- 1 -              Kzz 36/2017-3

 

 

 

 

Broj: Kzz 36/2017-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. K., zbog prekršaja iz čl. 78. st. 3., čl. 229. st. 5. i čl. 199. st. 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, od 9. listopada 2017. broj ZPP-DO-97/2017 podignutog protiv pravomoćnog rješenja, koje čine rješenje Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 6. listopada 2016. broj Ppu P-879/16 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2017. broj Pž-2/17, u sjednici održanoj 16. studenog 2017.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem, koje čine rješenje Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 6. listopada 2016. broj Ppu P-879/16 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2017. broj Pž-2/17, povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. u svezi čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13 i 157/13) te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prekršajni sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, svojim je rješenjem od 6. listopada 2016., broj Ppu P-879/16, primjenom odredbe čl. 140. st. 2. u svezi čl. 138. st. 2. toč. 7. i čl. 115. st. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13 i 157/13), odbio zahtjev okrivljenika D. K. za naknadu troškova obrane. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 29. ožujka 2017. broj Pž-2/17, odbio žalbu okrivljenika i potvrdio pobijano rješenje.

 

Protiv tog pravomoćnog rješenja, državni odvjetnik Republike Hrvatske je podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona u odredbi čl. 82. st. 3. u svezi čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, uz prijedlog da se rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

S obzirom na vrijeme kada je pokrenut ovaj prekršajni postupak, pravilno je bilo primijeniti Prekršajni zakon ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13 i 157/13) koji je tada bio na snazi i na koji se, u pobijanom rješenju, poziva Prekršajni sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji. U međuvremenu su stupile na snagu Izmjene i dopune Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17), ali je u prijelaznim i završnim odredbama (NN 110/15) jasno navedeno da će se prekršajni postupak, koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog Prekršajnog zakona, nastaviti i pravomoćno dovršiti po postupovnim odredbama Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13 i 157/13).

 

Dakle, nema dvojbe koji se Prekršajni zakon treba primijeniti u ovom postupku povodom zahtjeva okrivljenika za naknadom troška obrane.

 

U pravu je državni odvjetnik Republike Hrvatske kada tvrdi da su Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i Prekršajni sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, imali u vidu samo odredbu čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13 i 157/13), premda ta odredba nije uređivala pravo na trošak obrane ukoliko sud donese presudu kojom se odbija optužba, niti je Prekršajni zakon sadržavao druge odredbe o tom pitanju. Kako je Prekršajni zakon, koji se treba primijeniti, uređivao trošak u slučaju obustave postupka, ali ne i pravo na trošak obrane ukoliko je sud donio presudu kojom se odbija optužba, pravilno je bilo u skladu s čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona, na odgovarajući način, primijeniti odredbu čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14). Naime, ova odredba, jasno, propisuje procesnu situaciju kada sud donese odluku kojom odbija optužbu, kao što je ovdje bio slučaj, na način da nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

S obzirom na izloženo, pogrešan je zaključak Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, kako primjenom Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13 i 157/13) okrivljenik ne ostvaruje pravo na trošak, jer je protiv njega optužba odbijena.

 

Zakon je povrijeđen u odredbi čl. 82. st. 3. u svezi čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13 i 157/13) pa je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, uslijed čega je trebalo, na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17), ukinuti pravomoćno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 16. studenog 2017.