- 1 -              I Kž 206/17-4

Broj: I Kž 206/17-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda  Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. T. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 90 vezi s čl. 33 Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. T. T., opt. V. F. i opt. M. Y. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 8. veljače 2017 godine broj K-13/15-163, u sjednici održanoj 16. studenoga 2017 godine,

r i j e š i o   j e :

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. T. T., opt. V. F. i opt. M. Y., a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Vukovaru donijetom u ponovljenom postupku, proglašeni su krivima opt. T. T., opt. V. F. i opt. M. Y. zbog kaznenog djela iz čl. 90 u vezi čl. 33 st. 1 i 2 KZ/97, te su primjenom čl. 5, čl. 6, čl. 56 i čl. 57 st. 1 i 2 KZ/97 osuđeni i to opt. T. T. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te opt. V. F. i opt. M. Y. svaki na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a na temelju čl. 63 st. 1 KZ/97 u izrečene kazne zatvora uračunava se svakom dva dana oduzimanja slobode.

              Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik, opt. T. T. po braniteljici mr. sc. V. M. odvjetnici iz V., opt. V. F. po branitelju V. R. odvjetniku iz V. i opt. M. Y. osobno i po braniteljici J. B. odvjetnici iz V.

              Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženici osude na strože kazne.

              Opt. T. T. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da donese presudu kojom se optužba odbija, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

              Opt. V. F. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da donese presudu kojom se oslobađa od optužbe, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

              Opt. M. Y. u obje žalbe žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a u žalbi koju je podnio osobno i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da donese presudu kojom se oslobađa od optužbe, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

              Odgovor na žalbe sve trojice optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije kao neosnovane žalbe iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka dok su žalbe zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka bespredmetne, s obzirom na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona.

              Na temelju čl. 474 st. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na razgledanje državnom odvjetniku.

              Žalbe su osnovane.

              Po žalbama državnog odvjetnika i optuženika, te po službenoj dužnosti drugostupanjski sud je utvrdio da je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji u navedeni nejasni su i u međusobnom proturječju, te postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava.

              U razlozima presude ne navodi se uopće analiza i ocjena iskaza oštećenika, već samo kako je on mijenjao iskaz, pri čemu se ne obrazlaže u kojim odlučnim činjenicama se nalaze razlike u iskazivanju, već se citira nalaz vještaka psihijatra o njegovom psihičkom statusu u odnosu na razlike u iskazivanju, zbog čega je sud po svemu sudeći, naložio psihijatrijsko vještačenje oštećenika ispitanog u svojstvu svjedoka (?). Ostaje stoga sasvim nejasno da li prvostupanjski sud prihvaća ili ne prihvaća iskaz oštećenika i u kojem dijelu i u koju svrhu je uopće provedeno vještačenje. Pritom se navodi netočna činjenica, da je izmjenom optužnice od 21. 08. 2014. (list 267 spisa) bio izostavljen „ovaj napad nožem na trbuh“, jer je u ovom dijelu činjenični opis identičan izmjeni optužnice od 25. travnja 2014. ( list 230 spisa) i glasi „zamahnuo nožem prema prsima S. O.“, dok se u prvoj optužnici prije izmjene od 31. kolovoza 2009. (list 103 spisa) uopće ne navodi napad nožem na trbuh, već samo zamah „nožem u predjelu prsa i trbuha“, iz čega proizlazi da je u kasnijoj izmjeni i to 25. travnja 2014 godine došlo samo do ispuštanja riječi „trbuha“, pa je sasvim nejasno isticanje ove izmjene (i to netočan) u odnosu na iskaz oštećenika, pri čemu je sasvim izostalo navođenje nepodudarnosti u iskazivanju koje pretpostavljeno, prvostupanjski sud smatra značajnim u odnosu na odlučne činjenice, ali taj zaključak uopće ne obrazlaže.

              Nadalje, u izreci presude navodi se da se opt. T. T., opt. V. F. i opt. M. Y. zbog kaznenog djela iz čl. 90 u vezi čl. 33 st. 1 i 2 KZ/97, osuđuju primjenom čl. 5, čl. 6, čl. 56 i čl. 57 st. 1 i 2 KZ/97 na kazne zatvora od po jedne i jedne godine i dva mjeseca. Kako je za kazneno djelo iz čl. 90 KZ/97 bila predviđena kazna zatvora od najmanje pet godina, to se po odredbi čl. 57 st. 1 d KZ/97 (zakonsko ublažavanje kazne) kazna mogla ublažiti do najmanje dvije godine, a po odredbi čl. 57 st. 2 d KZ/97 (sudsko ublažavanje kazne) do najmanje tri godine. Neovisno o kaznama koje po citiranim zakonskim odredbama nije bilo moguće izreći, pa je sud na taj način prekoračio svoje ovlaštenje što bi bila povreda kaznenog zakona, iz same izreke nejasno je uopće po kojoj zakonskoj osnovi je prvostupanjski sud ublažio propisane kazne, jer se navode obje zakonske osnove. Međutim, i razlozi presude koji se odnose na odluku o kazni, ne sadrže uopće bilo kakav navod o tome da su primijenjene zakonske odredbe o ublažavanju kazne, već se navode samo olakotne, ali ne i naročito olakotne okolnosti i više otegotnih okolnosti vezanih za prijašnji život optuženika i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno (upornost, velika količina kriminalne volje), s konstatacijom da će se takvim kaznama postići svrha kažnjavanja. Na taj način, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je također ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08.

              Konačno, opt. V. F. je po branitelju podnio prigovor da se radi o presuđenoj stvari uz prilaganje presude Prekršajnog suda u Vukovaru od 19. listopada 2009 godine (list 183 do 186 spisa) što ponavlja u žalbi, no prvostupanjski sud se uopće nije na bilo koji način očitovao na taj prigovor obrane, odnosno presuda ne sadrži bilo kakvo obrazloženje stava da se ne radi o presuđenoj stvari, što je u ovom predmetu odlučna činjenica, radi utvrđenja da li postoji ili ne postoji povreda kaznenog zakona iz čl. 469 t. 3 ZKP/08.

              Na taj način, zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08 u više vidova, valjalo je prihvaćanjem žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 ZKP/08, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će nakon što provede sve do sada provedene dokaze i po potrebi nove, te otkloni sve nedostatke ne koje mu je ukazano ovim rješenjem na osnovi rezultata dokaznog postupka i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu 16. studenoga 2017 godine

Zapisničar:                            Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.                            Ranko Marijan, v.r.