., iako je poslovni udio tog društva stekao za vrijeme trajanja braka, odnosno 2013. godine. Glede samog prijedloga radi određivanja mjere osiguranja smatra kako predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim niti postojanje svoje tražbine niti opasnost da će protivnik osiguranja promjenom postojećeg stanja spriječiti ostvarenje tražbine predlagateljice osiguranja, niti da je za svoje tvrdnje predložila ikakve dokaze. Pri tome se posebno osvrće na društvo B. d.o.o. Z. i činjenicu da je isto osnovano 1991., a da je brak stranaka u ovom sporu sklopljen 2005. Također navodi kako je potpuno netočna tvrdnja predlagateljice osiguranja da protivnik osiguranja radi na prodaji navedenog trgovačkog društva, već se oglašava prodaja parka H. a., što predstavlja poslovnu odluku, budući je ocijenjeno da je prodaja nužna jer investicija kao takva ne može opstati. Dakle, ističe da se ne radi o prodaji poslovnih udjela trgovačkog društva B. d.o.o. Z. već o prodaji nekretnine na kojoj je P. smješten.

Odgovoru na tužbu odnosno mjeru osiguranja prileži neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige za kat.čest.br. …  R. (list 25 spisa).

Dana 18. rujna 2017. tužiteljica/predlagateljica osiguranja dostavila je u spis podnesak u kojem navodi da u prilog istom dostavlja dokaz da tuženik/protivnik osiguranja radi na prodaji društva B. d.o.o. Z. odnosno nekretnine u vlasništvu istog. Podnesku prileži isprint sa web stranica www…. (list 27 do 29 spisa).

Dana 5. listopada 2017. zaprimljen je podnesak tuženika/protivnika osiguranja u kojem ponovno naglašava kako tužiteljica/predlagateljica osiguranja pogrešno izjednačava prodaju društva B. d.o.o. Z. sa prodajom nekretnina u vlasništvu tog društva te da spisu ne prileže dokazi niti o prodaji niti o bilo kakvom raspolaganju poslovnog udjela društva B. d.o.o. Z.

Podneskom od 5. listopada 2017. tužiteljica/predlagateljica osiguranja očitovala se na sadržaj odgovora na tužbu, a glede predložene mjere osiguranja naglasila je da spisu prileži dokaz kako tuženik radi na prodaji izuzetno vrijedne nekretnine u vlasništvu društva B. d.o.o. Z., uz napomenu da bi realizacijom te prodaje isti zasigurno smanjio vrijednost samog društva kao i to da si novac dobiven od prodaje može isplatiti u obliku dobiti odnosno iznijeti ga iz društva.

Dana 16. listopada 2017. Tužiteljica/predlagateljica osiguranja je, sukladno navodima iz podneska, dodatno specificirala svoj prijedlog radi određivanja mjere osiguranja.

Rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 24. listopada 2017. pozvana je predlagateljica osiguranja dopuniti prijedlog za osiguranje određen podneskom od 16. listopada 2017., na način da u prijedlogu jasno i određeno naznači nenovčanu tražbinu radi osiguranja koje predlaže određivanje predložene mjere osiguranja, a sve obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-2881/2014, U-I-3261/2014 i U-I-7202/2014 od 1. lipnja 2016. Navedeno rješenje koje je uredno zaprimljeno 6. studenog 2017. (dostavnica na poleđini lista 41 spisa), sadrži upozorenje o pravnim posljedicama u slučaju nepostupanja po istom.

Na opisano traženje zaprimljen je podnesak predlagateljice osiguranja od 9. studenog 2017. koji sadrži prijedlog radi određivanja mjere osiguranja citiran u izreci ove odluke.

Prvenstveno valja napomenuti kako su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine propisane odredbom čl. 346 Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16; dalje u tekstu: OZ). Prema navedenoj zakonskoj odredbi, radi osiguranja nenovčane tražbine, može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (st. 1.), time da se i pri određivanju privremenih mjera primjenjuju odredbe čl. 344 st. 2 i 3 toga Zakona (st. 2.). Prema odredbi čl. 344 st. 2 OZ, predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz čl. 346 st. 1 toč. 1 OZ ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, a prema st. 3 toga članka smatra se da navedena opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu. Nadalje je odredbom čl. 347 st. 1 toč. 2 i 4 OZ propisano da se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito zabrana otuđenja i opterećenja dionica, udjela ili poslovnoga udjela na koje je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u knjigu dionica, udjela ili poslovnih udjela; a po potrebi i u sudskom upisniku; zabrana korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi takvih dionica, udjela ili poslovnih udjela; povjeravanje dionica, udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi; postavljanje privremene uprave društvu; jednako kao i zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini na koja je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu; oduzimanje nekretnine i njezino povjeravanje na čuvanje i upravu predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi.

Iz zakonske odredbe čl. 346 OZ proizlazi da sud može donijeti rješenje o osiguranju određivanjem privremene mjere ako su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke: predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine te mora učiniti vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari odnosno vjerojatnost da je mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nenadoknadive štete koja prijeti. Ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

Dakle, predlagatelj osiguranja prvenstveno treba u prijedlogu za određivanje privremene mjere, između ostalog, točno označiti tražbinu čije osiguranje traži. Točno označavanje tražbine znači da predlagateljeva tražbina mora biti individualno određena i konkretna u odnosu na protivnika osiguranja. Izraz tražbina označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje (članak 2. točka 1. OZ).

Tek nakon isticanja određene, u konkretnom slučaju, nenovčane tražbine moguće je utvrditi činjenice iz kojih proizlazi vjerojatnost postojanja tražbine i opravdanost predložene mjere osiguranja. Takvu oznaku tražbine ne mogu nadomjestiti činjenični navodi prijedloga jer sud ne može izvoditi zaključke o kakvoj vrsti tražbine se radi.

Obzirom na utvrđenja ovog suda glede izostanka tražbine, ovaj sud je rješenjem od 24. listopada 2017. pozvao predlateljicu osiguranja da dopuni konačno postavljen prijedlog za osiguranje, na način da u prijedlogu jasno i određeno naznači nenovčanu tražbinu radi osiguranja koje predlaže određivanje predložene mjere osiguranja. Iz podneska od 9. studenog 2017. proizlazi da takva dopuna prijedloga nije učinjena odnosno da prijedlog u ovoj pravnoj stvari nema propisani sadržaj.

Međutim, čak i ukoliko bi ovaj sud o vrsti tražbine donio zaključak temeljem sadržaja historijata prijedloga za osiguranje i odnosa između stranaka, prijedlog nije osnovan jer nisu učinjene vjerojatnima pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene za određivanje privremene mjere.

Ocjena je ovog suda da predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja kao i da nije učinila vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje njezine eventualne tražbine.

Naime, predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnom postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja koju, prema zaključku ovog suda (jer ista u prijedlogu nije određena) čini utvrđivanje ovlaštenika na poslovnom udjelu društva B. d.o.o. Z., S. c…, OIB …. Ovo iz razloga jer su poslovni udjeli navedenog društva stečeni od strane protivnika osiguranja prije zasnivanja bračne zajednice sa predlagateljicom osiguranja, čije sklapanje u konkretnom slučaju nije sporno (22. listopada 2005. – podatak razvidan iz izvatka iz matice vjenčanih), pa čak i prije zasnivanja izvanbračne zajednice za koju predlagateljica osiguranja tvrdi da je započela pet godina prije bračne, a koja činjenica je osporena od strane protivnika osiguranja.

Valja napomenuti kako se načelo bračne stečevine sastoji u tome što se sva imovina, pa tako i poslovni udjeli u trgovačkim društvima, stečena radom za vrijeme bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, smatra zajedničkom imovinom bračnih drugova, dakle skupnim vlasništvom neodređenih suvlasničkih razmjera, ako je stečena do 30. lipnja 1999., a ukoliko je stečena nakon 1. srpnja 2004., njihovom bračnom stečevinom u suvlasništvu supružnika na jednake dijelove, ako nije drugačije među njima ugovoreno.

To proizlazi iz odredaba čl. 271. i 274. Zakona o braku i porodičnim odnosima (˝Narodne novine˝ broj 11/78 i 45/89 – dalje u tekstu: ZBPO), i čl. 248. te 249. Obiteljskog zakona (˝Narodne novine˝ broj 162/98 i 116/03) koji se imaju primijeniti u ovoj pravnoj stvari.

Dakle, za imovinu stečenu do 30. lipnja 1999. utvrđuju se doprinosi supružnika u stjecanju, a za kasnije razdoblje vrijedi neoboriva zakonska predmnijeva kako su ti dijelovi jednaki pa nitko ne može ni tvrditi drugačije, ukoliko supružnici nisu prethodno drugačije ugovorili, a u konkretnom slučaju je između stranaka nesporno da to nisu učinile.

Iz podataka u sudskom registru za društvo B. d.o.o. Z., S. c. …, OIB … razvidno je da Ugovor o osnivanju društva datira od 22. siječnja 1991., da je usklađenje izvršeno 3. listopada 1995. kada je Ugovor sastavljen u novom obliku kao Izjava, kao i to da je jedini osnivač B. F., ovdje protivnik osiguranja.

Prema zakonskoj odredbi članka 281. ZBPO-a, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (stavak 1.) a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Kako je društvo B. d.o.o. Z. osnovano 1991. od strane protivnika osiguranja, kada isti nije bio ni u izvanbračnoj zajednici (čije trajanje je osporeno), a kamoli u bračnoj zajednici sa predlagateljicom osiguranja, to u konkretnom slučaju nema mjesta utvrđenju koliki je doprinos svake od stranaka ovog postupka u stjecanju te imovine (poslovnog udjela društva B. d.o.o. Z.). Poslovnim udjelom smatra se ukupnost prava i obveza kao jedinstvene cjeline koji pripadaju određenom članu društva pri čemu sadržaj poslovnog udjela čini skup prava i obveze člana društva odnosno s jedne strane članska prava koja se klasificiraju na upravljačka i imovinska prava te članske obveze, s druge strane. U tom smislu poslovni udio se može podijeliti na dva ili više poslovnih udjela na način da se stranke sporazume o omjerima njihovih idealnih dijelova, a što ne može učiniti sud već samo član društva odlukom skupštine. Dakle, poslovni udio društva B. d.o.o. Z. čini vlastitu imovinu protivnika osiguranja, budući da se radi o imovini koju je isti kao bračni drug predlagateljice osiguranja imao u trenutku sklapanja braka. Naglašava se da je imovina koju su bračni drugovi unijeli u brak ili je stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od rada (npr. nasljeđivanjem, darovanjem), njihova vlastita imovina i ne smatra se bračnom stečevinom.

Nadalje, prema ocjeni ovog suda nije ispunjen ni drugi uvjet za prihvaćanje prijedloga za osiguranje odnosno predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje njezine tražbine, čak i u slučaju da je ista cijenjena osnovanom.

Prilikom odlučivanja o postojanju zakonskih pretpostavki za prihvaćanje prijedloga za osiguranje, sucima je kod izvođenja zaključaka u tom pravcu dano ovlaštenje reducirati svoja uvjerenja sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti. Vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice, koji dopušta već i samo utvrđenje mogućnosti da se takvo uvjerenje poklapa sa stvarnošću.

Spisu dostavljen isprint sa web stranica www…. ne daje dostatnu osnovu za zaključak o vjerojatnosti postojanja opasnosti da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time što će promijeniti postojeće stanje stvari. Napominje se da imovinu bračnih drugova može predstavljati samo poslovni udjel kao samostalna pravna kategorija, a eventualne razlike između nominalne vrijednosti poslovnog udjela i njegove tržišne vrijednosti (glede koje predlagateljica osiguranja smatra da bi uslijed prodaje bila smanjena) ne predstavljaju posebnu pravnu kategoriju koja bi mogla biti predmet utvrđenja u braku stečene imovine.

 

 

Nadalje, mjerom je zatražena zabrana protivniku osiguranja otuđenja i opterećenja poslovnog udjela društva B. d.o.o. Z., dok iz spisa predmeta uopće ne proizlazi namjera takvog postupanja od strane protivnika osiguranja niti su na tu okolnost predloženi bilo kakvi dokazi.

Valja također napomenuti da je kao vrsta mjere u konkretnom slučaju zatražena i zabrana raspolaganja pokretninama u vlasništvu društva B. d.o.o. Z., a koje kao takve uopće nisu određene, pa bi takva mjera i u slučaju donošenja iste bila neprovediva.

Slijedom svega navedenog, a uslijed neispunjenja zakonskih pretpostavki koje opravdavaju određivanje predložene privremene mjere osiguranja, prijedlog predlagateljice osiguranja je ocijenjen neosnovanim (čl. 346. – čl. 351. OZ-a). Odatle i odluka iz izreke ovog rješenja.

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 14. st. 5. i čl. 21. OZ-a u svezi s čl. 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) i Tbr. 11/1 u svezi Tbr. 7/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14).

              Protivniku osiguranja je priznat trošak sastava podneska kojim se očituje na predloženu mjeru osiguranja u iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV po stopi od 25%, što ukupno iznosi 937,50 kn.

 

SUDAC

Jasna Golubić, v.r.

Za točnost otpravka: Sanja Čiček

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH, a žalba se podnosi ovome Sudu u tri (3) primjeraka.